Rekoste juče da je naš Medicinski centar u svemu „savremeno“ opremljen i među „najmodernijim“ u zemlji. Gospodo, koliko je samo zadnjih izdisaja u kolima hitne pomoći ostalo na iskrpljenim putevima od Novog Pazara do Beograda. Koliko je samo suza za svojim najdražim pokapano po hodnicima i čekaonicima beogradskog Kliničkog centara, onih koji su za svoje najdraže tamo tražili spas.

Komadant Prve Mostarske brigade, Midhat Hujdur Hujka, u sjećanju i srcima svojih saboraca, ali i svih Mostaraca ostao je upamćen kao najsvijetliji primjer čovječnosti u teškim vremenima ljudskosti. Za saborce nije bio samo komadant, nego i moralista koji je sa svakim borcem imao šta da popriča i da svakome ulije želju i nadu za pobjedom. Pamte ga kao komadanta koji je učestvovao u borbama, i koji je toliko želio pobjedu, da mu za taj ideal nije bilo žao ni život dati.

Zar je moguće da narod koji pamti svoja stradanja – holokaust, ne može ili neće da shvati bol onih kojima je planetarni zulum - genocid učinjen! Nije nikakvo opravdanje to što je Jevrejskom opštinom u periodu agresije upravljao Jevrej koji je bio konvertit Srbin, a koji i danas o mnogo čemu odlučuje. Zar je više od pet vijekova zajedničkog življenja tako olahko zaboravljeno?! Šta, na kraju, znači ta šutnja? Da li je to možda odobravanje onoga što se desilo? Kako je tumačiti?! Pogotovo što Jevreji ne šute o svemu!

Ono gore što vidiš da se napinje ispod Vitreuše, pjenušavo k’o šerbe bajramsko, vrije da se zatrese i Vranica i Zec i Bitovinja. E to je srce Neretvice. A sve dalje je krvotok!
Svaki čovjek, i dijete i starac, i tetka Hanifa što je Titi rekla: “Šabane, ja hoću stan!” I djevojka što njiše prsima sočnijim od rodne grane ašlamove, i momak što na kamenu sjedi i puši k’o da mu dragu za drugog udaju. Svi su oni Neretvica!

U svakome slučaju, grad Mostar nakon svega doživljenog i proživljenog, ovako nešto i zaslužuje.
Bez obzira, na brojne različite stranke u gradu, sa približno sličnim ideološkim programima, sa određenim i individualnim animozitetima, netrpeljivostima ili neprihvatljivim odnosima, svakako je u interesu grada i njegovih građana, isto sve ostaviti po strain, ispod tepiha do boljih vremena i krenuti u zajedničku ofanzivu, jedinstvenog grada Mostara.

Slučaj u bošnjačkoj dijaspori je sasvim drgačiji. Pošto je dijaspora u početku bila prepuštena sama sebi, sami su se organizovali, dovijali i snalazili – tako je to ostalo i do dan danas. Iako sada u Sarajevu pri IZ imamo i „Ured za Dijasporu“ koji bi htio da dovede naše džemate kol‘ko-tol‘ko u red, mi se nedamo, otimamo, bunimo, bojimo i po onoj našoj tvrdoglavoj – nećemo tutora.
Dakle, šta se dešava?

Zato oko bilo kojih simbola u ime Dobrih Bošnjana, koji mogu iritirati žrtve Holokausta, Dobri Bošnjani moraju biti jasni i nedvosmisleni, makar im se činililo da je to djelimićno na njihovu štetu jer drevna mudrost kaže da između dvije štete uvjek se bira manja. Svima je jasna nedvojbena činjenica, a to je da Dobri Bošnjani nikad nisu imali fašizam ni u svojim glavama, ni u svojoj vjeri, ni u svojoj kulturi, ni u svojoj životnoj praksi, niti su ikada bili vođe drugima u širenju ideje fašizma. Oni su mogli biti samo žrtve fašizma, koje je neko ciljano iz vlastitog interesa uvukao u to priču. Međutim, to ih ne oslobađa moralne i političke odgovornosti da se jasno i nedvosmisleno ograde od svojih, makar malih, zabluda iz prošlosti kako se takve zablude ne bi ponovile u budućnosti.

Oni koji nosaju po Sarajevu sve te Yugo i JNA simbole iz raznih razloga, ubjeđujući sebe i druge da se radi o navodnom antifašizmu, vjerovatno i ne razmišljaju kako na taj način možda vrijeđaju rodbinu onih koji su pobijeni u ime svih tih jugokomunističkih simbola, ili ih naprosto nije briga.

Historija će ga pamtiti kao heroja, kome je borba za slobodu Bosne bila privilegija. Komandanta koji je prednost davao borcima. Saborca kome je sigurnost drugoga bila ispred vlastite sigurnosti. Pamtit ćemo ga, kao komandanta Safeta Zajku, koji je skinuo pancir sa sebe i dao ga borcu. Kao čovjeka koji je dao sve što je imao, da bi se Sarajevo odbranilo.

Klub 100- Plus podnio je peticiju u ime svih građana BiH, u ime svih stradalnika u genocidu počinjenom nad Bošnjacima širom BiH, a naročito u opštinama Prijedor, Ključ, Sanski Most, Bratunac, Foča, Zvornik, Srebremnica. Iako je genocid u Srebrenici zvanično višestruko potvrđen odlukama Haškog suda u više sudskih predmeta, (a o pomenutih sedam opština se još odlučuje), njegovi izvršioci, među kojima bivši predsjednik Rs Radovan Karadžić, se ne samo ne osjećaju krivim već tvrde da genocid nije ni počinjen.

Za dobronamjernike Skender djeluje kao pravi prorok: zaboga, kako je znao da će Bosna pretrpjeti brutalnu agresiju i genocid od komšija! Kako je znao da će preživjela djeca tražiti kosti svojih roditelja, pa je sve to lijepo opisao u poemi!

Odlučan, pored Amira kome rahmetli Smajil ostavi ovaj amanet, dozivam sve čestite ljude Žepe. Dozivam i Muderisa, za kojeg u mom Konjicu ustaju kada mu ime spomenu, jer je i on iz Žepe. Dozivam istinu koju Smajil ostavi u kamenu na bijelom nišanu, kako se zlo nikad i nikom ne bi ponovilo. Dozivam svijest, jer nam se ponekad otme, da čovjeka niti imenom ne dozivamo. Dozivam i čekam sa Amirom da ugledamo vasijet, tu oporuku koju od našeg doktora Smajila sada zajedno nosimo. Dozivam ljude da se ljudima zovu!

Čuje se krik od pitanja uznemirenog duha: Gdje je uzrok zaraze od Korona virusa? Gdje se nalazi sjeme rasizma? Gdje se krije blago čovječanstva? Zašto neki umiru od gladi? Zašto se ubijaju nevini
ljudi? Zašto se ljudi sele? Zašto napuštaju svoj rodni dom? Zašto se žene siluju? Zašto se djeca pedofilski miluju? Zašto se bogati sve više bogate, a siromašni sve više siromaše?

Nažalost i naša federalna policija vlade Federacije, nije mogla ili smjela, bez osmišljenje vladavine zakona i pravne države, da se na vrijeme nađe unutar kapije firme i da svojski, bar jednom godišnje, prečešlja poslovanje firme i spozna istinske tokove kapitala.

Ukoliko želimo izgraditi zdravo i napredno društvo, moramo znati da temelj takve zajednice počiva na poštivanju moralnih principa od kojih su neki provedivi na kolektivnoj bazi, a neki su isključivo rezervirani za pojedinca.