Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović je kroz SDA u politiku uveo moral, za što mu trebamo posebno biti zahvalni. Poslije njegovog povlačenja sa političke scene, moral se iz politike protjerivao i gotovo da je išezao, ali me raduje činjenica da na ovim lokalnim izborima imamo i mlade, moralne i obrazovane kandidate, koji su u vrijeme političkog djelovanja rahmetli predsjednika Izetbegovića bili dječaci, koji su djelovali kroz MOS, a kasnije Asocijaciju mladih, to je generacija koja je kao maloljetna sa puškom u ruci branila ovu Zemlju i sve njene građane.

Nije samo genocid u Srebrenici. Pozivam vas da dođete 20.jula u Prijedor zajedno sa mnom prvi dan ramazana, pa ćete vidjeti da nije genocid samo u Srebrenici. Genocid je bio u cijeloj BiH. Mi moramo toga biti svjesni i svoju djecu naučiti da moraju biti najbolji studenti, najbolji sportisti, učiti se borilačkim vještinama da odbrane svoj život od mogućeg genocida u budućnosti. To je obaveza ove generacije. Mi ako to ne uradimo haram će nam biti i morat ćemo odgovaratoi pred Bogom na sudnjem danu.

I reci im danas i ovdje u Potočarima, sine moj - reci im kada bi Drina, i Sava, i Una, i Neretva bile tinta da se opiše moj bol i muka, moja patnja i moje razočarenje u vas, presahle bi rijeke bosanske prije nego što bi se moj bol opisao, prije nego što biste vi moju muku shvatili, prije nego što biste vi moju patnju dokučili, prije nego što biste me uvjerili da hoćete da uklonite tragove genocida protiv mog naroda i da omogućite da se vratim svom domu bez straha za moj život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim!

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se iskazuje sa: njegovim uvažavanjem, donošenjem salavata, slijeđenjem njegova sunneta i pomaganjem njegove vjere, jednom riječju da ga volimo i slijedimo, kao što su ga voljeli i slijedili njegovi plemeniti ashabi.

Nakon što su 25. avgusta 1992. god. granatama sa obližnjih brda gađali, pogodili i zapalili gradsku biblioteku "Vijećnicu", nakon što su zapalili biblioteku Orjentalnog isntituta, i nakon što su pokušali da unište muzeje i druge kulturne institucije našeg grada, danas hoće da nas ostave u mraku, hoće da nas raspamete, hoće da nam oduzmu pravo na obrazovanje, hoće da nam ubiju pamet i da nam unište dušu, ostavljajući na milost i nemilost vitalne institucije naše duhovnosti i kulture.

O sebi Alija, radijallahu anhu, kazuje: "Odredio me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da idem u Jemen, pa ga rekoh: "Allahov Poslaniče, šalješ me u Jemen, gdje će od mene tražiti i da presudim, a ja neću znati!" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mi reče: "Priđi!" Prišao sam mu, a on udari rukom u moja prsa i reče: "Gospodaru, ojačaj njegov govor i uputi mu srce!" Tako mi Onoga Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude, poslije toga se nikada nisam dvoumio u presudi među dvojicom."

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ashabima da pred njim ustaju na noge, kada im je dolazio u društvo, o čemu svjedoči predaja koju bilježi Enes ibn Malik, radijallahu anhu: ''Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdraža osoba svojim ashabima, a kada bi ga vidjeli da im dolazi, niko nije ustajao pred njim, jer su znali da on to ne voli.''

Danas 07. muharrema 1433. godine po Hidžri, 02. decembra 2011. godine, hutbu sam naslovio sa Jevmu-Ašura / Dan Ašure – 1433.H. / 2011. god., koja inša-Allah pada 05. decembra, u naredni ponedjeljak.
Allahova, dželle še'nuhu, je odredba da je danom stvaranja nebesa i Zemlje, odlučio da se vrijeme računa sa dvanaest mjeseci, među kojima je posebnu počast dao za četiri "Sveta mjeseca" (Ešhuri hurum).

Sastanci Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidžru. Prvom susretu na Akakbi, 11. godine po poslanstvu, je prisustvovalo 6 Jesribljana, sa kojima Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, šalje mladog ashaba Mus'aba ibn Umejra, radijallahu ‘anhu, da Medinelije podučava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na vjernost. Na trećem susretu, juna 622.g., kada se daje "Velika prisega" prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene.

Samo je Allah, dželle še’nuhu, Jedini dostojan da Ga se ljudi boje i strahuju od Njegove kazne na obadva svijeta, samo je On Jedini dostojan istinske hvale ljudi, jer samo Njemu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i On ljude opskrbljuje bez računa i samo Njemu pripada pravo da ga ljudi obožavaju i pokornost Mu izražavaju, jer je On dostojan veličanja i uzdizanja i On je Gospodar svega.

Znamo da među Bošnjacima u domovini i dijaspori ima nasilnih radikalnih i ekstremnih pojedinaca i grupa, koje neki nazivaju ovim ili onim imenom, a koja nećemo spominjati poštujući kur'anski imperativ: „...i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima!“ (El-Hudžurat, 11)
Ovakvi pojedinci i grupe koji se deklariraju kao muslimani i često svojim spoljnim izgledom i verbalnim iskazima nastoje napadno iskazati formalnu pripadnost islamu i privrženost Poslaniku a.s., zagovaranjem nasilja, širenjem mržnje i netrpeljivosti prema neistomišljenicima...

Hadž je kao što citirani ajet navodi u određeno vrijeme, u kojem, dok se hadžija nalazi u ihramu, nije dozvoljeno: "sastajati se" sa ženom, ružno govoriti i svađati se s drugim hadžijama. Hadž predstavlja ibadet koji iziskuje fizički napor, pa je za taj put potrebna opskrba, a najbolja opskrba je takvaluk (bogobojaznost). Oni koji su bili na hadžu znaju da je ovo uistinu najznačajnija opskrba hadžije na putu na hadž i garancija da će mu hadž biti primljen.

Odgoj je najvažniji aspekt odgovornosti roditelja, prema djeci, jer bez odgoja dijete neće biti svjesno svojih obaveza i cilja života na ovom i budućem svijetu, već će živjeti životinjskim životom gdje neće imati brige osim da utoli svoju glad i žeđ, zasiti svoje strasti i preda se ovodunjalučkim uživanjima i tako se pridruži propalim i odbačenim.

I uistinu se srce okreće na ovu ili onu stranu, u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalazi. Zar se i naša srca ne okreću tamo - ovamo u potrazi za varljivim dunjalučkim dobrima? Ili zar srca i glave mnogih od nas nisu postala kao prazna burad u kojima odzvanja sve sa čime dođu u dodir, a u praznu buretu sve zvoni?