Pošto su parlamentarni izbori jedna velika odgovornost ljudi i glasača, samo bih dao nekolko prijedloga, koji sigurno će bit od koristi glasačima. Ako ljudi vjeruju u demokratiju, onda glasajte za ljude sa iskustvom i to pozitivnim i koji su se dokazali kao pravi predstavnici svoga naroda. Da bih bio predstavnik svog naroda, taj čovjek mora u sebi imat patriotskog naboja, tako da bih donosio pozitivne rezultate svojim glasačima.

Neka guslar Mile, sa svojim jaranom orguljašem Draganom, shvate ovu poruku koju će im uputiti i svi normalni građani i domoljupci ove nam države, a Željko će biti i postojati sve dok mu građani budu davali svoje glasove, a Bosna i Hercegovina će biti vječna njihova domovina.
Prisjećajući se lijepih studentskih dana iz voljenoga Beograda, kao i graditeljskih dana kao svršenog inžinjera, širom lijepe Republike Srbije, osjećam ponekad i gorčinu, kada se naši čobani, papci i guslari, kao uljezi, žele indentificirati sa njihovim srbijanskim rodom, uz ignorisanje i blaćenjem našeg lijepog i čovječnog bosanskog roda i porijekla.

Državu BiH modeliraju neprijatelji BiH. Izazovno neprijateljsko ponašanje u BiH je postalo model ponašanja separatističkih lidera, koje OHR, Vijeće za implementaciju mira (PIC) i Međunarodni predstavnik tolerišu, uvažavaju i pobornike jedinstvene BiH prisiljavaju na nove ustupke. Međunarodna zajednica i njen predstavnik Inzko su se bezbroj puta uvjerili da je Milorad Dodik neprijatelj br. 1 Bosne i Hercegovine, u kojoj oni implementiraju mir, pa mu sve do sada tolerišu i ne sankcionišu otvoreno neprijateljsko ponašanje, čak ni u vrijeme kad je bio Predsjedavajući Predsjedništava BiH, što još nije viđeno nigdje u svijetu, da lider koji vodi državu radi protiv nje na njenom rušenju.

Znamo, dakle, što će Željka Cvijanović i ostali u Beogradu. Oni idu u Beograd da pred svojim guru u jedan glas, kao molitvu, čitaju i upamte šta piše u Drugom memorandumu SANU. Nije njima ni na kraj pameti Deklaracija SDA. To im je samo neki novi lažni povod. I prije Deklaracije SDA bila je ista srpska priča poput ratnih granata na Sarajevo, piše dr. Mustafa Cerić.

Kod rasprave o „bosanstvu“ i „bošnjastvu“, najprije, treba raščistiti s (lažnom) dilemom – da li da Bosna bude država sva tri njena naroda (i ostalih), kao multietnička, multikulturna, građanska država, ili, pak, da Bosna bude monoetnička (troetnička) - nacionalna država Bošnjaka (Srba i Hrvata). Ovakva dilema se uklapa u raspravu o dva preovlađujuća principa kod formiranja savremenih država – etničkonacionalnog, i, građanskoteritorijalnog principa.
Danas, kada je opstanak Bosne i Hercegovine, kao države, predmet svekolike rasprave, onda pitanje odabira jednog od pomenuta dva principa nije stvar emocija, pustih želja, religije, mitologije, folklora i sl. već pitanje primjene adekvatne političko-pravne metodologije u definisanju "bosanskog pitanja" u kome se kao ultima ratio nameću ta dva moguća rješenja.

Nećemo tražiti vaše dopuštenje da budemo ono što jesmo, da želimo da imamo državu po mjeri civilizacijskih vrijednosti, a ne državu u kojoj se gosti ponašaju kao domaćini, a domaćini su stjerani u ćošak, bez prava da misle, žele, postoje.

Tim reketaškim hajkama se sve više pridružuju i oni koji to nikako ne bi smjeli činiti. Pojedinci, iz ne znanja, svoje vjersko ubjeđenje poistovjećuju sa pripadnošću nekoj od političkih opcija i kada ta stranka u borbi za vlast medijski ratuje, uzimaju sebi za pravo da u tim bitkama i sami učestvuju. U žestokim raspravama oni drugim ljudima često osporavaju pravo na vjeru, pravo na namaz, javno iznose sumnju u halal novca kojim je obavljen nečiji hadž.

Predsjedniče, Bakire Izetbegoviću, uznemirili ste duhove zlobnika, krtica i rušitelja ove nam domovine, recidive i nosioce agresorskih ambicija iz prošlosti i sadašnjosti, sve velikosrpske i velikohrvatske nacionalističke uljeze i njhiove „čistokrvne brižnike“ tobožnje spasitelje srpsko-hrvatskoga roda, poradi svojih sopstvenih interesa i ciljeva.

Republika Bosna i Hercegovina je težnja svih građana Bosne i Hercegovine, ako uzmemo u obzir njen evropski put, kojim korača sporo, a sve iz razloga vezivanja svoje sudbine za političku sudbinu neodgovornog dijela bosanske politike sa prostora manjemg entiteta, kojoj prefiks nacionalnosti igra presudnu ulogu, čemu je kumovala međunarodna zajednica, brzo, ali dovoljno kasno uvidjevši svoju ,,Dejtonsku grešku’’. Pred Bosnom je reforma države, koja će strogo podrazumijevati izmjene dosadašnjeg političkog sistema.

Za normalan svijet nije normalno da neko ima protiv atributa "Republika" za međunarodno priznatu i u cijelom svijetu poznatu bosansku državu. Jer, ako Bosna nije monarhija, onda je Republika. Tako rezonuje normalna pamet i tako bosansku državu doživljava civlizirani svijet, piše dr. Mustafa Cerić.

Dakle, u Kur'anu je to PREPORUKA, i to VJERNICAMA, i opšte je poznato da svaka vjernica-muslimanka prolazi fazu svog vjerskog sazrijevanja i u nekom ranijem ili kasnijem dijelu svog života najčešće prihvati i ovu Božiju Odredbu koja se tiče odijevanja. Meni je trebalo 37 godina da s ljubavlju prigrlim hidžab, nekoj mojoj sestri po vjeri i više, a nekoj je bila dovoljna punoljetnost da donese odluku po tom pitanju. Jesmo li krive (neravne, zar je problem što su sve rijeke na svijetu vijugave) ili smo krive (pogrešne)?!

Svojim tajnim radnjama i postupcima, bez uticaja i uvida javnosti, a posebno državnih institucija i njihovih nadležnih organa, prema zakonima Herceg-Bosne, vrše totalnu uzurpaciju, prisvajanje i svojatanje ovog Kombinata, uz eliminaciju i ignorisanje svih radnika, pogotovo Bošnjaka i Srba, do nepodobnih Hrvata.
Dakle, ovi novi su bili ti koji su, u svojim nacionalističkim odorama, sa velikohrvatskim prohtjevima, igrali za ideju Poglavnika Franje Tuđmana, koji se nije libio da javno u Mostaru kaže da je ovaj Kombinat, zaista, bio strateški cilj Hrvatske, tj. “njegove lijepe“ fašizoidne tvorevine, koja se u onom Drugom svjetskom ratu zvala NDH.

Dodik radi protiv Srba BiH, isto kao što Čović radi protiv Hrvata BiH. Dodik radi o glavi RS-a, a Čović na iseljavanju Hrvata iz BiH. Najveći "egzodus" iseljavanja se desio upravo za vrijeme Čovićeve diktature nad slobodnom misli Hrvata BIH. Menticidom do pokornog sluge svoga. Ako broj Hrvata u BiH padne ispod 10%, Hrvati će postati nacionalna manjina, što, kao što već ranije rekoh, nikom u BiH ne odgovara. Zna to Čović isto kao što Krešimir Zubak i Božo Skopljaković to znaju, samo je razlika u tome što on ne mari, a oni mare za to.

VAKAT JE, da se i naš glas čuje, da kažemo da postojimo, da smo tu u našoj Domovini BiH, za koju su naši očevi, braća, muževi krv proljevali, da bismo mi kao i ostali građani ove zemlje živjele u slobodi. Da im poručimo da ih više nikad nećemo pitati za dozvolu da budemo to što jesmo, da ne misle da mi ne znamo govoriti, da ne znamo izaći na ulice, da mi ne znamo da je njihova sloboda do granice gdje počinje naša sloboda, a oni su dobro mjenike svoje slobode unijeli u našu među, pa bi bilo po bontonu da ih vrate na početne položaje.

Odredbe o dodatnim nadležnostima države Bosne i Hercegovine sadržane u članu III stav 5. Ustava Bosne i Hercegovine mogle bi anulirati gotovo sve nedostatke Dejtonskog sporazuma i omogućiti integraciju države Bosne i Hercegovine i njeno kvalitetno uključenje u porodicu evropskih država
Jedina osoba u pravnom smislu koja može dati tumačenje ove odredbe i proširiti nadležnosti koje pripadaju državi Bosni i Hercegovini je Visoki predstavnik kojem slovom Dejtona ne treba ničiji mandat da to uradi i koji ima sva potrebna ovlašćenja da realizuje mogućnosti navedene odredbe.