Nema se šta slaviti. Odajmo počast svima kojih više nema; odajmo počast svim šehidima i preminulim herojima koji su dali svoje živote za viši cilj; odajmo počast svima koji su se borili za viši cilj i u borbi dali svoje udove; odajmo počast svim ženama koje su svoja tijela ugradile u bedem domovine i koje su još uvijek primorane boriti se za pravdu.

Nisam siguran da li je bila ispravna odluka Bakira Izetbegovića da se ne odazove pozivu ruskog ambasadora Nebenzyaova da sinoć govori o stanju bosanskog društva i države nakon 25 godina od Dejtonskog sporazuma pred ambasadorima zemalja članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija i tako pomogne Valentinu Inzku u njegovom naporu da objasni svijetu ko, zapravo, remeti mir i sigurnost u Bosni? No, siguran sam da se nešto kuha oko Bosne na međunarodnom nivou. Bit će zanimljiv susret, ako ikad do njega dođe, između sinoć (koja koincidencija) imenovanog Blidenovog državnog sekretara Antonyja Blinkena, potomka preživjelih Holokausta i Milorada Dodika, koji jedva čeka da Mr Blinkenu kaže da negira srpski genocid u Srebrenici. Nasreću, Mr Blinken dobro zna ko je ovdje pravi monstrum a ko nije. Monstrum je onaj koji negira Holokaust nad Jevrejima i Genocid nad Bošnjacima u Europi. Jedno bez drugog ne ide. To će Dodik morat shvatiti – prije ili kasnije!

Nasuprot političkog Sarajeva, nekreativne političke diktatbirokrate i njihovi neinventivni ideolozi pseudougroženosti i pseudodržavnosti vješto skrivaju sramotno naslijeđe etničkog čišćenja, udruženog zločinačkog poduhvata i genocida. Svojim već dokazanim pravima zloupotrebljavaju našu i svoju sadašnjost i koče prosperitet u budućnosti. Prijetnja nije plemenita, plemenito je izvinjenje i istinsko kajanje za nedjela, a ostalo će nove generacije već pozlatiti. Otvoreno negostoprimstvo jednom članu Predsjedništva je znak slabosti.

Ulizice su najgora vrsta domaće životinje i najljuće ujedaju. Podkapacitirani likovi sa neograničenom ambicijom su najveća prijetnja pravednom i prosperitetnom društvu, jer misle da su oni svrha postojanja države, a ne da je država svrha postojanja svih nas.

Da su moji zemljaci utrošili samo deset posto energije na čuvanje vlastitog obraza umjesto što su se lomili da sačuvaju lice bezobraznika kojeg sam prozvao, njihovo putovanje dunjalukom ne bi se pretvorilo u poraz ljudskosti. Čak mi i haturili što ga prozivam, ‘nako direktno. Pravdajući postupke tazbinskim a ne rodbinskim vezama, samo su stvar otkrili do kraja i svoj grč na licu nakon ispijanja maštrafe neiskrenosti. Izdali su sebe! Jer kada čovjek izda sebe on time postaje bivši čovjek. Ostaje samo to, da se ponovo nadvio isti oblak pohlepe nad rijekom u koju su mi se koliko jučer zaklinjali kao u rođenu majku.

Nalazimo se pred dugo očekivanim izborima u gradu, poslije sahranjene demokratije, nametnute nam majorizacije i diskriminacije na svakome koraku i u svim institucijama vlasti.
Bez naših vijećnika i Gradskoga vijeća, autokratija i diktatura jednoga čovjeka u gradu i nametnuto vladanje nacionalističkih snaga, kao sljedbenika i potomaka iz HDZ-a, dostiglo je vrhunac bahatosti, ponašanja, cinizma i ironije suživota, u nekadašnjem primjerenom gradu naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.

I Tužba, i Predsjednik Izetbegović, i Tuzla, i ARBiH, i Bosna, su bili sabotirani od samog početka. I onda se je i mene sabotiralo i do desanta nije došlo. Ovo je prvi put da ovo spominjem u javnosti.
Predsjedniku Izetbegoviću je bilo sve jasno, međutim na njega je bio vršen pritisak i izvana i iznutra - i onda je bio na kraju sabotiran. Ta sabotaža, u kojoj su domaći kvislinzi odigrali najznačajnije uloge, je kulminirala u Daytonskom Ugovoru koji je bio, pod prijetnjom američke sile, nametnut Predsjedniku Izetbegoviću. Poznati su mi detalji toga no ovdje neće biti govora o tome. To će biti na papirima koji će se naći kad mene više ne bude bilo na ovom dunjaluku. Sjedinjene Države nisu bile, niti jesu, ''prijatelj'' Bosne.

Teško je to shvatiti, razumjeti, objasniti, obuhvatiti – ili su glave nas običnih insana tijesne pa to u njih ne može stat – da se u “demokratskim državama“ na vlasti dvadeset i više godina šepure iste face uprkos tome što je očito i jasno da države i društva koje oni vode i predvode stagniraju, nazaduju, osipaju se, svađaju se... Dakle ne razumijemo da ovi naši vječiti vladari nas pokušavaju uvjeriti da bi mi bez njih polipsali ili bili porobljeni – kako jedni tako drugi tako treći. A znaju oni dobro da su svi vječiti vladari otišli sramno sa trona. I još se kunu velikim Bogom da im je njihov narod i država prva briga. A jutros slušam glavnog baju kako na nekoliko stotina hektara državnog zemljišta ima stotine hiljada stabala voćki, a tu istu državu bi potopio kad bi ikako mog’o i to on i ne krije i ne šije nego javno telali i javno se hvali.

Izvršeno je i uspostavljanje javnog RTV servisa. Ispunjavanje uslova iz Mape puta bio je uslov za početak izrade Studije izvodljivosti za otpočinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Evropska komisija je u novembru 2003.godine zbog napretka u 16 oblasti, usvojila uslovnu pozitivnu ocjenu.

Pored grešaka prije i tokom pregovora u Dejtonu godinama nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nije se uočilo da ne postoji termin konstitutivni narodi osim u pogrešnim prevodima. Termin u izvornom engleskom tekstu je constituent što u prevodu znači sastavni ili dio cjeline tako da su ovim terminom potpuno izjednačeni pripadnici sva tri ravnopravna naroda. Bošnjaci, Srbi i Hrvati zajedno sa pripadnicima drugih naroda i građanima BiH čime tih pet elemenata zajedno čini cjelinu.

Poštovani građani i gledaoci svih TV medija, da znate ko je vaš Predsjednik, ali ne i moj, jer sam ja lično bosanski Srbin i ne pripadamo niti istom narodu niti Bogu, ovih „dodikovaca“.
Tako je Mile prekinuo svoje blejanje, vrijeđanje i ponižavanje gledateljstva i domaćina, te je svoje stado usmjerio preko Drine do Dedinja i svoga Vučka i njegovih vučića, uz blejanje i guslanje, sa svojim nacionalističkim i fašističkim besjedama i porukama.

Đon-obraz podljudi su odvukli bosanske Srbe u jarugu zato jer su imali podršku ljudi. Nije njima bila važna republika ova ili ona - njima je bilo važno vladati, i ništa drugo. Na bosanskim Srbima je da sebe i sve druge oslobode đon-obraz podljudi kova Milorada Dodika i sličnih.

Na kraju, poručujem lijepoj Emini da sa ibrikom u ruci iz zeničke magle prošeta do Smetova gdje ima sunca kojeg nam Uzvišeni Allah daruje bez obzira na stranačku pripadnost, pa neka zagrabi. Čim prije, koliko sutra, sa svojom ekipom sa sijela iz Orahovice, da očisti grad od plakata za koje sam već rekao da su strašila, jer sad u magli djeluju stvarno depresivno. Emina, pomisli bar jednom na zdravlje građana. Ljudski je i sevap!

Poruka je gorka spoznaja o tome da je najteže imati pa nemati vlast, ali ne treba zbog toga očajavati, već treba poruku shvatiti: - Narod kibur ne može trpjeti! Šejtan je iz dženneta/raja protjeran zbog kibura pa to važi i za svaku vlast koja se uskibiri – staru ili novu – svejedno. Bit će isto – narod će i novu vlast skinuti ako se uzoholi! Bog vlast daje onome kome hoće, a oduzima ju od onog od koga hoće na način kako narod zaslužuje!

Ostrašćeni radošću zbog opisane mržnje i genocida u navedenim »književnim djelima« recenzenti pjeneći padaju u nekakav mračni zanos, pa tako Vijesti navode: »Njegoš je 'klasični pesnik srpske književnosti - ono što je u Engleza Šekspir, u Nemaca Gete, u Rusa Puškin, u Italijana Dante', kaže istoričar književnosti i profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Milo Lompar«.
Pa gdje je ubogi Milo Lompar našao kod Getea, Šekspira, Puškina, Dantea, ili bilo kojeg pjesnika na svijetu slavljenje zločina protiv čovječnosti, aman vam činim, ljudi moji! Pa to je ludost.