Porodice prijedorskih žrtava čiji tabuti, njih 30, će danas biti spušteni u mezare pozvale su i danas kao i svih godina ranije, više od dvije decenije, svoje komšije Srbe da im kažu, ukoliko znaju, gdje su skrivene i zatrpane kosti njihovih najmilijih. Poručili su da će samo na taj način biti moguć suživot na mjestima koja su još i danas natopljena krvlju, mjestima poput Podrinja, ali i Bosanske Krajine.

Prema njihovim riječima, oni tragaju za još više od 1.000 Prijedorčana ubijenih u ljeto 1992. godine.

"Vi, naši šehidi koji danas u tabutima ležite ispred nas i svjedočite o prolaznosti ovozemaljskog života. Vi koji ste na pravdi Boga poubijani samo jer ste bili muslimani. Vi koji ste čekali svoj vakat da ovdje poredani svjedočite da ništa skriveno na zemlji ostalo nije", kazala je ispred porodica žrtava Midheta Delkić.

Ne znamo postoji li nešto što bi se danas moglo reći, nastavila je Delkić i istakla da danas, na mjestu kolektivne dženaze, stoje stotine jetima koji su kao djeca u julu 1992. protjerani u bijeli svijet.

"Danas stotine jetima šute svoju bol za izgubljenim očevima i ukradenim djetinjstvom. Nekadašnja uplakana djeca i protjerane izbjeglice danas su postali magistri, doktori, profesori, inženjeri. Postali su uspješni i učeni ljudi. Njihovo najjače oružje je znanje. Oni svojim diplomama svaki dan dokazuju da vaši životi nisu bili uzalud. Ubijeni su im 1992. godine očevi ali nije ubijen bosanski duh", istakla je Delkić.

Podsjetila je da su tog jula poubijane cijele generacije, a nakon toga skrivane u zemlji na velikim dubinama da nikada ne budu pronađene.

"Neprestano se pitamo kakve li su bile misli onima koji su radili na takvom zahvatu? Kako danas žive sa svojom prljavom savješću?", pitala je Delkić i podsjetila da današnji "moćnici" nisu uradili ništa da se današnji dan proglasi danom žalosti:

"I nakon 23 godine nema istinskog suočavanja sa prošlošću. I dalje se negira da se ovdje na oči svjetske javnosti desio strašan zločin, počinjen od strane naših komšija Srba. Negira se da se desio genocid, a jeste. Ni najveća masovna grobnica u Evropi, Tomšica, koja je u septembru 2013. godine na svjetlost dana izbacila strašnu istinu, nije osvijestila naše komšije jer su i nakon užasnih slika nagomilanih, vakumiranih tijela, svojih dojučerašnjih školskih drugova, komšija, prijatelja i kumova govorili da je sve prenaduvano. A mi i dalje ne znamo gdje je više od 1.000 naših najdražih članova porodica sakriveno", istakla je Delkić.

Kako kaže, šutnja je i dalje zid pred kojim stojimo i koji je prepreka za bolju budućnost svih nas.

"Ali sa ovoga, za nas svetog mjesta, iz ovog za nas svetog grada u čiju su zemaljsku utrobu živi zatrpavani naši najdraži poručujemo svima onima u čijim rukama se nalaze mehanizmi da se otkriju skrivene grobnice i da se njihove kosti pokopaju na čovjeku dostojan način, da mi nećemo odustati. Nećemo prepustiti zubu vremena da djeluje na našu svijest. Svakoga dana oni su sa nama u našim mislima", poručila je Delkić.

Husein ef. Velić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Prijedor obraćajući se prisutnima kazao je da su se danas okupili u još jednoj Srebrenici kako bi na onaj svijet ispratili još 30 šehida.

"Sudbina nas Bošnjaka-muslimana je da su nam emocije i osjećaji pomiješani. Tako da nakon bajramskih dana, dana radosti dočekasmo, odmah neposredno i dan žalosti. Odnosno ovaj ramazanski Bajram bit će zapamćen po tome što se nalazi između dvije Srebrenice, između 11. i 20. jula. Tuga i žalost se ne mogu ničim izmjeriti i tuga majka Prijedorčanke je ista kao i tuga srebreničke majke", poručio je Velić.



Dodaje da je "njihov život sazdan od sjećanja, traženja pravde, planiranja budućnosti".