Po popisu stanovništva 1991. na području bosanskodubičke opštine živjelo je 31.606 stanovnika, od čega 21.728 Srba, 6.440 Muslimana, 488 Hrvata, 1.851 Jugoslaven i 1.099 ostalih. U gradu Bosanska Dubica 1991. je živjelo 13.680 stanovnika, od toga Bošnjaka-Muslimana 6.084, Srba 5.540, Hrvata 288, Jugoslavena 1.329 i 439 ostalih. Vjeruje se da je pred početak ovog posljednjeg rata u Bosanskoj Dubici živjelo oko 700 Hrvata. Većina njih se tokom agresije na BiH morala iseliti. Danas ih u Bosanskoj Dubici živi oko 150.

Gospodine Dizdareviću, prije nego što napadate ugledne Bošnjake, malo se okrenite oko sebe i vidite šta se dešava narodu kojeg Vi napadate. Bošnjacima iako su preživjeli genocid ne daju da izučavaju bosanski jezik u Konjević polju, Bošnjaci u Višegradu su ponovo žrtva genocidne srpsko-četničke politike. Ta genocidna politika zabranjuje Bošnjacima da obnove kuću u kojoj je spaljeno preko 70 Bošnjaka. Ta kuća treba da bude muzej koji će čuvati sjećanje na žrtve genocida ali i predstavljati potvrdu da je Republika Srpska genocidna tvorevina.

Otkud djeci seksualna samosvijest? Ovo pitanje suštinski razotkriva da se ne radi o borbi protiv „rodnog nasilja“, već se radi o propagiranju homoseksualizma kao nečeg poželjnog, još među dječijim uzrastom! Priča o „rodnom nasilju“ samo je paravan ovog projekta koji treba da među djecom priprema i odgaja buduće pedere i lezbejke

Dušmanima Bosne i Bošnjaka to je smetalo i sad smeta, ali dosada nisu znali kako da taj čisti obraz Islamske zajednice uprljaju. Očito da im nije trebalo mnogo vremena nakon reisu-l-uleme dr. Mustafa Cerić i njegovog zamjenika hafiza Ismeta ef. Spahića, koji su u najtežem vremenu vjerno čuvali i sačuvali čist obraz Islamske zajednice, da nađu radnike za taj posao. Nakon Dodikovih „Nezavisnih“, javio se Fadil Mandal...

Historijska je činjenica da se Bošnjaci nisu nikada koristili režimom fašizma i aparthejda. U svojoj nacionalnoj historiji Bošnjaci nemaju produkte sistemskog aparthejda, fašizma i genocidizma, ali zato imaju Rezolucije iz 1941. godine, kao prvi kolektivni izraz antifašizma u Evropi, kojim intelektualna elita jednog naroda ustaje u zaštitu drugih naroda. Bošnjaci su narod sa iskustvom žrtve više agresija i deset genocida. Bošnjaci nisu narod sa iskustvom zločina, ekstremizma, totalitarizma. U odnosu na sve evropske narode, Bošnjaci su, uz Jevreje, podnijeli najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu, jer je izginulo 8,1 odsto ukupne populacije Bošnjaka. Bošnjaci su podnijeli i največe žrtve kako u odbrani vlastite nacije, tako i u odbrani države Bosne i Hercegovine u agresijama i genocidima u periodu od 1992 do 1995. godine.

Po svemu sudeći, može se zaključiti da je Bošnjačka demokratska zajednica u Crnoj Gori najautentičniji predstavnik Bošnjaka u Crnoj Gori koji sve svoje potencijale daje u službu svoga naroda. U njeno članstvo su dobrodošli samo požrtvovani i hrabri nacionalno osviješteni Bošnjaci kojima je narodni interes ispred svog ličnog interesa. Licemjeri, prelivode i kukavice u njoj nemaju šta tražiti.

Molimo te, lijepi naš Mićo iz Laktaša, mi radnici Srbi i tvoji sunarodnjaci, koji kao i naši psi nikada nismo mogli u postdejtonskome periodu ni priviriti u bivšu našu firmu Aluminij, a to je bilo i lijepo napisano na ulazu o zabrani ulaska „Srbima i psima“ istina docnije i Bošnjacima, u svojoj tzv. „dodikovskoj doktrini“ odnosa i ponašanja „u ovome gradu Mostaru, mnogo toga možeš naučiti i od svoga mentora i doktora ovih nauka, Dragančeta iz mostarskih Bara. Pod dejstvom politikantskih i nacionalističko diskriminatorskih uticaja i radnji, prije svega firma Aluminij je okupirana od njegovih bojovnika, da bi u postdejtonskom periodu vaskrsnula kao ptica Fenix iz pepela, prema njihovim lažnim tumačenjima, a ptica Soko iz firme „Soko“ već je poodavno opeljušena i odletjela je u nepovrat.

Mi smo na sastanku sa Reisu-l-ulemom Kavazovićem imali prilike čuti i nezadovoljstvo omladinaca koji su posve zapostavljeni. Malo se radi kako bi se omladina privukla u okvire IZ. Isto tako je slučaj sa ženama, koje bi mogle dati veliki doprinos kulturi koja je ovdje posve zapostavljena. U džematima naša djeca uče arapski jezik, ali nažalost, ne i bosanski. Ovdje, gdje bi se trebalo pokazati mlađem naraštaju, koja su daleko od zavičaja njihova bošnjačka kultura, nje najmanje ima, upravo jer se ne da ženi mjesta u ovim prostorijama za njenu kreativnost.

Naučnici tvrde da ovaj eksperiment dokazuje da se čestice mogu ponašati kao dva odvojena entiteta, dovodeći u pitanje odavno definirane teorije o vremenu i opažanju. Dakle, ovim otkrićima se potvrdilo ono što su ranije zagovarale monoteističke vjere, ono u što ljudi od postanka svijeta vjeruju, a to je da duša postoji i da smrću prelazi u drugi oblik života. Ovo istraživanje je vrijedno pažnje i predstavlja veliki doprinos naučnom istraživanju, religijama, antropologiji. Po mnogo čemu ova otkriće su revolucionarna.

Bojim se da ne dođe do izražaja ona krilatica: “Najveća opasnost po državu i društvo je kad narod počne da šuti i trpi”. Kad se narodu utjera strah, pa kad čovjek taj strah nadvlada, on postaje zao, surov i podal, i može doći do velkih nesreća, gdje od čovjeka postaje zvijer, a oni slabići postaju hrabri, jer nevide drugog izlaza. Ovakve reakcije može izazvat sistem koji danas vlada u CG, sa ljudima hijenama koji se vrte u vrhu države, više nego dvije decenije. Tragedija crnogorskog društva je u tome; sve opšti i fizički strah, koji je uvučen u tog čovjeka, gdje vladajuća klika vjeruje da je podnošljiv, i “mora” bit podnošljiv, jer tako jedino njima odgovara.

Nemojmo se zavaravati i misliti da neće biti slijedećeg genocida. Bit će ga, i bit će ga i zbog toga jer se zavaravamo i mislimo i govorimo jedni drugima da ga neće biti.

Ja se 1979. godine nisam zavaravao kad sam ustanovio da će Srbija napasti sve oko sebe. Bio sam onda radio u Sloveniji i imao poziciju kroz koju sam dobivao mjesečne izvještaje Banke Jugoslavije o kupovinama koje su zahtijevale devizna sredstva. Tijekom neke dvije i po godine sam sabrao te kupovine po predmetima i ustanovio da je Jugoslavija nakupovala preko četrdeset milijardi dolara oruđa, oružja i naoružanja.

Ne može se priznati pravo nekome ko se borio za paradržavnu tvorevinu, u ovom slučaju Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, ne mogu se priznati prava borcima te tvorevine, jer su oni državni neprijatelji koji su rušili državu Bosnu i Hercegovinu i koji su se borili protiv legalne i legitimne vojske - Armije Republike Bosne i Hercegovine, fašisti se ne mogu izjednačiti sa antifašistima.

Sabur bi trebao značiti da prije svake donesene odluke dobro porazmislimo i pokušamo donijeti onu koja je najbolja, najefikasnija i koja će ne samo pojedincu nego zajednici donijeti hajr i napredak. Kod nas, Bošnjaka, može se uvidjeti anomalija zvana "navika da trpimo i saburamo" nešto što zdrav razum ne može prihvatiti. Navikli smo se na nepravdu, haman smo postali nesposobni da uvidimo šta je pravo, a šta krivo. Prag tolerancije smo spustili tako nisko da nam više ni (naša)osnovna ljudska prava nisu od velikog značaja. Bitno je samo preživjeti. Opstati...

Nisi to donio niotkud, nego je to naše. Ima da se uči vjeronauka u tim školama. Ako treba, a očito da će trebati, ja im poručujem: "Ako i dalje budete dirali u vjeronauku, a to znači da ćete poslije i u džamiju, i u medresu, i u naše ime, i u naše kuće i onda ćete početi određivati šta ćemo jesti, gdje ćemo biti, s kim ćemo govoriti, s kim ćemo se družiti..., ako budete dirali u vjeronauku imat ćete "sarajevsko ljeto" na ulicama Sarajeva, da znate"! ...Isto kao što se protiv Mubaraka desilo "egipatsko proljeće" - poručio je, uz ostalo, reisu-l-ulema dr. Cerić

Evo ilustrativnoga primjera, a takvih je mnogo po kantonima, kao i u njihovim vladama, a ministar Erdoan Trhulj je preko noći postao jedan od takvih „znalaca“ aluminijske industrije. Na dnevniku TV1u emisiji gosta, politikantski izjavi da je Aluminij iz Mostara generator razvoja hercegovačke privrede. Svi su izgledi da je ministar prespavao sve ove godine od Dejtona, do današnjih dana, kada se i sam neposredno uključio u lanac diskriminacije i kriminala, ove nekada državne firme.