Ovim putem vas informiramo da Predsjedništvo BiH nije zauzelo stav kojim se bilo ko ovlašćuje da prisustvuje dodjeli Nobelove nagrade u ime Bosne i Hercegovine, a u tome smislu niti u ime Ambasade Bosne i Hercegovine u Kraljevini Švedskoj.

"Dijelili smo s njima dobro i zlo, poštivali su nas, naša pravila nismo imali nikakvih problema, po bilo kom osnovu s tim ljudima, znači da poštuju i cijene odnos koji imate prema njima, ništa drugo. Imali smo dobar odnos, davali smo im sve što smo mogli", rekao je Midžić.

Bosanski muzeji sjećanja, odnosno genocida u Sarajevu i Mostaru, na poseban način se bore protiv zaborava. Na poseban način želimo dočarati težinu, strukturu i veličinu genocida u BiH na način da će priče preživjelih, porodica žrtava, nalaziti se u Muzeju.

"(Navode, op.a.) da oni znaju s kakvim bolom se mi majke nosimo, da su uz nas, da nas podržavaju u našoj borbi... Nije bitan sadržaj pisma, bitno je da je moje pismo koje sam poslala, probudilo osjećaje same kraljice i da je ona meni na njega odgovorila. To je meni važno i to što mi znamo da taj koji je dobio Nobelovu nagradu 25 godina negira genocid, vrijeđa majke i da su mu uzor Mladić, Karadžić, Milošević... ", rekla je Subašić.

Ovakav neodgovoran i klevetnički govor izlazi iz okvira osnovne pristojnosti i ona politička opcija u čije ime su uvrede izrečene se o tome treba očitovati kako bi se otklonila svaka nedoumica o tome da li su ovo zvanični stavovi stranke.

Radi se o priči o Rami Osmanoviću, Nerminovom i Edinovom ocu, Salihinom suprugu. Nermina smo svi mogli vidjeti u potresnom videosnimku, na kojem se vidi zarobljeni otac Ramo koji doziva sina Nermina da mu se pridruži iz obližnje šume, jer su im srpski vojnici tvrdili “da ih neće ubiti”.