Naime, Srbi i Hrvati nastoje da na svaki sistematski planiran zločin (genocid) počinjen nad Bošnjacima, odgovore „zločinima“ počinjenim od strane Armije R BiH nad civilnim srpskim i hrvatskim življem, što se kosi sa zdravom pameću, i istinom koja je neupitna, a koja svjedoči da je na nezavisnu R Bosnu i Hercegovinu i njezin autohtoni narod Bošnjake, izvršena trodržavna agresije Srbije, Crne Gore i Harvatske, s ciljem biološkog uništenja Bošnjaka i podjele BiH.

Gašenjem Haškog suda, proces protiv Šešelja nastavljen je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizam u Hagu, koji ga je 11.4. 2018. proglasio krivim i osudio na 10 godina zatvora, po tačkama 1, 10 i 11. Mehanizma Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju – i to samo za progon, deportaciju, potsticanje deportacije Hrvata iz Vojvodine. Žalbe Tužilaštva po svim ostalim tačkama optužbe su odbačene.

Na žalost, Danilo je kao čovjek i kao književnik posrnuo tamo gdje nikako ne bi smio – u odnosu do ljudi druge vjere, konkretno do islama. U svom kultnom romanu Peščanik, koji je popularniji i od samog Gorskog vijenca, on na žestok i neljudski način, u stilu svog imenjaka iz Gorskog vijenca, obračunava sa svetim principom islamske vjeroispovijesti – zabranom konzumiranja svinjetine i alkohola.

Takvi vodiči vjerovatno nisu bili u Indiji, Libanonu, Rusiji ili nekim dijelovima Afrike i centralne Azije, jer bi tek tamo vidjeli literarno, skripturalno, kako bi ga već zvali, alfabetsko, bogatstvo. Toliko različitih pisama u jednoj zemlji ili jednom gradu, deset, petnaest, dvadeset, i više. Naša dva pisma, uskoro možda samo 'jedno i po,' i dalje se forsiraju kao nesvakidašnja i rijetka multietničnost i bogatstvo.

Pećanin sugerira Bošnjacima da stave svoju nacionalno-manjinsku glavu na panj Đukanoviću kako bi se spriječilo (da li, Bože) da Rusi, odnosno Srbi, ovladaju Crnom Gorom, pa kad oluja prođe Bošnjacima će biti lakše da žive bez svoje vlastite glave nego da imaju glavu kad se Rusi i Srbi vrate svojoj tradicionalnoj pravoslavnoj braći u Crnoj Gori.

Današnji svečarski dani, u ovome gradu „ slučaja „ Mostaru, na dan 10-tog travnja, sada uz prisustvo gostiju iz Republike Srbije i njihovog predsjednika, Aleksandra Vučića, veoma je lukavo, perfidno i krajnje licemjerno organizovano, u privatnoj režiji, orguljaša, Dragana Čovića i njegove, HDZ-ove falange, jasno bez Bojane Krišto nikada, i inih čimbenika.
Ovoga puta, bez prisustva naših predstavnika Bošnjaka, ništa nije slučajno, „lukavi i perfidni“ gospodar i domaćin ovih događanja, Dragan Čović, dobro je to osmislio, po receptu i ugledu iz 90-tih godina, ali ovoga puta sa izloženim zastavama, HDZ-a ili Herceg Bosne i Republike Srbije.

Milo Đukanović, maestro i virtuoz manipulacija i prijevara, koji je svojevremeno ne samo gazio manjinske narode, nego je i svom duhovnom ocu Slobi trajno zabo nož u leđa – kad je trebalo, je li tako –, danas tim istim narodima prebacuje »pomamni nacionalizam«, kojem, eto, nisu podlegli. Sam mu je, naravno, podlegao, i do guše ogrezao u »pomamnom nacionalizmu«, pa zatim žestoko iskoristio pomamu.

Ni jučer, ni danas i nikada neće biti jasno ni razumljivo običnom insanu da je neko ko je rođen u Bosni ili Hercegovini, može ili je mogao da je ruši, pali i ubija. Neče nam biti jasno čak ni to da neko ko ode iz Bosne ne poželi da se u nju makar nekad vrati i obiđe stare staze. Ne razumljivo je da onaj ko ode iz Bosne i dobro se negdje uhljebi laje na Bosnu i Bošnjake. Kako je moguće da onaj koga je bosanska zemlja hranila i dalje ga hrani da je niječe i poriče i uz to još se bori da dođe na čelo te države. Samo u Bosni je moguće da se jedan general, doktor, pravnik (pLavnik ili vojvoda kako sam sebe voli nazvati) popne na brdo i ubija dojučerašnje svoje komšije. Pa zar i Aleksandrov babo nije bugojanac a on sam 1992-95. dolazio iznad Sarajeva sa istim ciljem kao i njegov vojvoda.

Dokazani su to borci „za državu i čovjeka“ sa položenim ispitom u prodaji državne imovine u firmi Aluminij i diskriminaciji radnika srpske nacionalnosti u istoj firmi. Činjenice, upravo, ukazuju da je njihov čelnik, kao premijer Vlade Federacije, od milja zvani Neka ili Nermin Nikšić, odradio sve ove prljave radnje, u interesu i Herceg Bosne i stranke HDZ-a, a protiv sospstvene države, svojih sunarodnjaka Bošnjaka i protiv osnovnih principa socijal demokratije i istinske vrijednosti multietičnosti.

U međuvremenu se desilo još nešto veoma čudno. Od kalendarskog početka ove, 2018. godine, Islamska zajednica, na zahtjev koji joj je uputila Uprava za indirektno operezivanje, počelo je da plaća PDV?! Ona to čini za razliku od druge dvije pomenute i priznate vjerske zajednice. Treba li reći da su ove vrste oporezivanja oslobođene sve vjerske organizacije u Evropi! Ko je za ovo stanje kriv?

Neka naše olovke budu naše oružje u borbi za naše sutra. Svaka borba je vrijedna onoliko koliko joj damo sebe, tj. založimo sebe. Naši potomci od našeg ‘danas’ očekuju sebi lakše ‘sutra’. Nemojmo dozvoliti da se na ovim predsjedničkim izborima vodimo niskim motivima, zbog kojih možemo doći u situaciju da nam historija sudi. Izbor nikada nije bio lakši. Naše sutra nas čeka i traži od nas svjesne i pametne odluke, koje će biti ulaganje u sutra. Ti biraš.

Kako je, već veoma poznato, pljačka i kriminal planetarnih razmjera je u firmi Aluminij, čija je vrijednost od preko milijardu i pet stotina miliona maraka, njihovom pljačkaškom analizom spala na par stotina miliona, a diskriminacija radnika nehrvata, na nacionalnoj osnovi, provedena je godinama, do kraja i istrebljenja radnika srpske nacionalnosti, a bošnjacima su ostavili mrvice.

Kada je nekom Bosancu draža Jugoslavija nego Bosna, to je njegova ili njena osobna stvar, ali ne smije se više podvaljivati ono da je "Bosna Jugoslavija u malom," po staroj lukavo sročenoj i opasnoj izjavi, kojom se, pored ostalih, služio i Slobodan Milošević svojevremeno. Bosna je daleko starija od Jugoslavije i nije predviđena za podjelu kao Jugoslavija. Ova serija pitanja i konstatacija se prvenstveno odnosi na događaje u Bosni, nekad i sad, iako ima i ponešto zajedničkih stvari iz drugih ex Yu republika.

Milo Đukanović mora znati da se ne može i neće nikad izbrisati njegovo zlo iz bošnjačkog pamćenja. Bošnjaci mogu makar to. Mogu pamtiti, mogu da više nikad dragovoljno i bezrezervno ne sudjeluju u moralnom suicidu, koji ih je dosada pratio sve do genocida.

Ako je za njih fašizam i nacionalizam reći agresoru da je agresor, zločincima da su zločinci, za mene je to istina od koje neću odustati. Ako je za njih fašizam i nacionalizam reći da u ovoj zemlji žive tri naroda, od kojih dva Srbi i Hrvati, koji mrze ovu zemlju i žele njezin nestanak (naravno ne svi, ali velika većina njih) i narod Bošnjaci koji se bori za jedinstvenu BiH, za mene je to neoboriva istina koju svjedoče na stotine hiljada nevino ubijenih Bošnjaka.