Jezgro muslimanskog stanovnistva formiralo se kroz jedan dugotrajan i slozen proces, dijelom islamizacijom domaceg slavenskog stanovnistva, raznorodne etnicke pripadnosti, doseljavanjem sa istoka, trajnjim nastanjenjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla. Tako su u Beogradu muslimani cinili cetiri petine u odnosu na drugo stanovnistvo, a u Uzucu 96,7% od ukupnog broja stanovnistva grada, dok je u Pomoravlju taj procenat iznosio 65%.

Tako je Njegoš kao najveći srpsko-crnogorski pjesnik i vladika, odnosno nosilac najviše vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili međunarodni zločin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimično uništavanje nacionalnih, etničkih, rasnih ili religijskih grupa.

Na dan strijeljanja 11 Plavljana – 5. marta 1913. godine, prijavili su se za prelazak u pravoslavnu vjeru 108 osoba, od kojih 94 islamske i 14 katoličke vjere. Istog dana strijeljane su još dvije grupe od po osam građana. Za jednu se grupu ističe da su bili „zlikovci“, a za drugu „zbog prikupljanja oružja i jatakovanja sa kačacima“, uz napomenu da je strijeljanje izvršeno „na osnovu presude nadležnog vijnog suda“. Dan ranije je javljeno da je 15 osoba muslimanske vjere prešlo u pravoslavnu.

Pazeći ove njihove skupove uočio sam da se u džamijama prizivaju od strane hodža i njihova djeca, te im se ulijeva ljubav Muhamedove nauke, te da su ugovorili da ovih dana održe u džamijama molebstvije, bajagi za njihov spas i kako bi se Crnogorci uklonili iz njihovih zauzetih provincija.

Rekao sam sebi da je to uoci petka a to je Mubarek noc i mogu biti Kurban, i da su trazili bolju noc ne bi je izabrali. Vidjeli su ti cetnici da me nije strah, pa su poceli da me batinjaju. Jednom mi je jedan rekao: bjezi! Nisam htio to da radim. Uveli su me u neku plisanu sobu i zavezali mi ruke lisicama za radijator koji je bio vruc. Kada su mi se ruke ugrijale, poceo sam da vristim od velike temperature.

Bošnjaci u Sandžaku i Srbiji realno nemaju pravo na sudsku žaštitu.
Kakav je položaj Bošnjaka pred sudovima, i drugim državnim organima najbolje pokazuje činjenica da niti jedan postupak nije sproveden na bosanskom jeziku.
Zakonik o krivičnom postupku propisuje obavezu suda da pouči učesnike u postupku o pravu korišćenja manjinskih jezika, ali se ova odredba prema Bošnjacima ne primenjuje.

Strijeljani su pred nasilno sakupljenim narodom, ne samo punoljetni muškarci, već i žene sa djecom u naručju. Jedanaest Plavljana čuvenih po dobročinstvu, ne samo u Plavu i Gusinju nego i šire, povezani su na jedan konopac i prislonjeni uza zid. Neke druge koji nisu ubijeni mučeni su i sakaćeni, kao Emin Jakupov Ferović kojem je izvađeno oko bajonetom samo zato što nije htio da prihvati ljubljene pravoslavnog krsta i da se odrekne svoje vjere i nacije.

Poslije neprospavane noći zajedno sa svojim rođacima kreće u Šahoviće, rodno mjesto njegovog baba i djeda, tačnije Grančarevo, mjesto odakle su prije 84 godine mnogi Bošnjaci krenuli ostavljajući svoja imanja i kuće, i spašavajući živu glavu.
Mjesto, koje je udaljeno oko 20 kilometara od Bijelog Polja, nekadašnjeg Akova izgleda ukleto. Na ulazu, na obližnjoj stijeni postavljen je veliki drveni krst. Nigdje žive duše, a kuća ima...

Glavni odbor Bošnjačkog udruženja Plavljana i Gusinjana "Behar" iz Holandije uputili su zahtjev Predsjedniku općine Plav da razmotre ovu inicijativu i da je proslijede Skupštini na razmatranje.

Jedan među tim biranim mladićima i muslimanima je bio i momak po imenu Jakup Pepić. Bio je to visok momak, hrabar i snažan, pravi arnaut sa bijelim ćulahom na glavi. Njega su prvo uhapsili i odveli u zatvor. Onda su ga izveli i prije nego što su ga ubili, pitali su ga pred svima: 'Hoćeš li da staviš crnogorsku kapu na glavu i nećemo te ubiti'. A on je rekao: 'Ne wallahi, da mi date tri života a ne jedan nebih stavio tu kapu na glavu'.

Porta će po svom nahođenju raspolagati oružjem, ratnim i drugim materijalom koji je ostao po utvrđenjima ili garnizonima Bosne. Inventar i primopredaju ovog materijala izvršiće posebni komesari obiju vlada. Pitanje putnih isprava, što je za Bošnjake bilo od posebnog značaja, te postupanje sa stanovnicima Bosne i Hercegovine, koji putuju iz ili u pokrajinu, urediće se naknadnim sporazumom.

Piše: Prof. dr. Sefer MEÐEDOVIÆ

Novim ustavom je propisana srazmjerna zastupljenosti manjina u organima državne vlasti, javnim službama i organima lokalne samouprave, slièno kao što je to bilo propisano i ranijim ustavom, mada takvo rješenje nije predviðala ekspertska verzija, ni nacrt ustava. U svakom sluèaju to je poštovanje steèenih prava.

Dok su izlazili iz kuæe jedan od policajca je rekao Himzi: “Ako nas sutradan doèekaš na ovom mjestu, provešæeš se gore nego danas”. Himzo je tokom torture zadobio brojne fizièke povrede i doživeo ozbiljan psihièki šok. Zbog èega je uveèe izvršio samoubistvo.

Piše: Samir ADROVIÆ

-Poèetkom maja, èini mi se da je bio petak oko ponoæi, pozvao me je jedan stariji kolega pitajuæi me da li je Èengiæ kod mene, te da je policiji, navodno potreban zbog identifikacije nekih lica. Odgovorio sam da nije, ali da ga zbog tih stvari ne bi trebalo \"maltretirati\". Nakon 4-5 dana na kuæni broj pozvao me Èengiæ.

Prof. dr Šefket KRCIÆ

Ako se prihvate stavovi vladajuæeg klana imat æemo Crnu Goru, kao onu Njemaèku iz 1933., kada je lider Treæeg Rajha stvarao od Njemaca nad-naciju, tj. jedini odabrani narod. U novim uvjetima, èini nam se daje slièna situacija, tj. prepoznatljiva oko nametanja stavova od vladajuæeg klana u Crnoj Gori, sem što je razlika da glavne stavove ne iznosi aktualni premijer, veæ tajna kabina preko svojih moænika.