Ulema kaže: Ramazan je mjesec Kur'ana, posta, zekata, sadakatul-fitra, mukabela, predavanja i vazova, iftara i sehura, škola maksimalne angažovanosti, mobilnosti, strpljivosti, izdržljivosti, spremnosti i snage. Ramazan je mjesec krajnje pobožnosti, pokornosti i odanosti Allahu, dž.š., a istovremeno i mjesec ljubavi, bratstva, altruizma, kosmopolitizma i zajedništva, podsjetnik na čuvene događaje iz islamske historije, na dešavanja velikih datuma i nezaboravna sjećanja...

Znajući za nabrojane vrijednost mubarek mjeseca Ramazana, te da Stvoritelj za svako učinjeno djelo mnogostruko nagrađuje, Bošnjačko-američka nacionala asocijacija (BANA) sa svojim članstvom i prijateljima pokreće humanitarnu akciju za svoje komšije, za svoje bližnje, za svoje sugrađane kojima je neophodna bratska i sestrinska pažnja, i naša financijska potpora.

Rženica je jedno od sela u Općini Plav, koje je smješteno između Mjesne zajednice Murino i sela Velika. U Rženici je ostalo da živi još nekoliko autohtonih albanskih porodica, dok u tom užem okruženju nastanjeno je pravoslavno življe. Dva brata Ujkića su jedna od albanskih porodica koji su živjeli u ovom selu. Isključivo žive i preživljavaju od poljoprivrednih radova i nešto malo od stočarstva, prodajom sira, kajmaka... Eto koliko da prežive...

Godine 1998. jedan iz porodice Ujkić, – Elez, umro je od zadobijenih rana koje mu je dvije godine ranije (1996) nanio njegov komšija crnogorske nacionalnosti. Iza njega je ostala supruga i petero malodobne djece. Dok u vaktu teških ratnih kosovskih dana sudbina se poigrala i sa Elezovim starijim bratom Bajramom i njegovim sinom.

Osim porodice Ujkić i bliskih rođaka, malo ih je ostalo da se sjećaju šta se dogodilo sedamdesetogodišnjem Bajramu i njegovom petnaestogodišnjem sinu Džemu, koji su nestali 26. jula 1999., tik iznad rodnog sela.

Naime, kao i sve porodice na selu, tako i porodica Ujkić, ljeti izlazili su u planinu Mokro koja smještena između Čakora i Bjeluhe, uz granicu CG i Kosova, kako bi preljetili sa nekoliko krava, ovaca i na taj način za tešku i dugu zimu sačuvali ono malo ljetine što su uspjeli prikupiti.

Kao što je poznato, u tome vaktu, od marta 1999., SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), izvršila je brutalnu vojnu i policijsku invaziju na Kosovo, mnoge porodice koje su izbjegle ka pograničnom dijelu, brutalno su pobijene, prognane... Uzrokom ratnih dejstava i masovnog prisustva tadašnje krvoločne srpsko-crnogorske vojske, porodica Ujkić nije izlazila u planinu, ali domaćin Bajram je dobio informaciju da je zapaljen njegov 'stan', koji je koristio za ljetovanje. Tim razlogom, ne sluteći u najgore, uputio se sa svojim malodobnim sinom Džemom, te dva opremljena konja, da vide u kojem je stanju imovina, kako bi vidjeli šta im je činiti, kako bi naredne godine ljetovali. Nažalost, to je bilo njihovo posljednje viđenja sa svojim najmilijim.

Nestali su!!!

Devetnaest godina kasnije možemo slobodno reći da se radi o gnusnom i brutalnom zločinu nad nedužnim civilima, osobama koji baš nikome ništa nisu uradili. Iako Plavom i Murinom kruže priče o mogućim izvršiocima, na koga se sumnja. Sve je ostalo na tome. Ni traga, ni glasa, ni mezara, ni nišana... Sa njima je otišla istina, ali iza njih je ostala ucviljena porodica.



I danas kod porodice rahmetli Bajrama Ujkića kao da je stalo vrijeme! Ne samo da teško preživljavaju i da sastavljaju dan sa danom, već žive u tako trošnoj dotrajaloj i slabo opremljenoj kući, čiji krov prokišnjava, dok su prozori oblijepljeni najlonom, eto koliko da se zaštite od vjetra, dok kroz njihove kosti prolazi svaki mraz, studen, vjetar...

Bajramov stariji sin, Ramo Ujkić, oženjen je sa Razom sa kojom ima dvoje djece; trinaestogodišnju kćerku i jedenaestogodišnjeg sina. Dok tu sa svima njima živi majka Duša (65) i maćeha Hatema (88). Nažalost Ramo nigdje ne radi, a šestero usta valja nahraniti, malo obući, a uz to i dvoje djece opremiti za školovanje.

O izgradnji kuće se i ne razmišlja, niti Ramo ima materijalnih sredstava, niti može bilo što da uradi na već trošnom krovu, zidinama, prozorima...

Zemljotresi od januara 2018., koji su pogodili plavski kraj jednostavno su rastresli dotrajale kuće koja je zidana kamenom i zemljanom smjesom, u kojoj je postalo opasno da se živi. Ali oni su još tu u istoj trošnoj kući, iz unutra potkočenu podupiračima, tek toliko koliko da drži... Doduše oni nemaju kud ni otići. Sputani su za djedovinu, svoj rodni toprak i ovu trošnu kućicu. Ujkići nemaju rodbine i rođaka po svijetu da im se obrate za pomoć. Ko zna možda se i ne bi obratili, ali imaju nas Plavljane i Gusinjane, Rožajce, Bihorce, Bjelopoljce, Pazarce, Tutince, Sjeničake... jednom riječju imaju dobre humane ljude Sandžaka, Kosova, Bosne, koji su spremni, u ime Stvoritelja, odvojiti dio svoje zarade, makar jednu radnu dnevnicu, da zajednički sagrade kuću ovoj porodici, koja je pogođena porodičnom tragedijom i socijalnom neimaštinom. Tek toliko da najmlađi ne ispaštaju, ali i starijima da ostatak života bude dostojan čovjeku.

Ovim povodom, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija pokreće ramazansku akciju sakupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Ujkić. Pozivamo sve humane ljude da se uključe i doniraju, ujedno upoznaju i pozovu svoju rodbinu i prijatelje da se također uključe.

Ovo je ramazanska akcija Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije, a cilj nam je sakupiti oko 30 hiljada dollara, da se sagradi manja kuća, po sistemu „ključ u ruke“.

Ovom ramazanskom humanitarnom akcijom ispred Bošnjačko-američke nacionalne asocijacije koordinirati će hadži Smajle Srdanović (1917 335 2580) uz asistenciju Aide Šarkinović, kao i drugih članova IO BANA.