Stari dio Prizrena: Sinan-pašina džamija i stari kameni most

Bošnjačko poslijeratno samoorganiziranje u Prizrenu,
zbog nastalih bezbjednosnih problema

Tražeći neki zajednički mogući valjani izlaz iz ove novonastale teške situacije, aktivirano je bošnjačko samoorganizovanje i okupljanje u naselju Baždarana u Prizrenu. Prvi sastanak je održan u kući Bošnjaka porijeklom iz sela Nebregošta, u kojoj je prije rata bio “Muslimansko-bošnjački klub”, otvoren od strane DRSM-a. Na istom mjestu je novembra 1998. održan i skup MBS-a (Muslimansko-bošnjačkog savjeta (MBS)).

A sadašnji, po redu drugi poslijeratni skup, zakazali su, ili pak dogovorili na prvom, Ćemailj Smailji, ekonomista, koji je u međuvremenu angažiran u administraciji prizrenskoj opštini od strane privremene uprave, kao i Adem Sagdati, viđeniji aktivista SDA početkom devedesetih, koji se u međuvremenu tada malo distancirao od aktivnosti (po njemu, zbog prijetnji od srpske policije).

Moja malenkost je bila (od njih) pozvana da uzmem učešće na ovom drugom skupu - sa propratnom napomenom od pozivača da se od mene “dosta očekuje”. Na skupu je prisustvovalo podosta bošnjačkog svijeta iz Prizrena i okolnih sela, pa je on održan u obližnoj “Galetovoj kafani” i dvorištu, u pretežno bošnjačkoj mahali. Pošto sam odbio ponudu da sjednem u “predsjedništvo”, nešto kasnije sam postavio pitanje - u kom svojstvu se održavaju ovi skupovi, da li je ovo nastavak okupljanja oko (predratnog) MBS-a, ili nešto novo. Odgovoreno mi je od organizatora da je ovo (otprilike) nešto novo - “jer ono staro (stranačko, mislilo se) nije bilo dovoljno efikasno”.

Kao svoj pristup mome stavu, Džezair Murati, predsjednik DRSM, izvadio je papir sa usvojenim zaključcima MBS-a, iz novembra 1998. Ovaj dokumenat je, inače, u prijevodu na engleski jezik bio s naše strane (potpisnika ovih redova, Azara Zuljija i Džezaira Muratija) predat i američkoj ambasadi u Beogradu preko njenog prvog sekretara i savjetnika, u susretu s njima u ondašnjem sjedištu stranke Rasima Ljajića u Novom Pazaru u Sandžaku. Sa tim usvojenim stavovima MBS-a tada su također bili upoznati i neki kosovski politički faktori, kao i kosovski politički veteran Ilijaz Kurteši, porijeklom iz Donjeg Ljubinja, koji je bio član tadašnje pregovaračke ekipe Kosova u Rambujeu, od koga smo tražili da te naše pismene Zaključke prezentira i r. Ibrahimu Rugovi.

Suština tih naših zaključaka je bila osuda “predstavnika” Muslimana u “razgovorima Vlade Srbije sa nacionalnim manjinama na Kosovu”, ali i traženje adekvatnih prava za bošnjačko-muslimanski narod i učešće pravih predstavnika u ondašnjim najavljenim razgovorima sa albanskom stranom, kao i prisustvo međunarodne zajednice u njima. Sastav i 'ustrojstvo' MBS-a je bilo zamišljeno - po osnovu učešća na skupovima od strane DRSM i SDA, revije “Selam” i intelektualaca. Inicijativu za osnivanje MBS-a su pokrenuli autor ovih redova, Azar Zulji, predsjednik IO DRSM i (rahmetli) Nuridin Jonuzi (kasnije je bio advokat).

Međutim, zbog sve većeg pogoršanja situacije krajem te 1998. godine na Kosovu, i realnog straha od moguće oštre reakcije režima, ali i dijelom zbog međusobnih nesuglasica, ozvaničenje MBS-a su tada odugovlačili politički čelnici spomenutih stranaka iz Prizrena.

Na spomenutom poslijeratnom bošnjačkom skupu, u svom obraćanju Murati je prisutnima, između ostalog, pojašnjavao i naprijed spomenuti tretman srpsko-režimske policije (DB) nad njim, gdje je isticao i koje su sve poteze od njega zahtjevali da im “pojašnjava”, među kojima je spomenuo i njihovo (sa)znanje za naše privođenje u stanicu milicije u Raškoj prilikom kazane posjete Novom Pazaru i američkim diplomatama, kojom prilikom su nam sva dokumenta, poslije uzimanja na “pregled”, vjerovatno iskopirali te ih proslijedili u SUP u Prizrenu. Murati je također nabrajao i imena za koja su u DB tražili da im kaže šta je s njima (nama) radio, među kojima i Nesima Mustafija, Nuridina Jonuzija i mene.

U daljnjem toku tog skupa došlo je do žučne rasprave. Većina prisutnih ljudi nije bila upućena u suštinu tih verbalnih sukobljavanja od nekih aktera ranijih događaja između nas nekolicine, pa se u toj napetoj atmosferi mnogima ponešto nesmotreno omaklo. Tom prilikom, i ja sam izrekao čak i neku verbalnu prijetnju Ademu Sagdatiju, pošto sam bio jako isprovociran njegovim javnim odbacivanjem mog traženja – da se on ovdašnjoj javnosti ne treba (naprasno) predstavljati kao predsjednik SDA Kosova. Potkrepljivao sam to tekstom iz sarajevskog lista “Preporod” (poslatim mi poštom od novinara tog lista Bajre Perve u Mađarskoj!), u kojem je Numan Balić imao intervju, i predstavljen kao predsjednik SDA Kosova, tokom NATO intervencije na Kosovu…

Ipak, došlo je do smirivanja strasti i daljnji tok skupa je okrenut ka - aktuelnim gorućim bezbjednosnim bošnjačkim pitanjima.
Poslije mog “malog pretjerivanja u tonu”, nisam htio više ni govoriti, ali kad je na dnevni red došlo pitanje škola i nastave, primijetio sam da se olahko prešlo preko tog problema, jer je samo konstatovano da je na prethodnom skupu formirana neka grupa (za nastavu na bosanskom jeziku, ipak!), na čelu sa prof. dr. Mehmedom Metom (ekonomistom), koja treba da prati situaciju, pa sam se javio za riječ i naglasio postojanje ideje i ‘plana’ o tranziciji nastave za našu djecu sa srpskog na bosanski jezik - za koju će se udžbenici dopremiti iz BiH! Tom prilikom nešto sam i uljepšavao, spominjući pritom i uključivanje u problematiku oko naše nastave i (rahmetli) akademika Jašara Redžepagića iz Prištine i rahmetli akademika prof. Alije Džogovića iz Peći, sve s ciljem da bih “ojačao” moju tezu i podstakao što veće interesovanje prisutnih na skupu i - moguće prihvatanje.

Na moje izlaganje, prisutni prof. dr. Mehmed Meta je reagovao riječima: “Ako neko ima plan o uvođenju nastave na bosanskom jeziku, te pošto se ovdje spominje i akademik Redžepagić, onda je meni čast da sa takvim imenima i zvanjima učestvujem u rješavanju tog pitanja. Ne vidim šta bismo mi onda tu imali nešto posebno da radimo, već da se njima pridružimo”.

Zaključeno je, otprilike - da se (moj) prijedlog prihvata, a da se treba vidjeti da li je i dokle je taj projekat stigao u drugim kosovskim mjestima gdje žive Bošnjaci.

Nastaviće se...