Znaju oni da je sevdalinku lahko prepisati, ali trebaju znati da je sevdalinku teško (za)pjevati.
Nažalost, sevdalinka je, koliko god se mnogi zaklinjali u to da je lična karta i brend Bosne i Hercegovine, ona je još uvijek siroče, jer organizatori koje kakvih koncerata zaobilaze sevdalije. Dok se organizatori koncerta žele okoristiti i „ogrebati“ na komercijalan način i to vrlo često skrnavljenjem sevdalinke, a tako se sevdah ne tumači na najljepši način.

Bosna nije posebna samo po svojim mirisnim avlijama i svojim radosnim bajramima, već je Bosna posebna i po svojim mezarjima sa šehidskim bijelim nišanima, koji svjedoče o jednom bosanskom vremenu, kao što bosanski stećci svjedoče o jednom drugom bosanskom vremenu.

Nikada kao ovoga Ramazana i ovoga Bajrama nisam se osjećao ponosnim i sretnim što sam musliman u Europi, koja je u ovom Ramazanu jasno pokazla svoja dva lica - ono svjetlo i ono tamno. Sretan sam što mogu reći da je svjetlo nadvladalo tamu: čuo sam ezan sa Marienplac u Minhenu, vidio sam veliki iftar na trgu u Beču i gledao veličanstven prizor noćnog namaz u Novom Pazaru i Tirani... I, naravno, uživao u ramazanskoj šetnji Saračima, tihom žamoru u haremu Begove džamije i bratskom druženju u Lejletu-l-kadru u Begovoj džamiji...

Bosanskohercegovčki antifašisti su položili historijski test odbranivši zamlju od najezde fašizma, a potom su dali povjerenje SAD-u, UN-u i EU misleći da će im iskreno pomoći da se BiH ustroji kao funkcionalna država gdje se poštuju univerzalne ljudske i demokratske norme. Još uvijek živimo u uvjerenju da će međunarodna zajednica ispuniti zadatke na koje se obavezala u Dejtonu. U pitanju je čast i dostojanstvo svjetskog poretka i civilizacije. Cijena je isuviše visoka da bi se zanemarile obaveze prema BiH. Međunarodnoj zajednici ne služi na čast što je neodgovoran dvojac Čović-Dodik došao u poziciju da ucjenjuje BiH, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, EU i cijeli svijet – i van pameti je da se taj račun adresira prema časnim građanima BiH koji su se svim sredstvima i uz velike žrtve suprostavili tim zločinačkim projektima. Časni bh. građani su zadnji kojima se povampireni balkanski fašizam može fakturisati. Opće je poznato ko ima odgovornost, nadležnost i instrumente – a i zadatak da slučajeve kakvi su Čović i Dodik rješavaju i otklanjaju prepreke na evroatlanskom putu BiH.

Poslije, ovakvih i ovih događanja na Uborku i Sutini, čitajući sadržaj na grafitnoj poruci, razmišljao sam, da priupitam, upravo sve srpske majke, zašto i da li su rađale ovakve zločince. Nažalost, moja je majka poodavno umrla, nisam je niti zapamtio, ali bih joj se ipak zahvalio, što me je ovakvog rodila, kao bosanskog Srbina, normalnog, umnog i razumnog čovjeka, ljudinu i građanina, ove mi lijepe i jedine moje domovine, Bosne i Hercegovine, koji je u svim našim različitostima sagledavao ljepotu življenja.

Nezavisno Tužilašto, sudovi i policija ne procesuiraju one koji opstruiraju provođenje inih sudskih presuda, one koji koče izbore u Mostaru, one koji brane da Srbin iz F BiH a Bošnjak i Hrvat iz RS budu na listama a kamoli da budu izabrani u Predsjedništvo naše zemlje, oni koji brane da se uči bosnaski (maternji) jezik, one izabrane dužnosnike koji samo dolaze po svoje plate i paušale a ništa ne čine da unaprijede rad naše zemlje, one koji javno prijete rasturanju Bosne i Hercegovine a iz njenog Budžeta primaju platu, one...

Gore u starom selu džamija sa drvenom munarom je postala nesigurna, a i skoro da su se mahom svi saselili u Polje. Sazidaše novu džamiju, prostranu, široku i visoku, svakom blizu i jednako daleko. Od tada se više Terawije nisu klanjale po kućama. Dvadeset odnosno tridesetitri rekjata nije nam bilo ni puno ni malo, jednostavno smo znali da to tako treba i da to tako jeste, i da drgačije niti može niti treba biti. Nije niko ni pomišljao da to krati ili mijenja.

I dok tako razmišljam o kraju ovoga Ramazana uoči večerašnje mubarek noći lejletu-l-kdra, Ramazana koji bijaše dug u danima, a kratak u noćima, muči me jedna stvar, a to je nedostatak istinskog povjerenja među nama i jasne spoznaje u nama o nošaj bosanskoj sudbini, koja nije nikad bila tako blizu da je zauvijek čvrsto uzmemo u naše vlastite ruke, a opet tako daleko da nam se može izmaknuti zauvijek. Tako dočekujem ovaj ramazanski Bajram - između ovoga zauvijek da budemo svoji na svome i ovog drugog...

Prije tačno 140 godina, 10. juna 1878., u Prizrenu, u kompleksu Mehmed-pašinog hajrata; Bajrakli džamije i medrese, održan je Sabor Prizrenske lige - povodom nasrtaja na tadašnju teritoriju Kosovskog vilajeta...
Između ostalog, jedan od neposrednih povoda je bila odbrana Plava i Gusinja od nasilnog pripajanja Crnoj Gori. Plavsko-gusinjski kraj je na Berlinskom kongresu bez znanja i pristanka naroda ovog kraja dodijeljen i uklopljen u nove granice CG.

Dajte zekat tamo odakle očekujete da zrno vašega imetka postane sedam klasova i u svakom klasu stotinu zrna. Tako nas islam uči kako da na najbolji način sami sebe pomognemo. Ramazan je izuzetna prilika da to i praktično pokažemo. Na taj način vi ćete ispuniti svoju obavezu prema Allahu dž.š., i osigurat ćete slobodu rada vašoj Islamskoj zajednici, koja treba da bude vaš ponos i dika na Kosovu kao što je bila godinama.

Diana Zelenika ni slučajno nije jedan od od onih bezobličnih kandidata, koje stranke guraju u izbornu trku radi reda. Iza sebe ima dosta dug politički staž, a u posljednje vrijeme istakla se žestokim i, mora se reći, prilično inteligentnim, argumentovanim kritikama na rad Dragana Čovića i na politiku HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora. To bi joj moglo donijeti određen broj glasova Bošnjaka, pa i Srba u Federaciji, ali Čović u tom slučaju ne bi imao argument, kao u slučaju Komšića, da tvrdi kako ona nije legitiman predstavnik hrvatskog naroda. Zelenika dolazi iz stranke neupitnog hrvatskog predznaka, koja se ne može smatrati nikakvim satelitom političkog Sarajeva. S druge strane, Zelenika će, pored članstva sopstvene stranke, nesumnjivo imati podršku i drugih stranaka s hrvatskim prefiksom, koje nisu članice HNS-a. U centralnoj Bosni je ta podrška već i službeno potvrđena.

Plan nestanka Bošnjaka, zatiranje svakog traga postojanja, koji su u Karađorđevu dogovorili Milošević i Tuđman, u Kiseljaku je potvrđen, zlikovačke HVO postrojbe imale su vojnu podršku od genocidnih formacija VRS sa Ilidže, tako su udruženim snagama četnici i ustaše u stilu krstaških ratova, krenuli da istrijebe autohtoni narod Bošnjake, da zatru vjerski i kulturni trag postojanja.

Zaista se samo po sebi postavlja pitanje, ko je u mjesecu Ramazanu ateisti Filipoviću dozvolio da bude pseći advokat na radiju IZ BIR i svojim promišljanjem zbunjuje slušaoce. Čovjeku kojeg niko nije vidio u džamiji zadnjih sedamdeset godina, nije trebalo, bar u ovim odabranim mubarek danima, dati priliku da nervira vjernike! Ova emisija je bila totalni urednički promašaj, kako oni sami za sebe kažu, najslušanije radio stanice u BiH.

Poslije rahmetli Alije Izetbegovića, Naser Orić je postao i ostao glavna meta državne politike Srbije i svih Srba. On je važniji i od ratnih bošnjačkih političara, jer osudom protiv njega Srbi smatraju da Srbija skida svoju odgovornost za genocid u Srebrenici. Uistinu, Naser Orić je personifikacija sudbine nas Bošnjaka od 1992. godine do danas. Očito je da srpska politka preko državnog suda Bosne i Hercegovine zavšava posao negacije ili minimizacije svojih zločina preko svojih raznih javnih i tajnih agenata u Bosni iHercegovini kako nekada tako i sada drugim sredstvima i metodama.

Biti član Predsjedništva BiH je nadasve odgovornost, posebno kad taj član dolazi iz naroda nad kojim je izvršen genocid, i kad naspram sebe ima partnere, koji sve čine da podjele BiH, koji negiraju genocid, koji veličaju ratne zločince, koji imaju pripremljene planove „A“ i „B“, haman cijele abecede, koji su ništa drugo do planovi podjele države i zatiranje Bošnjaka, napisani u Karađorđevu, rukopisom Miloševića i Tuđmana.