''Ovdje ćemo mi Vakuf zauzeti, onda i Bugojno automatski dolazi u pitanje i cijeli onaj prostor se osigurava. To je ključna točka. Znači, jednim smišljenim udarom treba to riješiti i doći u Bugojno i Bugojno ode u mat poziciju… Politički strategijska promjena će onog momenta doći kada uzmemo Gornji Vakuf'', isticao je zapovjednik Hrvatske vojske.

"Tokom istrage Tužilaštva, koja je rađena u saradnji s ovlaštenim policijskim agencijama, nisu pronađeni dokazi o odgovornosti Božidara Vučurevića za počinjene zločine", stoji u pisanoj izjavi Tužilaštva BiH koja je dostavljena agenciji Hina.

Svjedok je prethodno kazao kako je 23. jula 1992. godine ispred njegove kuće u selu Čarakovo došlo vozilo iz kojeg su izašle njegove komšije, koje je on do tada poznavao po nadimcima Čiča i Babin, te optuženi Velemir Đurić, i još četiri vojnika. Tada je, kako svjedok tvrdi, osoba pod nadimkom Čiča naredila da svi muškarci izađu iz kuća.

U nastavku suđenja za zločine u Sarajevu, svjedok Tužilaštva BiH Esad Čoho ispričao je da su ga optuženi Zoran Dragičević, zvani Krompir, i Veselin Vlahović, zvani Batko, brutalno pretukli u zgradi "Digitron Buje" u naselju Grbavica. Svjedok Esad Čoho je kazao da su po njega krajem maja ili početkom juna 1992. godine došli optuženi Dragičević i Vlahović, te ga odveli u zgradu "Digitron Buje" na navodno ispitivanje.

Tužilaštvo je ranije najavilo da će pred sudije izvesti svjedoka čiji je identitet zaštićen pseudonimom RM-048. Zatvoreno zasjedanje je najviši nivo zaštite identiteta svjedoka u praksi Međunarodnog suda.

Veselinović je opisao i kako je nakon zauzimanja Rogatice od strane srpskih snaga potkraj maja 1992. godine otišao i snimio potpuno razoreni grad. Među ostalim i džamiju, za čije je razaranje imao nekoliko teorija, različitih od tužiteljstva – koje pod etničkim čišćenjem podrazumijeva i razaranje kulturnih te vjerskih znamenitosti.

Banberry, koji je od aprila 1994. do maja 1995. bio službenik mirovnih snaga, posvjedočio je da je Vojska Republike Srpske (VRS), u okviru strategije odvajanja Srba od Bošnjaka i Hrvata, “neprekidno granatirala i snajperima napadala civile u Sarajevu”.

Optuženi Janković i Stojnić također su u završnom obraćanju istaknuli da nisu krivi, navodeći da su “kolateralna šteta”, jer su odgovorni za zločin mrtvi ili u bjekstvu. Oni su iskazali saučešće porodicama ubijenih na Korićanskim stijenama.

Kao dokaz za to, tužilac Dermot Groome u sudnici je prikazao Mladićeve bilješke sa sastanka, prenijevši Smithove riječi da u vezi sa “tretmanom zarobljenika u Srebrenici” – “ima glasina o zločinima, masakru i silovanjima”.

Rose je izjavio da je Mladić kontrolisao artiljerijske i snajperske napade na grad, a da su opsadu Sarajeva lideri Srba koristili kao sredstvo pritiska na pretežno muslimanske vlasti, UNPROFOR i međunarodnu zajednicu.

“Ništa se na vojnom planu nije moglo dogoditi bez Mladićevog ovlašćenja ili znanja”, naznačio je svjedok, dodavši da su sve odluke donošene na “vrhu piramide” vlasti na Palama, na kojem je bio i Radovan Karadžić.

Naime, bivši logoraš Mujo Vatreš iz Žepe dobio je presudu u svoju korist i odštetu u iznosu od500.000 srbijanskih dinara (4.700 eura).
''Presudom Osnovnog suda u Beogradu djelomično je udovoljeno tužbenom zahtjevu i naloženu MUP-u Republike Srbije da jednom od tužitelja isplati 500.000,00 dinara na ime naknade zbog umanjenja osnovne životne aktivnosti'', kazali su agenciji Anadolija (AA) iz Saveza logoraša BiH.

Optuženi je njegovo svjedočenje u sudnici propratio do kraja, iako se na početku zasjedanja požalio da mu nije dobro i zatražio da bude prebačen u bolnicu, optužujući pritom Tribunal da nije sud nego “korumpirana grupa”.
Mladić je, kao komandant VRS-a, optužen za teror nad civilima u glavnom gradu BiH dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, kao i za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH te uzimanje za taoce “plavih šljemova” Ujedinjenih nacija (UN).

Haški tribunal naložio je bivšim šefovima Državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću da se do 24. januara 2013. godine vrate sa privremene slobode u pritvorsku jedinicu u Hagu da bi prisustvovali iznošenju završnih riječi u njihovom predmetu, saopštila je danas portparol Tribunala Magdalena Spalinjska.

Prvobitna optužnica podignuta je u februaru 2005. godine. Tolimir je uhašen 31. maja 2007. godine, a u Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prebačen je 1. juna 2007. godine. Budući da se, po dolasku na sud, nije izjasnio o krivici, u njegovo ime je uneseno da se ne osjeća krivim.
Suđenje je počelo u februaru 2010. godine, Tužilaštvo je izvelo 126, a optuženi, koji se sam zastupa, četiri svjedoka.