Za vrijeme manifestacije dodijeljene su zahvalnice sponzorima, te skromni darovi gostima, a načelnik općine Bužim, Agan Bunić, zahvalio se gostima, ali i domaćinima, ističući da je u Bužimu, po broju dosadašnjih uspjeha kulturnih radnika, na polju kulture, ovo godina kulture Bužima, te da će biti jako teško izabrati nekoga i dodijeliti mu specijano priznanje općine. Čestitao je Nedžibu Vučelju na evropskom priznanju u fotografiji i Jasmiri Mehić napriznanju u Mostaru gdje je proglašena najuspješnijom ženom godine na Sajmu trešnje.

Rukopisi rječnika, toga velikog dokumenta naše prošlosti, čuvaju se u Upsali u Švedskoj. Zahvaljujući ljudima, koji su prepoznali njegovu istorijsku vrijednost za bosanski jezik, štampani su u Tuzli 2011. godine. Tako je uz pomoć Ministarstva obrazovanja proslavljena 380. godišnjica izlaska ovog djela.

Ovdje je još prije 18 godina vođen strašan bratoubilački rat, ubijene su hiljade i hiljade Bošnjaka, pa je neumjesno poigravanje s riječima. Ipak, koliko god zvučala groteskno odrednica o mogućnosti suživota među Bošnjacima, održavanje promocije moje knjige „Opet ćemo se vidjeti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni“, pokazalo se kao realnost.

Deset poglavlja, pogovor, i osamdesetšest priča na 230 stranica tehnički je urađeno na papiru koji ne daje težinu knjizi nego je čini lakšom. Ne samo za držanje i nošenje nego i za čitanje. Stil kojim Latić ispisuje svih 86 priča je pitak, zavodljiv, i ne dopušta pravljenje pauze prilikom čitanja. Evo samo nekih naslova: „Zemunica na Balkanu“; Šta će dvoglavi orao na Medresi; Jesenje putovanje zelenom transverzalom; Čujete li vi Sarajlije; Gdje su naše Đurumlije; Čaj u Lađaru; Vlasi ucjenjuju Srbe; Morali smo se ranije sresti; Narod Babuna, itd.

Na izložbi je govorio lord Paul Roders - savjetnik ispred Evropske Unije u ministarstvu prosvjete Hrvatske, koji je istakao da je ovo jedan od najboljih načina da se Evropi i svijetu pokažu ljepote Bosne i Hercegovine i ekološki zdrave sredine i ljepota rijeke Une. Također je ispred fotografa, govorio i Mladen Bišćan, direktor galerije „Vladimir Horvat“ iz Zagreba i predsjednik fotokluba „Zagy-foto“, istakavši da su fotografi uživali u ljepotama Une i Krajine, te da sa sobom nose najljepše fotografije i utiske i lijepe Une, i dobrih Bošnjana.

Knjiga Iz Cazinske krajine obiluje arhivskom građom, fotografijama, dokumentima i ličnostima, koje su oblikovale historiju toga područja krajem XX i početkom XXI vijeka. Zapisani su i tradicionalni običaji, koji se polako već gube, kao što su „cazinski sobeti“, konjske trke, cazinski sajmovi, i još mnogo toga.

Iz ovog kraja su i čuvene ličnosti među vođama pokreta Prizrenske Lige, Ali-paša Gusinjac i Jakub Ferović, iz ovog kraja smo mi Kosovari imali čast da se kod nas dosele mnogi viđeni ljudi. Između ostalih, mi Bošnjaci Kosova smo donevdavno imali jedinog akademika Kosovske akedemije nauka i umjetnosti, rahmetli dr. Jašara Redžepagića i još neke druge učene ljude, poput također rahmetli profesora Abedina Ferovića, ili ovdje prisutnog profesora Ismeta Markovića-Plavnika iz Peći.

Premec je Zbornik ocijenio visokom ocjenom je je ovo djelo, pojasnio je, sabralo ljude iz politike, akademskog života i sociologe iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Turske i SAD-a.
Akademik Ljubomir Berberović je prokomentirao da će uvijek biti onih koji će nastojati izjednačiti ulogu Alije Izetbegovića s onim što su radili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman.

Osvrćući se na naučno istraživački rad etnologa Sulejmana Aličkovića, prof. Emir Ramić preporučuje svim etnolozima i naučnim radnicima, da prvo prouče vrijedne radove sabrane u “Bogumilima Sandžaka” zatim u knjizi “Sandžak u Arhivskim dokumentima”, rukovodeći se tim znanjem, podacima i činjenicama da nastave svoj rad na polju bošnjačke kulture i historije.

Nedžib Vučelj je iskoristio trenutak, obzirom da je bio prisutan veliki broj vrsnih fotografa, da pozove sve fotografe na fotosusrete na Uni, a povodom Dana rijeke Une, za što se već prijavio veliki broj fotografa iz više zemalja Evrope. „Veliki je ovo dan za mene, Bužim, Bosnu i Hercegovinu, ali i Sandžak„ - izjavio je Vučelj za medije.

Izložbu je otvorio Počasni konzul Bosne i Hercegovine u Izmiru Ahmed Kemal Baysak i gradonačelnik Alacatija. Svim učesnicima kolonije domaćin i sponzor Hajro Kolasinac dodjelio je diplome Selman Selmanagić za učešće u radu kolonije. Umjetnici i organizatori su posjetili počasni BiH konzulat u Izmiru gdje je priređena svečana večera.

Ibrahim a.s. je izašao pred tadašnjeg vladara i rekao mu istinu u ǒci, nije se bojao posljedica, jer se iskreno oslanjao na svoga Gospodara. A, i naš Ibrahim! Mnogi se strašiše za svoj život, ne imadoše hrabrosti da kažu ono što im se desilo. Ali on bi hrabar pa progovori ono što drugi nisu mogli. Kažem hrabar. Neko će priuputati: "Zar za istinu treba hrabrost"? Da, itekako je danas potrebna hrabrost za istinu.

Dosljedan principima slobode i demokratije, za koje se zalažu demokratske snage BiH i organizovane strukture Dijaspore, oštro se suprostavio frakcionaštvu i kleronacionalizmu, koji su posljednjih godina ugrozili i narušili jedinstvo Bosanske/Bošnjačke zajednice na tlu Amerike. Ali uz sve to, što je većini nas koji ga znamo bilo nepoznato, veoma uspješno slika. Slika nas i naš život.

Direktor Turističke zajednice Imotski Luka Kolovrat otkrio je da se posljednjih godina kod Imoćana javilo veliko interesovanje za fenomen Hasanaginice. Tako se rodila i ideja o gradnji spomenika - tematskog parka posvećenog tužnoj pjesmi poznatoj širom svijeta. Ljudi u Imotskom uvjereni su kako će ovo biti jedinstveno djelo, jer "dok drugi podižu spomenike junacima i historijskim ličnostima, mi ćemo podići spomenik posvećen jednoj pjesmi”.

Autor knjige je spomenuo da je među glavnim razlozima pisanja njegove knjige ustvari neprocesuiranje ratnih zločinaca koji su odgovorni za masovna ubistva i zlostavljanja u Ključu, te poručio da očekuje od nadležnih organa da što hitnije reaguju kada je u pitanju Ključ.
Promotori su, također, govorili o nužnosti uspostavljanja instituta za genocid koji će djelovati pri Bihaćkom univerzitetu i na najbolji način promovirati ono što se mora znati i ne smije nikada zaboraviti.