Čitava Pešteska visoravan, skupa sa svim svojim komparativnim prednostima je „zaobiđena“ od strane onih koji bi trebalo da vode računa i o ovom kraju, o ovim ljudima kojih je sve manje i manje, o sjeničkoj opštini kao jednoj od najsiromašnijih danas u Srbiji. Zaobilaze ih kao kiša oko Kragujevca. Odgovorni „prave krivine“, izbjegavajući da se suoče sa sopstvenom odgovornošću zbog slabog stanja i niskog životnog standarda ovih ljudi. Zato smo i vidjeli neku simboliku u krivinama i okukama meandara, koji metaforički mogu značiti i „hvatanje krivina“ i bježanje od odgovornosti odgovornih ljudi iz vlasti. Oni, kao obično i svi danas politički predstavnici naroda, taktiziraju, prilagođavaju se vladajućim strukturama, bore se za vlastite položaje, ne žele zamjeranje i ugrožavanje sopstvenih pozicija i stečenih privilegija. Važno je da ih narod glasa na izborima, a onda brigo moja pređi na drugoga.

Nakon provedene pravne analize pojma "konstitutivnosti naroda" naše vlasti bi mogle, pored ukazivanja na sva teška kršenja medjunarodnog humanitarnog i medjunarodnog prava judskih prava koja su počinile Hrvatska i Srbija pod izgovorom zaštite konstitutivnosti Hrvata i Srba, početi tražiti od EU da Hrvatska vrati konstitutivnost Srbima i prizna je Bošnjacima, te da Srbija prizna konstitutivnost Hrvatima, Albancima, Crnogorcima i Bošnjacima te da u svoje ustave ugrade iste mehanizme zaštite nacionalnih interesa kakvi postoje u Ustavu Bosne i Hercegovine.

Umjesto da negatoru genocida javno zabrane dolazak u Srebrenicu, oni ga na sve načine nagovarali da dođe. Majke Srebrenice pokazale svoje veliko srce, okačile negatoru genocida simbol genocida na rever i on se onako okićen debilno smješkao dok igrokaz koji su dugo spremali počne...

Oružane snage Jermenije nastavljaju grantiranje naših položaja i stambenih područja duž linije fronta. Jermensko ciljano targetiranje na stambena područja i civile predstavlja grubo kršenje međunarodnog humanitarnog prava, uključujući Ženevsku konvenciju iz 1949. godine.

U ovom pravcu kazano -, ne treba više dozvoliti ni po koju cijenu daljnje orgijanje pojedinaca nad našom nastavom koja je temelj opstanka Bošnjaka Kosova!
S druge strane, neki kadrovi, koji su inače zaduženi za nastavu na bosanskom jeziku, primaju plate, a bave se samo kadrovskom premetačinom i namiještanjem radnih mjesta i pozicija za sebe, svoju familiju i za one za koje misle da su im politički sljedbenici!

Zato Dodik danas ljubi Hrvatsku k’o što je Juda ljubio Isusa. Tako je, izdaja počinje sa izrazima prijateljstva a završava se sa zataškavanjem granatiranja Zagreba da bi se opravdao udruženi zločinački poduhvat protiv Bosne. To je vrhunac sadašnjeg udruženog hrvatsko-srpskog prijateljstva u zločinu protiv njihovog susjeda Bosne, susjeda koji im ništa ne čini osim što unatoč njihovoj udruženoj zavjeri postoji više od hiljadu ljeta i k tome još prkosan je od sna. Za taj jedan Judin poljubac od Dodika, Milanović je izdao, u ime svih Hrvata, ma gdje bili, iako za to nije dobio ovlaštenje od Katoličke crkve u Hrvata, kupoprodajnu oproštajnicu ili indulgenciju, gdje se briše Dodikov retorički grijeh iz 1995. god: - Ono oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da je trebalo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći, ako je to trebalo da kaže se, ne onaj način se prenijeti, to je morao da bude oprezan urednik koji je to pušto.

Vrijeme velikih iskoraka je iza nas. Sad je vrijeme i borba za čovjeka pojedinca. Za jednog po jednog se treba boriti. Po trenutnoj procjeni najviše se trese najveća bošnjačka stranka. Trese se s razlozima, što vanjske, što unutarnje prirode. Ovo pišem kao patriota, čovjek slobodnog razmišljanja, koji u svom kapacitetu analizira političku situaciju i moguće implikacije. Politička borba je borba za vlast, a vlast ima moć. U toj borbi sad treba neko da se uzdigne iznad politike i ponudi vrijednosti. Ako to ne uradi neko unutar bošnjačkog korpusa uradiće neko izvana.

Ako hipotetički postavimo stvari da smo i stvarno bili taj presudni faktor, zašto nam se onda ta Crna Gora nije za ovih petnaestak godina odužila makar time da nam nikada više ne dođu u pitanje naši životi, naše bivstvovanje u njoj, naše svetinje, naša kultura, naša tradicija i identitet. Naprotiv samo mi kao narod u njoj strepimo i neizvjesna je naša budućnost. Razlog ovome leži u nekoliko faktora, a po meni, presudan je nesnalaženje naših političkih predstavnika koji nisu najprije raspravili i pozicionirali ovo najvažnije pitanje za Bošnjake u toj novoj Crnoj Gori, pa tek onda sve ostalo.

Nema bosanskog jezika, je li? A ima li Bosne? Ima Bosne, a u njoj se i priča. Neki jadnici se i sad lome miješajući ekavicu i ijekavicu, nikako da se opredijele - ili, možda, u njihovu bosansku glavu ne ide ta srbijanska ekavica, iako je uče još od 1990-e. Iskompleksiran narod u većini slučajeva, zdrobi se odričući se sebe. Naši Bošnjaci u Sandžaku se ne stide svoje ekavice, gordi su to ljudi, a jaki Bošnjaci - ima im se na čemu pozavidjeti.

Zaneseni požudom nasljeđenom od dida Franje i zavedeni vašingtonskim dočekom i “historijskim” sporazumom Hotija i Vučića, čelnici R Hrvatske su izgubili iz vida da nije baš pametno prijateljevati sa čovjekom sa američke crne liste ili ih je pohlepa za tuđim toliko ponijela, da svjesno idu u rizik i zamjere se najmoćnijem lideru današnjice.

Izmjenom Izbornog zakona žele se stvoriti pravni uslovi da se član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda bira od strane HDZ članstva, odnosno žele stvoriti fer uslove kojima će stvoriti legalne uslove da većina građana neće imati mogućnosti da u izbornom procesu štiti interese države BiH.

Zašto ovo sve pišem „Sarajevu“. Prvo imam potrebu da ovome gradu iznova odam svoje poštovanje i potvrdim mu svoju ljubav. Sa druge strane stičem dojam, kao da Sarajevo posustaje u svom liderstvu i ne vjeruje više u viziju da bude epicentar unutarnjih i vanjskih integracija. Ovim želim da mu dam svoju skromnu podršku pa molim i vas da mu date svoju podršku ako ovo smatrate tačnim.

Sve skupa rađa istinske patriote države Bosne i Hercegovine. Evo, prvi put u životu dižem kapu i Predragu Kojoviću, čije djelovanje dosad je bilo više na štetu, nego u korist države. Dižem kapu za Kojovićevo: "Opasne tvrdnje" onog smutljivca, "nema disolucije mirnim putem". Svaka čast Kojoviću. Vidjećemo šta će Naša stranka dalje uraditi, kao i SDP, ali je zaista vrijeme da sve stranke koje vole BiH i brane njen suverenitet i teritorijalni integritet shvate da je u jedinstvu spas.

Razdvajanje je, kako je navela, naredio srpski komandant Momčilo Pajić, a jedna žena bila je ubijena na putu do autobusa zato što se brže kretala. Po riječima Selmanovićeve, Pajić je radno sposobne muškarce zadržao u selu pod izgovorom da će biti upućeni na rad. Niko ih, međutim, više nije vidio žive. Tužioci su u sudnici prikazali spisak od 45 mještana Novoseoca koje je 22. septembra 1992. svjedokinja vidjela u krugu “Metalike”.

On sa srcem samo napada i to samo Bošnjake. Jel’ iko ikad vidio ili pročitao njegovu neku priču, koja čovjeku razgali srce? Nakon svake njegove rečenice u ljudima se rađa mržnja i netrpeljivost prema nekom. To je njemu duševna hrana.