ILUSTRACIJA: Uvrjedljivi sadržaji u udžbencima na srpskom jeziku

Za Bošnjake (Muslimane) Kosova i šire
nema mjesta u udžbenicima na srpskom jeziku, ali zato ima uvreda!

Kad se Omer vratio iz škole, kazao nam je da mu učiteljica - nije ništa rekla. Do tada, učiteljica Svetlana prolazila je blizu naše kuće kad bi išla ka svojoj u blizini. Od tog dana, kao da nas je redovno pomalo zaobilazila, krećući se malo podalje. Ne znam da li je shvatila da je pretjerala, dodajući čisto srpsko-crkveni diktat za učenje u - ionako - prepunim udžbenicima tzv. nacionalne grupe predmeta (samo) patriotsko-srpskim sadržajima, s obzirom da se do tada u kontaktima s nama roditeljima djece koje je učila i u samoj nastavi nekako držala dosta realno po pitanju (i) činjenice da je u njenom cijelom razredu, kao i u toj školi u nastavi na srpskom jeziku uostalom, zapravo uči(e) bošnjačku djecu, ali također i zbog činjenice da je ona nas lično poznavala.

Ovakvih, ali i nekih drugih većih incidenata tih godina je bilo i između drugih ovdašnjih bošnjačkih učenika, njihovih roditelja i (srpskog) nastavnog osoblja u školama.

U međuvremenu, u kontaktima i razgovorima bošnjačkih aktivista Kosova i Sandžaka biće potenciran i značaj nastave na bosanskom jeziku, tako da je bio stvoren i određeni 'oreol' oko (novih) bošnjačkih udžbenika u Sarajevu, odnosno BiH. U tim kontaktima, uglavnom se dolazilo do međusobnog slaganja da će se Bošnjacima Kosova, prije nego onima u Sandžaku, pružiti šansa da riješe nacionalno pitanje, pa time i školovanje na bosanskom jeziku, ako se međunarodna zajednica umiješa u rješavanje kosovskog problema, što je u ono vrijeme već bilo izvjesno.

Međutim, Miloševićev režim ne bi bio ono što je bio, kad bi prihvatio međunarodno uključivanje bez činjenja prethodnih krvoprolića, uz protjerivanje milion ljudi sa Kosova, najviše Albanaca, od marta do juna 1999., da bi poslije bombardiranja NATO-a i osude cijelog svijeta za počinjena zlodjela, bio primoran da se povuče i prihvati međunarodno prisustvo na Kosovu, po rezoluciji UN-a br. 1244.

Naravno da su posljedice poteza i radnji beogradskih vlasti bile katastrofalne. Dejstvo srbijanskih oružanih formacija u prvoj polovini 1999. godine rezultiralo je hiljadama pobijenih - uglavnom albanskih civila, razaranjem i spaljivanjem sela i naselja po gradovima Kosova…, uništenjem pokretne i nepokretne imovine...



Nastavit će se!