Konačno, iz rezervata koje su lideri zabetonirali, progovorio je inat onaj bosanski iz majčine utrobe, kroz dječiji plač, plač potrebe. Potrebe da se ovdje i sad dovedu stvari ured, ne retorički, ne preformansom dvorskije luda koje nas svojim glupostima smaraju godinama, na dvoru na kojem je car odavno go. Mali ali nadasve hrabri buntovnici s razlogom i bez cigarete u krajičku usana, izledali su moćnije sa onim svojim cuclama od Jamesa Deana i za pobjegulje bili su kao div.

Eto, istine radi, MZ Vratnik je do agresije bila 98 %, tada se govorilo muslimanski dio grada, a nastavnički i učiteljski kadar pomenute školske ustanove su kroz generacije najmanje 80 % sačinjavali Srbi. Srbin je sve do agresije bio i prvi čovjek te mjesne zajednice, njen sekretar koji se, po kasnijoj preciznosti granatiranja naselja sudeći, priključio četničkim artiljercima. Kao doktor istorijskih nauka, Milorad E. je u stvari jedan od jako slikovitih i plastičnih primjera vješto planiranih i ostvarenih KOS-ovih lopovluka i falsifikovanja činjenica u korist velikosrpske politike što i jeste osnovni razlog opstrukcije u ostvarivanja cilja, sprječavanja nastanka istorije i historije i svim drugim obilježjima dokazane povijesti Bosne.

Iako je za Monikom Simonović bila raspisana međunarodna potjernica, ona je godinama bez problema prelazila granicu između BiH i Srbije i posjećivala porodicu i nevjenčanog supruga Nebojšu Stojanova, u selu Jošik kod Bosanske Dubice, gdje je pod lažnim imenom Nataša Stojanov, boravila s Stojanovim. Cijelo selo znalo je o kome se radi i često su je viđali u kući. Pretpostavlja se da je neko od mještana Jošika za određenu finansijsku nagradu otkucao Moniku. Uhapšena je nakon praćenja telefonskih poziva u kući u kojoj je živjela u vanbračnoj vezi sa Nebojšom i djetetom.

Nekako smogah snage pa ustadoh i uz prijateljski stisak ruke saopštih ovu rečenicu: Gospodine Premijeru, svi građani Sandžaka, zahvaljuju se na Vašoj spremnosti da nam ovako pomognete. Bojim se da oni koji ne žele da se ovo ostvari, da građani Sandžaka umjesto čvrste granice dobiju liniju spajanja a ne razdvajanja, imaju adute kojima će Vas ubijediti da niste u pravu. Serviraće vam se opasnost od islama, a to kako oni rade - prolazi.
-Ne, to neće proći. Mi smo primili više hiljada građana koji su zbog poznatih događanja početkom devedesetih između ostalog i u vašem regionu, utočište našli baš na tromeđi Belgije, Njemačke i Holandije, i mi sa njima nemamo problema; svi su oni uspješno integrisani, uspješni sportisti, privrednici, naučni i javni radnici, uzorni domaćini. Većina njih su muslimani i dolaze uglavnom iz Sandžaka.

Kakav to Bošnjak može biti, a da ga tragedija Srebrenice ne ujeda za srce? Dovoljno je da jednom ode u Potočare, pa će sigurno početi razmišljati šta se to događalo u Plavu i Gusinju, Limskoj dolini, Šahovićima… Tada bi dobro razmislili da li bi među Bošnjake u Luksemburgu doveli KUD koje nosi ime crnogorskog genocidnog pjesnika Njegoša, te da uz «OJ-HA» povike uveseljavaju preživjele žrtve i potomke žrtava genocida. Zar to nije provokacija i za Bošnjake iz Bihora koji su ratnih 90-tih spašavajući živu glavu našli utočište u Luksemburgu, da bi im danas pijuni i špijuni doveli nasljednike genocidnog pjesnika da uz igru i stihove zločinačkog Gorskog vijenca pokažu kako su njihovi preci klali i trijebili «Turke», a zločinci poput Karadžića i Mladića nastavili gdje su im preci stali?

I u dobru zemlju Bosnu, beharnu sadnicu Božijeg stabla dobri ljudi donesoše. Neki tvrde da je beharnu sadnicu turska ruka donijela, ona ista turska, nemuslimanska, koja je mahala sabljom i okupirala Arabiju i od njih sadnicu islama (pre)uzela, a onda po Bosni i Balkanu (po)sadila.
Turci su ušli u Arabiju kao nemuslimani, a napustiše je kao muslimani, (iz)noseći i stablo – islama.

Kao i za ekstradiciju tzv. Alžirske grupe na Guantanamo, i ovdje bi neko morao odgovarati što je u pravni poredak uvalio kriminalnu mogućnost da se ljudi hapse i protjeruju na osnovu pretpostavki, bez ikakvog procesa, dokaza, krivice, presude...

Jakup Kardović rođen je 1869. godine u Rožajama, od oca mula Ahmetage i majke Nurke (rođene Hubanić, iz Bijelog Polja). Bio je srednjeg rasta, izuzetno širokih ramena, tamnih očiju, okruglog lica sa izbačenim rumenim jagodicama. Jakup Kardović, potiče iz porodice Ulema, otac i djed su mu bili imami i muslihuni. Prema saznanju Jakup je zahvaljujući njegovom ocu mula Ahmetagi upisao i završio Medresu (Ruždiju) u Skoplju i jedan je od trojice u cijelom rožajskom kraju koji je tada završio medresu, a po nekim saznanjima da je učio i više škole u Turskoj.

Dakle, "bilmez" je čovjek koji ne zna da ne zna i zato vrijeđa i ponižava one koji od njega više znaju. To je prava definicija za Edina Urjana Kukavicu, koji je opsjednut likom i djelom Mustafe Cerića, koji je dvadest godina obnašao dužnost reisu-l-uleme u Bošnjaka, koji je u Bosnu donio diplomu sa Al-Azhara i Čikaškog univerzitrta, koji je svijetom pronio ugled i čast Bosne i Bošnjaka i koji je primio toliko svjetskih priznanja da ih Edin Urjan Kukavica ne može ni na svom derviškom tespihu pobrojati.

Neočekivane oslobađajuće presude Haškog tribunala i očekivane oslobađajuće presude crnogorskog Apelacionog suda govore jezikom nečasnih i nemoralnih ljudi. Sramni udar na pravo i pravdu. Ruganje žrtvama svih genocida. Zato je sveta obaveza čestitih i plemenitih ljudi koji su preživjeli genocid od strrane srpsko-crnogorskog agresora kontinuirano i na svakom prikladnom mjestu javno svjedočiti o zlim ljudima i sudbini imena koje nosimo.

Ti sam kažeš da nisi želio pred svijetom izreći očekivanu osudu balkanskog krvnika, da je fašista i gad: „Tu ključnu rečenicu nikada nisam izgovorio.“

Zato što si se priklonio gadovima i fašistima najcrnje vrste, ti nisi samo dželatov šegrt, već si opunomoćeni nadvojvoda samog Sotone. Mene ne možeš tužiti. Zbog duševne boli i svih gubitaka koje sam ja pretrpio, može se dogoditi samo suprotno, pa ti slobodno mogu reći da je nedovoljno biti gad, treba biti monstrum pa ne osuditi monstruma.

To dokazuju saopćenja iz Bijele Kuće, i preuveličavanja događaja koja su stigla na naslovnice u zapadnoj štampi u stilu “Našla se svinja gdje nije bila”. Sad je pitanje da li USA i Zapad u rukavicama prijeti Vladi (Republike Turske), i hoće li AKP ustuknuti pred ovom prijetnjom i povući se? Ili će upotrijebiti zdrav razum i nastaviti svojim putem? U ovakvoj situaciji CHP i svi koji su naivno izašli na trgove moraju shvatiti da su samo statisti u dubokom i mračnom obračunu.

Te kobne večeri, mulla Jakup ef., bez obzira na svoje veliko iskustvo i hikmet (mudrost), bio je prevaren od novih partizanskih vlasti. Izveden je iz kuće, a zatim po kratkom postupku, bez optužnice i suđenja likvidran je kod mosta na Ibru (između starog i novog dijela Rožaja), čime su komunisti bez ikakvog razloga livkidirali velikog humanistu i dobrotvora na zvjerski način i time učinili zločin bez presedana. O ovom događaju, koji se dogodio 11. februara 1945. godine uveče, kao i blokadi grada koja je trajala više hefti nakon skromne dženaze ovog prvaka, u rožajskom kraju i Sandžaku se najviše šutjelo. Malobrojni su oni koji su smjeli spomenuti ime Jakupa ef. Kardovića. Zbog velike presije režima, brojno bratstvo Kardovića se rasturilo i raseljavalo, prvo prema Novom Pazaru, zatim prema Turskoj. Prema brojnim svjedočenjima, koji imaju potomci sandžačkog gazije mulla Jakupa ef. je likvidirao izvjesni Dragiša Bućković, nosilac partizanske spomenice, oficir OZN-e iz Daspića, kod Berana, kako se sam hvalio za vrijeme izdržavanja kazne na golom otoku 1948. godine.

Još se kristalno jasno sjećam tog jutra kada je Međunarodni sud pravde donio konačnu presudu da su Bošnjaci sami na sebe izvršili agresiju i pobili preko 100.000 i kada su slavodobitno bošnjački prvaci izjavili „dobismo presudu za agresiju na Bosnu i Hercegovinu“, i kada nije bilo bitno ko je na optuženičkoj klupi sjedio.

Zašto je važno biti Bošnjak? Pa zato što nam je ovo jedinstvena prilika da se izjasnimo onako kako hoćemo i ono što jesmo. Po nacionalnosti sam Bošnjak, to je jedini ispravan odgovor koji nas ponovo neće odvestiu među one koje niko ne zarezuje jer su nacionalno neopredijeljeni.