Aca Lukas je deklarisani nacionalista, čovjek koji ne krije svoju nacionalističku ostrašćenost, koji koncerte počinje dizanjem tri prsta. Trebali napominjati narod da se i danas na stadionima u Beogradu kliče „Oj Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice nova Srebrenice“. Teško je naći objašnjenje za ovako neobjašnjive postupke oni koji su na sebe uzeli odgovornost brige za narod, a isti taj narod su prodali, izdali i ostavili u bijedi, te im jedini izlaz nude u kupovini karte u jednom pravcu koja će ih odvesti daleko od rodne grude, ili im ubijati mozak trećerazrednim trikovima u narodu poznatim kao „hljeba i igara“.

Oni nisu vjerovali da će ove nevine duše danas pred cijelim svijetom svjedočiti o njihovom zločinu protiv čovjeka. Oni nisu htjeli znati da će ove nevine duše danas svjedočiti o njihovom zločinu kojeg nisu mogli lažima poreći, niti u jamama sakriti. Jer Bog Svevišnji sve čuje i sve vidi. Jer Bog Svevišnji zna sve njihove tajne zla.

U Prijedoru se počela pisati knjiga jedanaestog po redu genocida nad Bošnjacima, a završena je u Srebrenici za krajem kakav se nije vidio ni u najužasnijim filmovima strave i užasa, broj žrtava završne faze genocida je prešao deset hiljada...

Kažu da je prešao i crvenu liniju, međutim pitajmo se, da li i treba uzimati u obzir i bilo kakve linije, za neuračunljive osobe, kakav je upravo, guslar iz Laktaša, Milorad Dodik.
Oni, što su ga malo bolje poznavali, kažu, da nije bio takav, u omladinskim danima, nosio je crvenu maramu oko vrata i crvenu knjižicu u džepu, vele da je bio uzoriti Titov pionir i omladinac. Međutim, na sramotu cijelog srpskoga roda, od njega se izrodio veliki nacionalista i monstrum, poludio je i ostao bez svoga psihijatra Radovana, kao i bez nadležne ustanove, duševne bolnice na Sokolcu, za takve slučajeve.

Istina i suočavanje s prošlošću su jedina medicina koja može da izliječi bol koja stanuje na dušama žrtava. Ni danas, kada se još otkopavaju masovne grobnice Bošnjaka, kod Srba u gornjem Podrinju nema vidljivog kajanja. Itekako su bili svjesni zla koje rade.
Ubijanja Bošnjaka u ovom dijelu Bosne provođena su danima, ubistva su se dešavala pred očima stanovništva, srpskih žena, staraca i djece...
Nažalost, Srbi u gornjem Podrinju još poriču jezivu prošlost ovog područja. Rijeka Drina je najveća masovna grobnica Bošnjaka, ali Drina je i velika grobnica istine i pravde.
Zadovoljenje pravde nema bez adekvatnog kažanjavanja počinioca zločina. A, dokazi oči izbiše.

Loša je vijest da Bošnjaci nakon višestruke agresije na njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu još uvijek imaju međusobnu komunikaciju koja je na veoma niskom nivou i da se iz dana u dan, iz godine u godinu, sve više povećava unutarbošnjačko nerazumijevanje i da je u javnom prostoru veoma rasprostranjen međubošnjači sukob – koji obično ima utemeljenje u iracionalnom povodu ili ishodu. Bošnjački kolektivni racionalizam potpuno je zamagljen egoizmom, sebičnošću, materijalističkim tendencijama, megalomanskim političkim aspiracijama, uz istovremeno odsustvo univerzalnog vrijednosnog sistema, moralnog kodeksa, kulture komunikacije, te izraženu socijalnu neosjetljivost i humani obzir – uz bestidno ispoljavanje bezukusa, bahatosti iprimitivizma; te unošenja destrukcije u sve što podrzumijeva red, rad, disciplinu i odgovornost.

Jasno je zašto neprijatelji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao cjelovite države ne miruju i zašto im smetaju oni koji brane ovu zemlju od laži, insinuacija i dezinformacija, a upravo to rade portal Bošnjaci.net, njegova redakcija, urednik i tim vrijednih i obrazovanih Bošnjaka i ostalih čestitih saradnika koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu ili, koji se, kao slobodni građani svijeta, zalažu za pravdu i istinu. U tom kontekstu ne iznenađuju ni nasrtaji od strane televizije N1 na portal Bošnjaci.net i urednika Esada Krcića. Televizija N1 je, nažalost, kao i brojni drugi mediji u BiH, posljednjih nekoliko godina emitovala mnogo problematičnih sadržaja koji, bez imalo sumnje, idu u prilog velikodržavničkih pokušaja i zataškavanja istine o krvavim dešavanjima u agresiji na našu zemlju, tako da ne iznenađuje ni njihov napad na redakciju portala Bošnjaci.net.

No, kao i mnoge političare u Bosni i Hercegovini i Milorada Dodika muči to što će sa normalizacijom i jačanjem države Bosne i Hercegovine on lično doći u fokus istražnih organa za porijeklo imovine koja sad već premašuje cifru od 500 miliona KM. Zato se on okreče retorici mržnje i izazivanja konflikta kako bi se što duže zadržao na vlasti i izbjegao državne organe gonjenja. Sa druge strane kompletan politički i intelektualni establišment u Srbiji, još uvijek se teško miri i ne prihvata činjenicu da je pored Kosova i entitet RS izgubljen zauvijek i da neće biti anektiran u ustavno pravni okvir Srbije. Ta po njih frustrirajuća činjenica tjera ih da blagonaklono gledaju na šovinističke ispade Milorada Dodika, jer je još samo to ostalo kao izvjesna relikvija i nostalgični podsjetnik za srpsku intelektualnu elitu, na zlatne dane režima Slobodana Miloševića i krvavog orgijanja njegove soldateske po Balkanu.

Ovo nije puka i slučajna izjava frustriranog srpskog političara u liku Milorada Dodika, već je to izraz srpske genocidne politike, koja se kroji u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Beogradu. Dodik je samo ekponent te i takve politike. Dodik meži biti nije ni svjestan šta priča u prisustvu srbijanskog ambasadora Stanimira Vukićevića, ali mi Bošnjaci nemamo pravo biti naivni i indiferentni prema ovim genocidnim prijetnjama. Dodik je u Bratuncu, zaista, ozbiljno zaprijetio Bošnjacima koji se vraćaju svojim kućama i imanjima uz Drinu da to ne čine, jer to je, ocjenjuje Dodik, "ponovna okupacija Drine nakon otadžbinskog rata", tj., nakon prethodnog srpskog genocida nad Bošnjacima uz Drnu.