Oni koji su tako lahko (pro)dali Sutorinu Crnoj Gori? Pitanje svih pitanje je da li bošnjački političari na vlasti imaju interesa da u ovoj situaciji bar iznesu svoje mišljenje? Jesu li oni uopšte svjesni blizine poraza probosanske ideje o Bosni i Hercegovini kao državi građana? Da li je ova šutnja nametnuta njihovom voljom?

Jermenski nacionalisti, podržani od strane sovjetskog rukovodstva, željeli su da priključe Jermeniji Nagorno-Karabah koji predstavlja neodvojivi dio Azerbejdžana. Ovaj konflikt, koji je započeo između dvije republike bivšeg Sovjetskog Saveza, postao je sljedeća faza stalnog raseljavanja Jermena na azerbejdžanske zemlje u XIX-XX vijeku, kao i etničkih čišćenja i genocida, namjenski izvršenih nad našim narodom.

Kao Bošnjak crvenio bih se umjesto knjižice, da sam pripadnik te partije u kojoj punoglavac prijeti da će podnositi krivične prijave protiv svih onih koji Republiku Srpsku nazivaju genocidnom tvorevinom. Njemu se priključio i pijani profesor. Evo ja sam je u prošloj kolumni nazvao “karcinomska” pa jel’ se i to pika?

U Pekingu postoji pet džamija iz najranijeg perioda. Odlučio sam posjetiti onu najstariju. Nuije ili kako je Kinezi u žargonu još nazivaju “Džamija u kravljoj ulici”, smještena je u dijelu Pekinga u kojem vecinom dominiraju muslimani. Smatra se da u tom pekinskom distriktu (Xuanvu) danas živi oko 300.000 muslimana.

Poglavica Srpske crkve Irinej (Miroslav Gavrilović) hvali se da više ne postoji brana, koja sprečava da se (ne)čista rijeka srpstva prelijeva u Bosnu da potuši još preostale i greškom preživjele bosanske bogumile, babune, patarene, katare, albigeneze i valdenze.
- Poglavica srpske politike, Aleksandar Vučić, patetično cvili nad sudbinom srpsko-hajdučkog plijena, ostvarenog putem genocida nad Bošnjacima/Bosancima pod nasilnim nazivom “republika srpska”.
- Tegeltija se hvali srpsko-crkvenoj politici da je srušio postavljenu bosansku branu pred njegovim naletom potkivanja i lova na bosanske vještice, tj., bosanske generale i patriote...

Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Republika Srpska, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore grada Mostara, prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija veliko srpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do ptrijarha Irineja i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima“, „vučićevcima“ i raznim drugim neljudskim iksanima, životinjskoga korijena.

Nacionalisti i šovinisti koji su u privatnom životu i u mirnodopskom stanju anonimusi ili nikogovići, u miru se ističu provokacijama na društvenim mrežama ili stadionima poput onih »nož, žica, Srebrenica«, »oj, Pazaru, novi Vukovaru, oj Sjenice, nova Srebrenice« itd. U ratnom periodu ili sličnim konfliktnim situacijama se trude svim silama dokazati da nisu zgubidani, već uspješne masovne ubice i silovatelji. »Junaci«, koji svoj bolesni ego hrane zločinima.

Šta nam je činiti?
Ne čekati da bezmudi visoki predstavnik da medijima izjavu koja nikog i ničim ne obavezuje, umjesto poduzimanja propisanih ovlasti. Niti da se Bošnjak, predstavnik u vlasti “Republike karcinomske” počeše po ćelavoj glavi, i potraži savjet od navodnih četrdeset savjetnika. Ne čekati da ministar sigurnosti BiH ustvrdi kako je sigurnosna situacija za građane Bošnjake u tom entitetu ugrožena, gdje oni godinama žive kao u kući duhova. Ono što je prvo potrebno, jeste pravno raditi na primjeni konvencije Ujedinjenih Naroda o genocidu koja zahtjeva da se spriječi i kazni zločin genocida dok je RS nagrađena za genocid. Drugo, uz pomoć prijatelja u svijetu, kao i raseljenih Bosanaca i Hercegovaca, raditi na dokumentovanju zločina i zločinaca, kroz zapise i dokumentarne filmove, te tako kulturom sjećanja svjedočiti istinom protiv laži.

Bez pouka iz prošlosti, bez istine i pravde, nema sigurne budućnosti Bosne i Hercegovine. Budućnost zasnovana na međunarodno utvrđenim činjenicama o genocidu, na institucionalizaciji kulture pamćenja, na istini i pravdi nema ozbiljne alternative. Istina ne može pobijediti sama. Za nju se trebamo boriti.

Teško da ima više drskosti koju pamti ovdašnji svijet do drskosti da popale, poubiju, poruše, i siluju, budu osuđeni a unatoč tome slavle, jer tobože smatrajući to slavljem svoje slobode. Biti svjestan da takva sloboda nije časna nije dar svačijoj spoznaji. U najmanju ruku slava takve ukaljane borbe za sopstvenu slobodu vrijeđa tuđu slobodu nastalu iz iste naše bosanske rane koja zbog ovakve narcisoidnosti i samoljublja teško zarasta. Kako razumijeti junake koji slave ono čega se pametan stidi a i druge ta slava boli.

Budimo Bošnjaci, volimo ono svoje šta nam je dato, i činimo u ime toga ono lijepo i ono šta ostaje. Budimo Bošnjaci i volimo jezik kojim pričamo, i jela koja pravimo, i prostranstva koja posjedujemo, i čuvajmo jezik svoj i hranu svoju i prostranstva svoja i emanete i odazivajmo se sebi i drugima na lijepe pozive.
Bosne ima, i bit će je, sve dokle je dunjaluka.

Otvorene agresivne namjere Srbije prema BiH, ovih dana su ponovo predstavljene u Strategiji odbrane i nacionalne sigurnosti Srbije i uvod su u nove tenzije, čin otvorenog neprijateljstva prema BiH i znače narušavanje regionalnog mira i stabilnosti. Sa tom strategijom obuhvaćena je teritorija BiH, na kojoj je instalirana Rs, koju Srbija time tretira kao svoj ratni plijen. Uvrštavanje dijela BiH u strategiju odbrane Srbije, nije miroljubiv čin, već najava nove agresije na BiH.

Dakle, Bošnjaci/Bosanci, kao žrtve vašeg genocida nisu u strahu da opet žive zajedno s vama u Bosni, dok se vi kao bojite Bošnjaka/Bosanaca (muslimana) pa vam treba Srbija da vas brani od Munire Subašić, Kade Hotić, Bakire Hasečić i drugih bosanskih heroina, koje još uvjek traže kosti svojih sinova u masovnim grobnicama, što ste ih pravili, širom Bosne.

Deveti januar 1992. godine je ugrađen u temelje velikosrpske politike koja je dovela do agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad bošnjačkim stanovništvom. Slavljenje takve politike je čin uvrede i provokacije za Bosnu i Hercegovinu, Evropu i Ujedinjene nacije. Veličanje takve politike predstavlja ozvaničenje i reafirmaciju politike koja je osmislila i organizirano počinila sistematske masovne ratne zločine i genocid.

Ovo mjesto je samo za čiste duše. Na ovu kapiju od bejtu-l-maʿmūra ulaze meleki koji su čisti od grijeha. Meleki ne znaju ni šta znači riječ - grijeh. To zna Adem, kojeg je Allah stvorio da Mu bude khalifa na zemlji. Unatoč tome što po zemlji širi fesad i proljeva krv. Ali, Allah zna sve tajne nebesa i zemlje. Meleki to ne znaju. Njihovo je da slušaju i da se pokoravaju. To je moja duša još dublje spoznala dok je stajala na kapiji bejtu-l-maʿmūr.