Poštovani urednici, jasno je da je istorija čovječanstva puna sličnih zločina, ali zločinci nigdje na svijetu nisu apologetski opjevali takve pogrome, pa ih onda uvrstili u svoje školske lektire, pozorišne predstave i druge kulturno-obrazovne medije i programe, kao što je to urađeno sa Gorskim vijencem. Umjetnost mora bazirati na humanizmu, a ne na glorifikaciji zločina. O Bartolomejskoj noći, Sicilijanskoj večernjoj, Holokaustu itd., niko ne pjeva niti uz gusle niti drugačije. O tome se jednostavno ne može pjevati. A Njegoš može, silom na sramotu.

Lijep je osjećaj kad zdrav razum pobijedi bolesni um i lijepo je saznanje da je bosanska država sposobna da zaštiti prava svojh građana od uzurpacije njihovog prirodnog prava na zemlju i prava da se mogu vratiti tamo odakle su nasilno protjerani.

No neka nam svima u Njemačkoj, ali i šire, ovo bude poslijednji krik da shvatimo da će nas ovakva politika i javno djelovanje odvesti samo u sunovrat. Ipak, vjerujući da velika većina građana u Njemačkoj također osuđuje i ne želi ovakvu Njemačku.

Kao aktivan društveno- politički aktivista, od parlamentarca Skupštine BiH i Savezne skupštine u Beogradu, u predagresorskom periodu, te kao izabrani vijećnik u dva mandata i predsjednik / potpredsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, sasvim normalno, bio sam uključin u sva zbivanja u gradu Mostaru i izvrstan poznavalac prilika u firmi Aluminij.

Ne vjerujem da se terorista postaje preko noći. To je proces koji se odvija godinama i pažljivo priprema a kao odgovor nemoćnog teroriste naspram pojava, stanja u društvu ili čak tretmana naspram njega samog ili nekog koje je njemu blizak. Pa kada je jedan predsjednik nakon atentata u jednoj školi predlagao da se i nastavnici naoružaju i tako naoružani drže nastavu – pitao sam se je li taj predsjednik države normalan. - Kako bilo da bilo njegovo držanje mi je najblaže rečeno čudno kao i mnogih drugih na najvišim pozicijama u svojim državama -.

I ako neko u ovoj državi priziva rat onda su to nasljednici Miloševićeve i Karažićeve politike, odnosno sada Vučićevi i Dodikovi Srbi, koji i četvrt vijeka od agresije, negiraju a ujedno veličaju genocid, koji slave ratne zločince, koji vrijeđaju žrtve genocida, i na kraju oni biraju Dodika jer im odgovara njegova ratnohuškačka retorika.

Zavičajna ljubav snažno katapultira Nedžiba Vučelja ka vrhovima književne i fotografske umjetnosti pa Nedžibova djela postaju zapažena ne samo u Sandžaku nego i u razmjerama balkanskog regiona, a nekad i šire. Nedžibove umjetničke fotografije preletjele su Atlantik i ukrasile zidove američkih likovnih galerija pa su i američke oči vidjele čarobne kamenite meandre rijeke Uvca i cvjetne mozaike pešterskih livada, a stihove Nedžibovih nostalgičnih pjesama slušale su i evropske uši.

Posjeta Srebrenici planirana je malo temeljitije (24.8.1999.). Trebalo je proći kroz neka mjesta koja će se pamtiti po velikim zločinima i patnjama muslimana. Već od entitetskog razgraničenja nas preuzima lokalna policija. Dok se vozimo prema Srebrenici, kolega koji je došao iz Srebrenice, nakon što su je snage UN-a predale zločincima..., napisao je Besim ef. Čanić r.a.

Imali smo i mi svoje borce za slobodu i ljudska prava kad državni sistem nije bio naklon svim ljudskim pravima. Neko će tvrditi da su oni ležali samo za vjerska prava koja su bila ugrožena u komunističkom sistemu. Ja ću reći da su se ti bosanski mislioci borili za univerzalna ljudska prava osamdesetih godina prošlog stoljeća. Samim time su sa onima koji su stali pred rijeku ludila devedesetih, i ostali čisti, zadužili i generacije koje dolaze da čuvaju dostignuća demokratije, ljudskih prava i nastave putem pravde i slobode.

Zato, ne budi iznenađen njegovim odlaskom već razmišljaj o svome.
Neka ono što je on uradio za svoj rodni kraj, za mjesto gdje je proveo većinu svoga života bude inspiracija i tebi i meni i da se stalno pitamo šta mi radimo za svoje čaršije i šta će o nama ljudi govoriti i pisati kada odemo.
Nedžib je bio izvor mnogih dobrih aktivnosti, projekata.
Nedžib je bio most preko kojeg je prešlo mnogo dobrih projekata.
Nedžib je bio karika koja je spajala one koji su spremni pomagati i one kojima je pomoć potrebna.

Lijepa, fina. Baš prikladna za mjesto i vrijeme, - odgovorih.
Ti zaboravio kako si prošli petak kada sam naručio kahvu s mlijekom prokomentarisao "neki haman nikad ne odrastu; nikako da se odvoje od materine si..e.." i na to ja nisam ništa rekao, nisam reagovao, nisam se naljutio, shvatio sam to i primio kao šalu; pomalo čudnu, al' ipak šalu.

Sa kukastim fašističkim značenjima, ustaško-četničkim porukama, pjesmama, svirkama na guslama i orguljama, tako nam bezobrazno, ogavno i razbojnički prijete sa raznim ispisanim porukama po našim svetim i dragocjenim spomenicima, kako našim oslobodiocima iz prošlih vremena, isto tako iz naše realne stvarnosti, njihovog divljanja i urušavanja nam jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Ode pjesnik a ne rekoh mu da moje korito ne prazne ljetnje suše, nego samoća. Kako koja godina prolazi sve manje čujem ljudski glas. Dok su mi šumokradice sjekle šumu iz čijeg žilja izvirem, čule se samo motorne pile. Nije bilo čovjeka! Skoro da su utihnule, jer šume nema. Utihnulo dozivanje čobana. Ovce i krave više ne dolaze da se napoje, nema ih. Nema momaka i djevojaka, rasuli se po svijetu. Okusili tuđine!

Očigledno je da vjera u Finskoj gotovo da ne igra nikakvu ulogu u životu ljudi. Nije od pomoći ni gradnja ogromnih crkava, ni sjaj odore sveštenika, ni gromoglasna muzika orgulja, ako u duši nema Boga. Pade mi na um da tom narodu ne bi bilo teško pomoći da se vrati Bogu, ako bi imao ko da im objasni i da ih uputi. A imalo bi. I u Finskoj kao i u drugim kršćanskim zemljama svijeta ima dovoljno muslimana porijeklom iz islamskih zemalja kao i iz Bosne.

Sa aspekta međunarodnog prava, posljednja Odluka Ustavnog suda predstavlja pečat suverenitetu države Bosne i Hercegovine. Prema principima međunarodnog prava, suverenost podrazumijeva neovisnost države u odnosu na druge države, kao i suvrenost odnosne države prema nižim nivoima vlasti.