Aktivan je član KUD-a "Bihor" iz Petnjice od 2012. godine. Aktivna je na polju knjizevnosti gdje je ucestovala na raznim seminarima i radionicama u državi i regionu, gdje je ostvarila zapažene rezultate.

Sanjao princa juče
osmijeh mi novi obuče
u bajku da krenem s njim
cipele od medne rose
krase nam noge bose
da se još ponosim

Ibretim se Bosno tebi, milenija dva opstala
tri te carstva osvajala, i prijestolja sva u zlatu
Palili te, kopljem žarnim, al njedara nisi dala
pa te oni preko plota još kudili neudatu

Za sobom ima objavljenu zbirku pjesama “Pisma majci koja će čitati posthumno” u izdavaštvu Centra za kulturu Rožaje i Odgovor-Replay Podgorica. Zbirka je objavljena 2021. godine. Pjesme su joj zastupljene u i zajedničkim zbirkama, a njeni prilozi objavljivani su u više različitih časopisa (Avlija, Kazivart). Njena druga zbirka je u pripremi za štampu. Majka je djevojčice Farah kojoj je jedanaest godina.

Drugu zbirku poezije „ Poljubac mjeseca“ objavila je 2021. godine. Njena poezija objavljivana je u „Glasniku Bihora“, časopisu za kulturu, književnost i nauku „KOD“, časopis za naučna, književna i društvena pitanja „Tokovi“ i u panorami savremene poezije Bošnjakinja Crne Gore „Lirski zinet“.

Ustani i kaži: Bosna, nakloni se
i kaži: Hercegovina!
Neka se viori naša zastava od istoka do zapada, od sjevera do juga,
neka se ori pjesma dobrog Bošnjanina
kad naši vitezovi u boj krenu!

Rabija je pisala dugo ali je dušu otvorila u Tarikovom mostu svom prvjencu, mostu po kojem su prošli mnogi ljudi širom svijeta, mostu bola, mnogima živita na pola, istina to biješe gola, zbog njega poručujem ovoj sjajnoj književnici i mojoj prijateljici piši, samo piši Rabija svojim zlatnim perom još zlatnijim riječima…

Tiha, kao sjenka Baščaršijom prošla
one noći kad su poput Eugena
spaljivali sevdah u plesu hijena
mokre i bez stida grlili su riječi pijanim ustima

U njedra ih strpala
kao dječicu podarila im znanje i imanje,
a oni od nje prave sranje..
Valja li to?

Bez jezika Bosna zbori
isto vjera i nevjera
uzimaju zemlje blago
Pohode je carski dvori
svako vodu sebi tjera
Bosna šuti, nije drago

Marina Mijakovska je pjesnikinja, esejistkinja, prozaistica i književna kritičarka. Dotor je filoloških znanosti na Filološkom fakultetu „Blaže Koneski“ u Skopju. Od 2013 godine članica je Društva pisaca Makedonije. Radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci „Sv. Kliment Ohridski“ u Skopju. Dio pjesničkih radova (pjesama), esejistike i pripovijedaka objavljeno je u antologijama i u periodici u prijevodu na: engleski, hrvatski, srpski, albanski, rumunjski, češki, itd. Sudjelovala je na mnogim književnim festivalima u Makedoniji i inozemstvu.

Sjećam se svojih zadnjih riječi...
Sjećam se!
Sjećam se i da sam dosjećao…
Da su zadnje...
Bilo ih je teško napisati.

Tamo ti je Bosna
prkosna i inatna,
zato je svi žele
al Gospodara mi nemere..

Svi bi majko da zaborave
Da te opet u košaru stave
Svi bi da se tvojim tijelom bave...
Svi bi opet grudi da ti miluju
Svi bi mlado opet da siluju...

Armijo moja mila
Ranjena i napaćena si bila
Mladost tvoja uz tebe se svila
I nikad te nije ostavila