O odnosima Rusije i Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, svoju analizu za Anadolu Agency dao je ekspert u oblasti ustavnog prava Irfan Ajanović, posljednji potpredsjednik Vijeća republika i pokrajina Skupštine SFRJ

Historija se na Balkanu ponavlja i u njoj treba tražiti odgovore za ponašanje i težnje Rusije na ovim prostorima i odnosu spram Bosne i Hercegovine, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ekspert u oblasti ustavnog prava Irfan Ajanović, posljednji potpredsjednik Vijeća republika i pokrajina Skupštine SFRJ, zastupnik u Skupštini BiH nakon prvih demokratskih izbora, u periodu 1990.-1996. godine, te nakon toga zastupnik u šest uzastopnih mandata (1996.-2014.) u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH.

Naime, na pitanje kakav je odnos Rusije spram Balkana, a posebno Bosne i Hercegovine, Ajanović kaže da se za odgovor na to mora vratiti dosta unazad gdje on i leži.

"Za odgovore na to pitanje uvijek se mora zamoliti prošlost i vrijeme za pomoć. Kada razmišljam o odnosu Rusije prema BiH i ne samo njoj nego prema Balkanu, a posebno i izričito prema Zapadnom Balkanu moram se sjetiti istorije. Često u posljednje vrijeme razmišljam da bi se toga trebali sjetiti i vrlo bitni faktori međunarodne zajednice posebno u Evropi, da se vrate nazad 130 do 150 godina kada je na ovom prostoru bilo Osmansko carstvo. To je vrijeme kada je Osmansko carstvo moralo predati ovaj prostor nekome. Uglavnom je Rusija bila ta koja je imala veliku želju još od Načertanije pa dalje da ovim prostorom zavlada i da izađe na toplo more. Tada da ne bi pod Rusiju, ruski uticaj pao Zapadni Balkan u okviru Berlinskog kongresa 1878. velike sile su se dogovorile da se Austro-Ugarskoj da mandat od 30 godina da okupira Bosnu i Hercegovinu. To je učinjeno da ne bi BiH bila pod ruskim uticajem i da ne bi Rusija na ovaj prostor ušla i preko njega izašla na toplo more", kaže Ajanović.

Odnos Rusije prema ovom prostoru i od ranije i prije ovog vremena, posljednjih dešavanja tokom posjete ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, ali i višegodišnjih osporavanja donošenja odluka kroz Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC), odnosno OHR-a o kome govorimo je zapravo uvijek isto. Jer, i za vrijeme Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata uvijek je odnos Rusije bio potpuno isti.

"To je da zavlada ovim prostorom. I ona se igrala onima koji su je voljeli, a kojima ona nikada nije dala ono što su oni očekivali od nje. Mislim prvenstveno na Srbiju i Crnu Goru. Pa na kraju krajeva i druge zemlje koje su nešto istočnije, na Rumuniju i Bugarsku", navodi Ajanović.

Crna Gora je, kaže, u ovom vremenu, ulaskom u NATO izašla iz mogućnosti da bude u sferi interesa i vojni i politički i ekonomski Rusije. Hrvatska, kaže Ajanović više nije tu, jer Jugoslavije kao takve više nema. I ovaj prostor Rusija, navodi, više ne gleda kao prostor bivše Jugoslavije, one Jugoslavije koja je bila nesvrstana, nije bila ni u jednom bloku. Ostao je dakle, navodi Ajanović, prostor BiH.

"Tako da mi vidimo kako se istorija jednostavno ponavlja. Istorija nas uči životu i ako tako posmatramo sve što se oko nas dešava onda lakše razumijemo sve ove stvari koje se dešavaju danas i koje možemo očekivati i sutra. Mi vrlo dobro znamo kako su ruske dobrovoljačke jedinice ulazile na prostor Bosne i Hercegovine, kako su činili sve ono zajedno sa onim koji su činili agresiju na BiH, posebno kada je Miloševićev režim u pitanju i kada je Karadžićev režim na ovom prostoru u pitanju. To se na kraju krajeva ponavlja i sada u nekim drugim oblicima. Iako Rusija na ovom prostoru nema eminentno nekakav posebno, sada u posljednje vrijeme veliki interes, s obzirom da je Crna Gora uradila sve te stvari, jer je pod NATO paktom. Ona, Rusija to sve više čini, da se dodvori onima koji nju vole, koji je gledaju kao majku, prije svega onima u Beogradu i onima u Banja Luci. Tako da kada je u pitanju taj odnos on je eminentan, on se pokazuje i na najvišim nivoima međunarodnih zajednica, u okviru New Yorka, UN-a gdje idu ka tome da se ne dozvoli rezolucija o genocidu u BiH, da se niz drugih dobrih poteza ne može povući i to onih koji su u sklopu Dejtonskog mirovnog sporazuma, u okviru njegovih aneksa", smatra Ajanović.

A, onda, kaže, Rusija deklarativno kaže da se poštuje Dejtonski mirovni sporazum.

"To kažu i kod nas, to kažu i u Banja Luci, to kažu na kraju i u Zagrebu i Beogradu. Dakle, Dejtonski mirovni sporazum se kao poštuje, ali onda se ne priznaje upravo dosta toga u okviru baš Dejtonskog mirovnog sporazuma", stava je Ajanović.

Poštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, kaže Ajanović, trebalo bi značiti i poštivanje simbola države BiH, prije svega grba i zastave, ali se to ne čini.

"Oni, Rusija ne vole BiH. Oni vole njenu poziciju u kojoj se sada nalazi. Ali, ne mogu da deklarativno ne kažu ono što često kažu. I ne samo oni nego i naši susjedi iz Beograda i Zagreba. I iz Beograda i Zagreba mi čujemo deklarativne rezolucije da se poštuje državni suverenitet i nezavisnost BiH, Dejtonski mirovni sporazum, mirovni okvir i sve ostalo, a u suštini, oni svojim ponašanjem u praksi pokazuju kakav odnos imaju prema ovom prostoru, posebno prema ovom prostoru na kome žive Bošnjaci. Hoću da kažem, ono što često ne kažu mnogi. Bošnjaci ne mogu biti prihvaćeni sa njihove strane s obzirom na te istorijske odnose koje imaju prema Osmanskom carstvu. Oni imaju takav odnos kada je u pitanju ovaj prostor na kojem živi jedan dobar dio, oko 55 posto njenih građana koji su islamske vjeroispovijesti. Tako da sve to što oni čine je samo deklarativno, a u praksi onda ko su i šta su i na koji način osjećaju ovaj prostor i ne samo prostor nego i ljude na ovom prostoru", navodi Ajanović.

Govorio je i o tome kakav bi trebao biti odgovr BiH naspram odnosa prema Rusiji i gdje su u tome problemi.

"Oko 50 posto vlasti u BiH, pa čak i više želi da se na najbolji mogući način saglasno međunarodnom pravu kaže sve ono što treba da se kaže jednoj Rusiji. Međutim, mi nemamo konsenzus, mi nemamo motive i instrumentarij koji bi nam pomogao da to kažemo s obzirom na to i na okolnosti u kojim živimo, s obzirom na to kakav uticaj i preko koga Rusija ima uticaj na ovom prostoru, ne samo preko entiteta RS, nego i preko onih koji su u okviru entiteta FBiH, a to su oni koji su pod patronatom i kontrolom iz Zagreba. Tako mi dok se Ustav BiH koji je za sada samo aneks mirovnog sporazuma ne promijeni i ne postavi kako to zahtijevaju evrospki standard, posebno oni standardi o zaštiti ljudskih prava nemamo instrumentarij da odgovorimo na najbolji mogući način Rusiji. A, što je na kraju krajeva i interes velikih sila, prije svega onih koje svoj uticaj žele da ostvare na evropskom kontinentu posebno na Zapadnom Balkanu. Uvijek se vraćamo, a ja sam pravnik, ustavni stručnjak, problemu Ustava. Ustav je osnovni problem u funkcionisanju BiH, unutar same BiH, i BiH naspram svih drugih posebno u njenom okruženju", navodi Ajanović.

A, kada se Ustavom BiH, kaže, postavi instrumentarij i postave regulative koje će jednostavno biti tako snažne da se može doći do odgovora i konsenzusa oko odgovora, da se bude moralo doći do odgovora i konsenzusa onda ćemo mi to moći kao država BiH da uradimo.

"Uvijek kada govorimo o bilo čemu, konkretno o ovom problemu s Rusijom uvijek mi moramo doći do problema koji se zove Ustav BiH i ustavna ovlaštenja, odnosno normativi na osnovu kojih se može djelovati kada je pitanju suverenitet i odbrana suvereniteta", cijeni Ajanović.

Najnovije izjave kako se očekuju bolji ekonomski odnosi BiH i Rusije, na što je ukazano tokom nedavne posjete ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova Sarajevu, Ajanović smatra trikom.

"Oni to deklarativno čine kada je u pitanju odnos prema BiH. Uvažavaju sve ono što treba da se kaže u smislu deklaracije, a onda zbog ostvarivanja svojih interesa ucjenjuju da BiH ne bude u članstvu Svjetske trgovinske organizacije, ucjenjuju i plinom, ucjenjuju i svim drugim sredstvima koja su na raspolaganju takvoj jednoj sili kao što je Rusija. I ona to čini posredstvom, odnosno putem onih koji su pod njenim uticajem, a to je prije svega Banja Luka i Beograd, pa evo na kraju i Zagreb. Imamo osovinu Čović - Dodik i to se na kraju manifestira i ponavlja stalno iz godine u godinu. Uvijek imamo isto. Deklaracija je deklaracija, a ucjene su i sve ono što čini Rusija na drugoj strani ono što je praktični život, ono što je prava istina. Ono što su deklaracije je neistina, a praktični život i ono što se provodi u praktičnom životu to je jedna sušta istina i to govori o Rusiji i njenom odnosu prema Zapadnom Balkanu, a prije svega prema BiH", stava je Ajanović.

Govorio je i o tome zašto se Zagreb uključio u potpomaganje interesa Rusije na prostorima BiH.

"Zagreb ima svoj generalni, globalni odnos prema Rusiji kakav su imali prije 10, 20 ili 50 godina. Ali, Zagreb ima uticaj i interes u BiH putem hrvatskog naroda, odnosno putem čelništva nekih političkih partija koje vode hrvatski narod na ovom prostoru. I ako bi sada ostavili i ne uvezali Dodika i Čovića onda ne bi mogli ostvarivati ono što im je u interesu. Oni hoće da dođu i do trećeg entiteta, hoće da dođu i do svih drugih interesa koje nisu ostvarili kroz udruženi zločinački poduhvat, kroz suagresiju sa Beogradom. Oni hoće sada dobrim vezama između Čovića i Dodika da ostvare ono što nisu ostvarili i ono što misle da bi mogli ostvariti uz pomoć Dodika. A, opet Dodik ne može sam, uz Dodika je Rusija. I onda oni, iz Zagreba, prema tome se okreću i prema Rusiji. To su parcijalni interesi koji su vezani samo za ovaj prostor, BiH. Jer, oni se nikada i ni o čemu ne mogu dogovoriti kada je u pitaju Zagreb sa Beogradom. Niti su mogli niti će moći. Jedino se mogu dogovoriti kako i na koji način oštetiti BiH i pomoću nje njenu glavnu supstancu - Bošnjake", zaključuje Ajanović.