Od danas 9. maja, koji se u svijetu obilježava kao Dan pobjede, redakcija Bošnjaci.net počinje objavljivanje feljtona o usponu i padu nacizma. U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je neprimjetno prošao „jubilej“ mračne ideologije – 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP). U Berlinu je 30. januara 1933. nacizam stupio demokratskim putem na političku scenu, sa koje će biti nemilosrdno „izbrisan“ 1945. godine. Hitler i nacisti su završili u blatu historije 8 / 9. maja 1945. kada je general Wilhelm Keitel potpisao bezuvjetnu kapitulaciju pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitletrovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Za 12 godina koliko su nacisti bili na vlasti na nišanu te mračne ideologije i fašističke države koju su stvorili, našli su se cijeli narodi. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našli i druge etničke, vjerske i političke skupine. Među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koje su nacisti smatrali manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici – komunisti, socijaldemokrati, disidenti, ratni zarobljenici, homoseksualci, Jehovini svjedoci i mentalno i fizički onesposobljeni – napisao je akademik dr. Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Hitlera, Musolininija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nürnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nacizam / fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. U svijetu se danas pomaljaju ostaci poraženih snaga uz, čini se, nedovoljne reakcije država pobjednica. Poljednji srpski genocid u Srebrenici nad Bošnjacima BiH u kome je za pet dana ubijeno blizu 9000 muškaraca i dječaka, o tome svjedoči bez ostatka.

ANSCHLUSS AUSTRIJE (21): Austrija je zemlja njemačkog govornog područja u kojoj je rođen Adolf Hitler (Braunau na Innu) 1889. godine. Za ovaj feljton Austrija je bitna iz nekoliko razloga. Najprije, što je predstavljala okosnicu Austro-Ugarske Monarhije čijim porazom i nestankom 1918. godine nastala nova država na političkoj karti svijeta, koju je Hitlerova fašistička mašina oduvijek smatrala dijelom njemačke teritorije i htjela je po svaku cijenu utjerati Austriju u Njemački rajh. Istina, nakon što je klonula Austro-Ugarska privremeni parlament Austrije je proglasio priključenje Njemačkom Rajhu. Kako se ovo dogodilo u 1918. godini u vrijeme poraza Austro-Ugarske i Njemačke u Prvom svjetskom ratu, logično je bilo protivljenje saveznika koji su, kao Francuska i Italija, u ovome potezu vidjeli opasnost od obnavljanja njemačkog jedinstva i moći. Odmah je zabrana „Anschlussa“ (priključenja) ušla u ugovore o miru s Njemačkom, u članu 80 i sa Austrijom što je iskazano u članu 88. Za Anschluss su se na početku zalagali socijaldemokrati, ali su oni iz temelja promijenilo mišljenje o priključenju kada je vlast u susjednoj Njermačkoj preuzeo Adolf Hitler. Dotičnom sporazumu sa Njemačkom su se protivili rezolutno i partija Kršćanskih socijalista koji su u to vrijeme bili vodeća i vladajuća stranka u Austriji. Dolfus je poučen njemačkim iskustvom zabranio u junu 1933. Nacionalno-socijaističku partiju (NSPA), a potom i Komunističku stranku Austrije. Uspotavio je totalitarni režim, jednopartijsku diktaturu zabranjujuši sve partije u Austriji izuzev Kršćansko socijalne partije.

Adolf Hitler sa Arthur Seyss-Inquartom koji mu je predao Austriju

Od Mussolinija u Italiji i mađarskog diktatora Hortija austrijska vlada je tražila podršku za austrijsku nezavisnost. Zbog nezadovoljstva u zemlji Dolfus pribjegava jačanju autoritarne vlasti. Uz pomoć vojske i oružanih formaciju Heimwehra koje je predvodio Ernst Rüdiger von Starhemberg, ugušio je ustanak socijaldemokrata u februaru 1934. godine. U punoj koordinaciji sa njemačkim nacistima u Austriji je pokušan 25.7.1934. državni udar protiv premijera Engelberta Dolfusa. Namjera nacista je bila da formiraju nacističku vlast i proglase Anschluss. Vojska je promptno djelovala pa je udar propao, a Italija koja je to vrijeme bila protiv Anschlussa je odmah stravljena u stanje pripravnosti i koncentrirala je trupe na 95 kilometara dugom prevoju Brenner u Alpama, na granici sa Austrijom. Ovo je privremeno ohladilo Njemačku, ali nikada nije zaboravljena njihova stalna namjera, a to je pokoravanje i priključenje Austrije njemačkom rajhu.

Novi momenat je nastupio zbližavanjem Italije i Njemačke tokom talijansko-abesinskog (etiopskog) rata vođenog od oktobra 1935. do maja 1936. godine, što je izazvalo osude u Ligi naroda koja je talijanski napad proglasila agresijom. Ali, konkretne mjere nisu poduzete, a Nijemci su pomogli Talijanima u njihovim imperijalnim planovima kao i da izdrže nametnute sankcije u Ligi naroda. Austrija se našla u poziciji izolacije. Talijanski diktator Benito Mussolini u znak zahvalnosti mijenja svoje političke stavove. On se više ne protivi Anschlussu tako da sada uz njegovu punu saglasnost 11. jula 1936. Austrija pristaje na kompromis. Zaključuje sa Njemačkom ugovor prema čijim odredbama će vlada u Beču ubuduće voditi računa da je Austrija „država njemačkog naroda“. Na taj način Austrijanci su već dali tapiju svoje nezavisnosti Adolfu Hitleru, koji je narednih mjeseci htio da kapitalizira ovu prednost dobijenu zahvaljujući nagodbi sa Italijanima. Austrijski nacisti su vraćeni na legalnu političku scenu. Njemački diktator se neće smiriti sve dok Austriju ne priključi Rajhu. Na tome je nastavio raditi početkom 1938. godine prije izbijanja afere iz Kristalne noći, Minhenskog sporazuma i početka II svjetskog rata.

Ultimatum kancelaru Schuschnigu
Prva zemlja koju je Hitler napao bila je Austrija. Hitler je pozvao austrijskog kancelara Kurta von Schuschniga u Berchtesgaden 12.2.1938. sa čvrstom namjerom da prisili Beč na defitivnu predaju. Otvoreno je tokom razgovora zatražio od Schuschniga da pristrane na Anschluss Austrije. Tako se desilo i sa čehoslovačkim predsjednikom Emilom Hachom godinu dana kasnije kada je kao i Schuschnig bio natjeran na poslušnost. Schuschnnigu je zaprijećeno njemačkom vojnom intervencijom, a on da bi izbjegao takav razvoj događaja pristao je da u svoju vladu uključi nacistu Arthur Seyss-Inquarta, koji je kasniji postao Hitlerov šef diplomatije nakon Joachim von Ribbentropa. Uz sve to Schuschnig je morao nacistima dati amnestiju. U Berchtesgadenu se Schuschnig našao u nacističkoj klopci. Po povratku u zemlju on je u razgovore uključio važnije članove Parlamenta. Zajedno sa predsjednikom Republike Wilhelmom Miklasom dugo su razmatrali Hitlerov zahtjev ili bolje reći ultimatum. Tri varijante su bile na stolu: da predsjednik izabere novog kancelara koji će odbiti ugovor iz Berchtesgadena, druga mogućnost da novi mandatar prihvati slovo iz Berchtesgadena i, kao treća opcija, da kancelar ostane isti a da se ispune obaveze iz dokumenta. Nakon toga je Schuschnig u parlamentarni sastav uključio predstavnike svih partija i onih koje su dotad bile izvan zakona, prije svih nacističku stranku. Kancelar Schuschnik se još „koprcao“, htio je izbjeći Anschluss i uvjeriti stranu javnost i najprije Hitlera da Austrija bira sopstveni put. Najavio je referendum za 13. mart 1938. godine. Plebiscitarni pitanje je bilo:

„Jeste li za njemačku oslobođenu, nezavisnu i društvenu, kršćansku i jedinstvenu Austriju, za mir i rad, za jednakost svih onih koji afirmiraju sebe za narod i Domovinu“.
Pitanje je bilo nejasno. Ali po slovu austrijskog Ustava o njemu su mogli da se izjašnjavaju samo građani iznad 24 godine. To nikako nije pogodovalo Hitleru, a i Seyss je stavio primjedbu, jer je većina pristalica nacionalsocijalističkog pokreta bila mlađe životne dobi pa bi odgovor većine Austrijanaca vjerovatno bio negativan po naciste.

U finišu Hitler je zatražio da se mandat za kancelara Austrije odmah povjeri Arturu Seyss-Inquart. Poslije nedoumica koje je prouzrokovala njemačka vlada predsjednik Wilhelm Miklas koji u početku nije htio da odobri ovaj plan koji je očigledno težio nestanku Austrije, na kraju ga je ipak prihvatio. Poslije ostavke Schuschnigove vlade 11. marta, predsjednik Republike Wilhelm Miklas je povjerio mandat za sastav novog kabineta Seyss-Inquartu, koji je pozvao sutradan njemačke trupe da okupiraju Austriju. To je bio kraj nezavisne Austrije koja je od tada pa sve do kraja II svjetskog rata bila sastavni dio njemačkog nacističkog rajha.

(Sutra: Kristalna noć)