Da bi stranačke elite mogle bez pritiska i odgovornosti pribavljati korist za stranku i svoj interes, neophodno je da uživaju konfor pri djelovanju i da su lišeni svakog vida odgovornosti, te da im je na neki način garantovano da neće za svoje nečasne radnje biti gonjeni od domaćeg pravosuđa.

Ako išta, u svakom zlo ima i nešto dobroga, a to je da negacija genocida u Bosni sve više ujedinjuje Jevreje i muslimani na Zapadu, jer u Handkijevom primjeru vide da bauk kruži Europom - bauk fašizma. Nema drugog imena za jučerišnji sramnu pojavu u Štokholmu u ime Nobelove fondacije, koju veliki Alfred Nobel nije ustanovio da širi fašizam, već smrt fašizmu i slobodu narodu.

Svi oni koji se drznu da progovore argumentovano i kritički o ovoj nevjerovatnoj koheziji, sinergiji i uroti, koja ima elemente “udruženog zločinačkog poduhvata”, bivaju identifikovani i na njima se “počne raditi” kako bi se eliminisali. Na ovaj ili onaj način!

Iz očaja, stanovništvo Bosne i Hercegovine glasa tako što odlazi – napušta zemlju kako bi svoju budućnost potražilo u Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama ili drugdje. Kažu da oni ne “odlaze sa svojim porodicama” već “zbog svojih porodica”. To su ljudi koji vjeruju da njihovi lideri nisu ni posvećeni ni sposobni da poprave način upravljanja, privredu ili životni standard, kao i da oni sami nisu sposobni zahtijevati promjene.

Mogu zamisliti kakav šok je doživio Aleksandar Vučić i Milorad Dodik kad su čuli ove jasne poruke od Madam Bissell i Mister Palmera iz Sarajeva. Inače, svakim danom Dodik je sve manji i sve sitnije priča otkako je u Sarajevu. Ali, on to nadoknadi kad se nađe u Begoradu, gdje može da priča gluposti do mile volje, posebno o tome da nema države Bosne, gdje se ugodno smjestio da sjedi. Ta priča u Beogradu diže mu rejting kod Srba u Srbiji, koji jedva čekaju da saznanju ko će zamijeniti ili smijeniti Aleksandra Vučića, koji je svima dodijao svojom pričom o Kosovu, za koje sinoć Mister Palmer kaže da se Srbija ne može ponašati kao da posjeduje Kosovo, već mora Kosovo priznati kao nezavisnu i suverenu državu. Jasno svima da jasnije ne može biti osim Vučiću i Dodiku. Prvom da ne izgubi mjesto prvoga u Srba, a drugom da zauzme to mjesto dok ga neko drugi nije oteo.

Samo „zdravi“ mladi naraštaji odgojeni kroz mekteb, medresu, džemat i druge odgojno-obrazovne institucije moći će na adekvatan način ponijeti teret odgovornosti za bh. društvo i izmijeniti ga na bolje stanje.
Uhvatiti se u koštac sa problemima i izazovima današnjeg vremena je jedino rješenje, a da bi bilo efikasno, ono mora biti nužno protkano odgojem i obrazovanjem kao komponentama zdrave bošnjačke jedinke i to ne samo na deklarativnom nivou već i suštinski.

Agresije i ratovi u višemilenijskoj historiji Bosne i Hercegovine uvijek su dolazili izvana, nikada nisu inspirirani i izvoženi iz naše države. Za budućnost države Bosne i Hercegovine je od neprocjenjive važnosti da nikada ne dozvolimo ubijanje istine o prošlosti naše države. Zato niko nema pravo direktno ili indirektno, svjesno ili nesvjesno iskrivljivati istinu o karakteru rata i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Činjenice o Bosni i Hercegovini ne smiju se prilagođavati dnevno-političkim potrebama čelnika susjednih zemalja, pojedinaca, interesnih grupa i stranaka.

Zna li Milomir šta je bilo sa njim, kao što zna šta treba učiniti da dio Bosne i Hercegovine bude pripojen Srbiji. Bosna i Hercegovina jeste čudna zemlja. Nalazi se na vjetrometini brojnih gladnih zvijeri koje bi je rado raskomadali. Međutim, Milomir Marić i njegovi istomišljenici moraju znati da ona neće biti rialiti projekat kakava je njegova „Ćirilica“ i njegovi „Parovi“ u kojem će se „našteliti“ pobjeda kriminalcima, hoštaplerima, kurvetinama....

Najmanje je bitno ko je gospođi Kolindi u pozadinu gurnuo onaj drveni klin od dvadesetak centimetara, ali je vidljivo da je njena predizborna kampanja curila po zemlji Bosni i Hercegovini, zemlji građana raznih boja i vjera, ali jednostavno građana koji vole svoju zemlju. Gospođo Kolinda, sudeći po tvojim vapajima, Praljak je ašićare u punom kapacitetu tvoje pozadine, pa ti sugerišem da pohitiš u svoju avliju i sadržaj svoje pozadine istresi tamo.

Grčevito je grlila i dugo ljubila zbunjenog srpskog političara, kao da je oslobodilac ovog grada, a njemu, očevidno zbunjenom, ništa nije bilo jasno. Ova scena mora izazvati isti osjećaj mučnine i nagona za povraćanjem kao i ona s početka agresije kada jedan Bošnjak, otac, držeći u naručju snajperom ubijenu kćerkicu reče da bi volio popiti kafu sa tim čovjekom, znači ubicom, i upitati ga zašto je to učinio!

Kozarac je 600 godina stari grad. U istoriji se spominje 1360., kao sjedište Sanske župe. Stariji je od Prijedora i Banja Luke, koji se spominju tek 175, odnosno 1494.godine. Ispunjavao je sve uslove da bude opština u vrijeme Jugoslavije, ali se to nije dozvolilo, jer su u njemu živjeli skoro isključivo muslimani. Do agresije na BiH u širem regionu Kozarca je živjelo 27.000 stanovnika, od čega 4.000 u užem gradskom području, koji je 90% bio naseljen Bošnjacima - muslimanima.

Treća faza u srpskoj politici ogleda se u unutar-srpskom obračunu oko prvog vođe u Srba, odnosno oko srpskog kneza ili cara. Trenutno je srpska politika u ovoj trećoj fazi, gdje se Aleksandar Vučić i Milorad Dodik bore za prvo mjesto, tj., za srpskog kneza ili srpskog cara. Vučić je u prednosti, ali Dodik se ne predaje iako je ispucao svoje metke koje je imao u Bosni. Ispucao je referendum, neutralnost, rusofiliju. I sve je promašio. Nema ništa od referenduma, Bosna ulazi u NATO, odnosno NATO je ušao u Bosni i u njoj ostaje vavijek, ruski ambasador u Sarajevu nit ga se više vidi kod Dodika, niti ga se više čuje od Dodika. Tišina koja nama u Bosni prija.

Bio je od onih koji su sudjelovanje u borbi smatrali privilegijom, i najčasnijim činom, koji se može uraditi za opstanak Domovine. Zato je uvijek bio na zadatku. Zato je bio sve; vojnik, diverzant, izviđač, moralista, prijatelj, savjetnik, komandant... Zato je u historiji Bosne i Hercegovine njegovo ime za vijek vjekova uklesano kao Heroj odbrambeno-oslobodličkog rata.

Lijepo se izdići iznad mržnje, svađa, ratova, pobuna, ... Izdići se iznad belaja. Zažmiriti i zamisliti da je svijet ljubavi čovjeka prema čovjeku, bez obzira na vjeru, porijeklo, rasu, klasu, moguće ostvariti samo zato što mi to želimo. Nije, jer jastrebovi oko nas kruže. Jastrebovi kruže i u mozak nas kljucaju, a za glavu se oni drže - k'o biva njihovu glavu treba spašavati od nas. Krajnji cilj "jastrebarskog kruženja" oko nas je ubijediti nas da se trebamo okaniti svega onog što nas čini nama, pa da ti jastrebovi prestanu simulirati napadnutost. Meni je više dosta bošnjačkih "dušebrižnika".

Čuvajte i moju i vašu dušu. A ako to ne umijete, vratite mi moju. Jer, ja ne mogu opstati bez čiste duše bosanske, koju vam hoću pokloniti pod uvjetom da ju nećete uprljati, da ju nećete nikome ni dati, ni predati, ni izdati, da ju nećete miješati s prljavim dušama, koje zamagljuju oči tako da ne možete prepoznati razliku između istine i laži, između pravde i krivde, između dobra i zla, između lijepog i ružnog, između dobrih i loših ljudi. A to vam se upravo sada događa, moji dragi sinovi i kćeri. Iznova vam truju dušu, dok vam kradu moju čistu dušu, koju vam dajem na poklon.