Za razmišljanje o Srbiji kao staroj jakoj muslimanskoj zajednici sa svojim žiteljima Srbima muslimanima neka posluži za primjer Beograd iz XVII stoljeća. Kada je Evlija Čelebi boravio u Beogradu oko 166o. Godine on piše da u Beogradu ima preko 270 sakralnih objekata islamske provenijencije. Nisu te objekte pravili, a niti koristili pravoslavci. Sam broj sakralnih objekata islamske provenijencije govori ko su bili žitelji Beograda, a prema tome i njegovi utemeljitelji.

Migracije balkanskih muslimana ka Turskoj vremenski se podudaraju sa slabljenjem i slomom Osmanskog carstva i u neku ruku predstavljaju “evakuaciju” izgubljenih teritorija. Sa druge strane, motivi koji su pokretali iseljenike bili su versko-politički, ali i ekonomski, egzistencijalni.

Ovaj Komonvelt u kome su bile Hrvatska i Mađarska izdržavaće oko 200 godina sve do konca XVII stoljeća, a onda će se početi rušiti. Od1683-1699. godine Mađarska i Hrvatska potpašće pod katoličku vlast, a Bosna će i dalje izdržavati sa dominantnim muslimanima, ali će i ona osjetiti katoličku vlast, ali to tada nije vlast koju je organizova crkva, kada je odlukom Berlinskog Kongresa uprava nad Bosnom povjerena Austro ugarskoj 1878. godine.

Islam-kao vjersko učenje u svom značenju bi bilo učenje onih koji se odriču svakog pripisivanja Božijih svojstava nekom drugom licu ili pojavi, te da je Islam isključiva predanost Bog, a što karakteriše njegove sljedbenike. Pristalice Islamskog vjerskog učenja su islamiti, ali se za njih koristi i opći naziv muslimani. Termin musliman se koristio i ranije, kao termin koji su za sebe koristili raniji vjernici u jednog Boga-stvaraoca svega. Dakle, općenito; musliman je vjernik monoteista, a ne isključivo islamit.

"To je bilo slanje u smrt! Mira se našla u Sarajevu ne znajući gdje se skloniti. Uputila se u ured gdje joj je otac nekad radio...", piše Francuski ured Yad Washema. Mira je ostala na cesti, sama bez rodbine i prijatelja. - Na nju je tada naišao moj suprug Derviš, koji je radio kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu i, nakon što je saznao kakva je sudbina zadesila njezine roditelje, doveo ju je našoj kući - priča Servet Korkut.

Još u martu 1992. godine započelo je stradanje Bošnjaka u ovome mjestu. Prvi pokolj nad njima izvršile su oružane jedinice iz Srbije pod zapovjedništvom Željka Ražnjatovića Arkana, JNA, Šešeljevi “Beli orlovi”, specijalne jedinice saveznog SUP-a i dr. To je bio samo početak progona, a stradanje bijeljinskih Bošnjaka nastavlja se kroz čitav period agresije pa i nakon nje.

Sve četničke jedinice, grupe, pa i svaki pojedinac Srbin dužni su da vrše pritisak na Turke da predaju oružje. Odmah uputiti četničke patrole po turskim selima i od Turaka po svaku cijenu nastojati oduzeti oružje, milom ili silom vodeći računa da pri tome ne strada nijedan Srbin. Kada se stekne uvjerenje da su Turci predali oružje, pojedince proglašavati ustašama i pristupiti oduzimanju njihove pokretne imovine, a naročito nastojati iznuditi zlato.

Slobodan Milošević je mnogo voleo da daje intervjue. Posle davanja intervjua, najviše je voleo da se hvali svojim vernim slugama kako je dao intervju i doveo Evropsku zajednicu do očajanja. Na visokom trećem mestu Miloševićevih omiljenih stvari stoji laskanje: voleo je da mu pričaju kako je on najvažnija medijska ličnost u svetu.

Paljenje knjiga nije njemački izum. Rimski carevi su palili spise kršćana. Inkvizicija je palila knjige autora koje je smatrala hereticima. Slične stvari su zabilježene širom svijeta. Biblioteke su uvijek bile omiljeni cilj topovskih cijevi, a uništenje historijskih dokumenata se vrši s namjerom da se potire kulturni, religiozni i politički identitet.

Izraz genocid je prvi put upotrijebio jevrejski advokat u Poljskoj Rafael Lemkin 1943. na osnovu grčke riječi "genos" (rasa, pleme) i latinske riječi "cide" (ubiti). Ujedinjene nacije po Mečunarodnom zakonu iz 1951. godine, genocid smatraju zločinom.

Srpski nacionalni program u "Nacertaniju" 1844. godine polazi od obnove Dusanova carstva iz XIV. stoljeca, uz odredjene promjene koje su bile posljedica politickih dogadjanja sredinom proslog stoljeca. U stvari "Nacertanije" je postalo sinonim za velikosrpski hegemonizam u odnosu nasusjedne narode. U tom nacionalnom programu polazi se od cinjenice da se Srbi ne mogu zadovoljiti dobicima iz Prvog i Drugog srpskog ustanka, te da ce nastaviti borbu za preuzimanje prevlasti na balkanskim prostorima.

Iako je Bosna i Hercegovina bila žrtva godinama pripremljene agresije Jugoslovenske narodne armije, koja se još početkom rata u Hrvatskoj otvoreno stavila u službu zločinačkog režima Slobodana Miloševića, Bosna i Hercegovina nije kapitulirala pred jednom od najmoćnijih evropskih vojnih sila tog vremena. Zasluge za otpor i odbranu države pripadaju prije svega pripadnicima Armije Republike Bosne i Hercegovine i svim bh. patriotima, koji su se svojom herojskom borbom oduprli zločinačkom agresoru.

Ni svi oni prošli ratovi, ni zemljotresi, ni srbotresi nisu naudili, niti će nauditi legendi o tragičnoj ljubavi lijepe Safikade. Nakon tragičnog kraja, kada je prema narodnoj predaji lijepa Banjalučanka skončala život tako što je ožalošćena haberom o pogibiji voljenog momka stala pred top na tvrđavi Kastel, jedna priča kazuje da je njeno tijelo pokopano u haremu Ferhadije džamije, a druga veli da je Safikadin mezar nadomak mjesta gdje je tragično skončala.

Srpskim paravojnim formacijama i jedinicama JNA koje su se gomilale pred Zvornikom, nije bio potreban izgovor. Osmog aprila, pocele su da granatiraju grad, sa druge strane rijeke, sa teritorije Srbije. Na hiljade ljudi se dalo u bjekstvo, od toga je samo preko mosta u Mali Zvornik preslo dvije hiljade. Sledeceg dana, Arkan, komandant paravojne jedinice "Tigrovi"...

Medjunarodna zajednica je do sada pritisak na Srbiju vršila isključivo na tehničkom nivou, vezanom za isporuku haških optuženika. Politika pritiska nije bila praćena zahtevima koji bi išli na uspostavljanje i novog vrednosnog sistema koji bi prevashodno zabranio negiranje zločina i njegovu vulgarizaciju. Čak i ako Srbija ispuni sve obaveze prema Haškom tribunalu, i dalje ostaje pitanje kako će se Srbija odnositi prema Miloševićevom nasledju.