Prof. dr Jusuf MULIĆ NIKO OVAKO OTVORENO KAO MUHAMED BOROGOVAC I NJEGOV KONGRES NIJE ZAUZEO STAV PROTIV SVOJE VLASTITE ZEMLJE Upravo kad se stvari oko povrtata Sutorine matici zemlji privode svome sretnijem završetku, javio se neki Muhamed Borogovac koji, pozivom na izlaganje Zlatka Lagumdžije o Sutorini na sjedici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hecegovine održane 15. januara 2015. godine, u Saopštenju broj 893 od 31. januara 2015. godne tzv. Nacionalnog kongresa Republike BiH- Pokreta za Republiku Bosnu i Hercegvinu, tvrdi da je Sutorina za Bosnu i Hercegovinu izgubljena i savjetuje da Bosna i Hercegovna od zahtjeva za njenim povratom odustane. Unaprijed je predpostavio da će zbog toga biti napadnut, ali eto stvari stoje tako kako kaže Zlatko Lagumdžija, s čijim se tvrdnjama saglašava. Kad sam ovo pročitao, sav sam se stresao, jer do sada niko ovako otvoreno nije zauzeo stav protiv vlastite zemlje i to u Biltenu Nacionalnog kongresa Republike BiH. Više, nego u ime Bosanskog kongresa. Da čovjek ne pojeruje. Ako se Muhamed Borogovac odlučio upustiti u dijeljenje savjeta o odustajanju Bosne i Hecegovine od zahtjeva za povrat Sutorine, bio je red da je pročitao i ono što su članovi INICIJATIVE ZA SUTORINU, na osnovu vjerodostojnih dokaza o tome napisali. Ne mogu da vjerujem da nije pročitao moj odgovor akademiku prof. dr. Davorinu Rudolfu koji je obavljen i magazinu DANI od 23. januara 2015. godine, ali i istupe na TV brojnih drugih poznavalaca ovga pitanja, među kojima su prof. Dr. Omer Ibrahimagić, prof. dr. Anton Jekauc, prof. dr. Suad Kurtćehajić, prof. dr. Muriz Spahić i dr. Mene i njih, taj isti Lagumdžija nazvao je neznalicama, jeftinim populistima i lažnim ptriotima, a podržavajući bivšeg gazdu, u vrijeđanju mu se pridružila i njegova prikolica Slavo Kukić, koji je otišao korak dalje i nazvao nas probisvijetima. Pa zar je to kultura dijaloga, koja podrazumijeva uvažavanje i tuđeg mišljenja, što ne obavezuje na saglasnost s njim. Zar se svakome, ko nije saglasan s njegovim mišljenjem, moraju udjeljivati krajnje nekulturne uvrede, nedostojne uličnih prostaka, a ne profesora Univerziteta i, nažalost, akademika. Iako se, razumljivo, ne saglašavam s onim što je Muhamed Borogovac napisao, kućni odgoj, lična kultura i dostojanstvo mi ne dozvoljavaju da mu prišivam uvrjedljive naljepnice. Kad jednog dana sve ovo, na našu sreću, sa željenim ishodom prođe, Muhamed Borogovac i njegovi istomišljenici naći će se tamo gdje im je mjesto. Ne mogu razumjeti zbog čega mu je Nacionalni kongres Repblike BiH-Pokret za Repuliku BiH dozvolio da ovo što je napisao u svome Saopštenju objavi i, ako se njegovo Predsjedištvo od toga ne ogradi, onda se i Kongres može smatrati njegovim saučesnikom. Molim Redakciju da u cjelini iz DANA prenese moj odgovor akademiku prod. dr Davorinu Rudolfu, a šta mislim o Lagmudžiji i Kukiću, neka Muhamed Borogovac pročita u prlogu koji sam o njihovim uvredama napisao i stavio redakciji portala bosnjaci.net na raspolaganje.

Na svome Blogu zamjenik predsjednika Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Zlatko Lagumdžija upustio se u razglabanja o tome da su granice između bivših republika SFRJ kao konačne one koje je utvrdila Badinterova komisija, za koju kaže da ima snagu međunarodne presude (samo on zna šta mu ovo treba da znači, jer je pomiješao pojmove međunarodna osuda sa međunarodna presuda, budući da je takvo oblikovanje u međunrodnom pavu nepoznato), te da kao jedan od temelja Dejtonskog sporazuma ima pravo prvenstva nad svim drugim aktima te vrste, čime se garantuju neupitnost teritorijalnog integritea i cjelovitost BiH u njenim međunarodno prznatim granicama. Ustvrdio je da bi se otvaranjem pitanja povrata Sutorine matici zemlji otvorila Pandorina kutija (Ne radi se o kutiji nego o posudi koju je ženi u grčkoj mitologiji Pandori, kao prvoj ženi na zemlji, poklonio bog Zeus i kad ju je tvorila iz nje su izašla sva zla, a kad ju je zatvorila, u njoj je ostala samo varava nada), s pripomenom kako bismo, ako se u to upustimo, mogli izgubiti i ono što imamo, spominjući čak i komadanje Bosne i Hercegovine. Podrobno je opisao svoj istup u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH u raspravi o Rezoluciji kojmu je podnio njegov dojučeršanji saputnik u SDP-u g. Denis Bećirević, a više mu nije podložnik, pa na njega nije mogao utjecati. Nema nikakve sumnje da svojim istupom Lagumdžija pokušava pokolebati patriote vlastite zemlje da se bore upravo za njenu cjelovitost i dobrobit.
Iz onoga što slijedi, vidi se da je dobro zapamtio ono što je rekao veliki Meša Selimović: ako hoćeš nekoga uništti, prvo ga nahvali. Pa pošto nije imao hrabrosti da svoja razlabanja objavi u bosansko-hercegovačkim javnim glasilima, ja ću doslovno navesti šta je napisao:
Vjerujem u dobre najere onih koji traže da sutorina po pravdi (valjda pravu), hisotoriji (valjda historijskom pravu) i geografiji (ovo i pored znanja koje imam i najbolje volje, nisam moago odgonetuti) bude dio BiH. Na žalost (piše se kao jedna riječ, a predstavlja prilog koji izražava nepovljnijni ishod od željenog), ovdje nije riječ o dobrim namjerama i lijepim željama već o međunarodnom pravu (u koje se razumije isto onoliko koliko i tele u šarena vrata).
I evo ga s osudom:
Sada na scenu izlaze oni koji svjesno daju podršku Sutorini kao BiH moru, ali sa sasvim drugim motovima, jasnim i stvarim namjerama da se raspakuju (pod navodnicima)
mđunarodno priznate grance BiH i stvori pravni okvir za njeno komadanje.
Jadno je da jadnije ne može biti, kada jedan ministar, zauzme takvo stajalište, a o onome o čemu priča nema pojma, A osim toga, upitno je kako inženjer elektrotehnike stručno govori o pravnim okvirima, iako ni o njima nema pojma. Nije pojasnio zašto i kako bi se to BiH mogla komadati i raskomadati (valjda novim ratom).
On nije za povratak u (ne)izvjesnu prošlost, nego za poštivanje načela međunarodnog prava uti possidetis (prevdeno na Rojsov rječnik: Šta je ko jamio, jamio). A Crna Gora je Sutorinu nakon preko 570 godna prislno 1945. godine posvojila. Mi se s njome ne razgraničavam, jer je razgraničenje sa svim susjedima, pa i Crnom Gorom, izvršeno na Berlinskom kongresu 1878. godne, nego tražimo povrat prislno posvojene teritorije. A zašto je za njega važniji golub Bdinterove komisije nego orao Berlinsog kongresa (pošto Berlinski kongres nije imao nikakvih simbola, osim grbova zemalja sudionica, valjda je mislio na grb Austro-Ugarske Monarhije).
Nijedan pametan i ozbiljan čovjeka do Lagumdžijinih razglabanja ne drži ni kao do lanjskog snijega. A ovo je, prije odlaska u političku historiju, njegov posljednji pokušaj da nanese štetu i vlastitoj zemlji. Još uvijek mi u ušima odzvanaju riječi koje je izgovoro pokojni Nijaz Duraković, kad ga je Lagumdžija izbacio iz SDP-a: Izabrali ste i to će vam biti kraj. Kakve proročanske riječi. Mora mu se priznati da je veliki majstor kad treba nešto upropastiti. Zar najbolji dokaz nije to što je, vodeći ga staljinističkim metodama rukovođenja, onako dobro organiziran i utecajan SDP, koji su mu ostavili njegovi časni predhodnici, doveo skoro do rasula.
Na našu žalost, ima još lagumdžija i novića. Svi će oni jednog dana isplivati na površinu ka pokisli miševi.
Ali, da se vratim na ono zbog čega se javljam. Lagumdžija svima koji se bore za važno parče preotete zemlje, drži predavanje kako bismo se po njegovom naputku trebali ponašati i stavlja nas na stub srama. Evo šta nam je poručio.

Pametni Bosanci: Kukić i Lagumdžija Lagumdžija je ostao dužan objasniti „glupim“ Bosancima kako to da se odluke Badintrove komisije ne odnose na Crnu Gori i Slovenija, koje su otvorile njegovu Pandorunu kutiju. Prva traži ispravku granice s Hrvatskom na poluotoku Oštro i trguje s prisilno posvjenom teritorjom Bosne i Hercegovine, a druga pristup na otvoreno more u Savurdijskoj vali. Kao i njegovom gazdi i Slavi Kukiću se pruža prilika da i on svoje gluposti o Sutorini iznese na javnoj raspravi koja slijedi, pa neka tamo iznese svoju humotvorinu da priča o Sutorini počinje u XVII stoljeću kad je Dubrovačka Republika ustupila Bosni dva izlaza na Jadransko more.

Umjesto da ovo bude upozorenje i novi pokretač (valjda podstrek) za BiH intelektualnu i politčku elitu, nastavio se jeftini populizam i lažni patriotizam zasnovan na površnosti i nezanju. To je očito ohabrilo negatore Badintera koj dobro znaju da je ovo posljednja prilika da nadmudre glupe (pod navodnicima) Bosance.
Kave sramne optužbe i uvrjede, ni manje ni više, nego od zamjenika predsjednika Vijeća ministara i ministra vanjskih poslova, koje ne bi izgovrio ni čovjek bez ikakvog kućnog dgoja.
Reči za mene, prof. Omera Ibrahmagića, prof. Antona Jekauca, prof. Muriza Spahića, prof. Suada Kurtćehajića i dr. da smo površni i neznalice, te nas optužiti za jeftin populizam i lažni patriotizam, koji koriste posljedju priliku da nadmudre „glupe“ Bosance, predstavlja neoprostivu uvrjedu. Sram ga bilo. Kad nas je već optužio za sve i svašta, trebao je navesti šta ja i prof. Ibrahimagić u devetoj decenija života od jeftinog populizma i lažng patriotima očekujemo. Valjda da zauzmemo ministarsko mjesto kad ga on napusti. A bilo bi dobro da to bude što prije, jer nam svojim bezveznim razglabanjima otežava povrat dijela naše zemlje.
Lagumdžija je ostao dužan objasniti „glupim“ Bosancima kako to da se odluke Badintrove komisije ne odnose na Crnu Gori i Slovenija, koje su otvorile njegovu Pandorunu kutiju. Prva traži ispravku granice s Hrvatskom na poluotoku Oštro i trguje s prisilno posvjenom teritorjom Bosne i Hercegovine, a druga pristup na otvoreno more u Savurdijskoj vali. Crna Gora i Hrvatska saglasile su se da arbitražu potraaže pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, a Slovenija i Hrvatska da spor riješe arbitražom pred komisijom s kojom su obostrano saglasne. Pri tome se ne boje stvaranja pravnog okvira za komadanja njihove postojeće teritorije i možebitnog rasapa, čime nas Lagumdžija plaši. Pa zašto onda i Bosna i Hercegovina, koja ima sve dokaze u svoju korist, a Crna Gora nema nijdan, ne bi imala pravo zatražiti povrat prisilno posvojene teritorije i to tužbom, bez staha od komadanja, upravo pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu zatražiti pravdu, pa neka on odluči ko je u pravu. Njegove su odluke za obje strane konačne i obavezujuće. A Lagumdžija nam pokušava i to pravo osporiti.
Da se ne bi krio po Blogerima, predlažem mu da pokaže hrabrost i ljudsko dostajanstvo, dođe na javnu raspravu o Sutorini, iznese svoje neutemeljene stavove i tu, pred uglednim skupom, svoje neistomišljenike javno optuži kao neznalice, jeftine populiste i lažne patriote, koji pokušavaju nadmudriti „glupe“ Bosance. Tu bi najbolje provjerio koliko mu ono što je navaljao drži vodu.

P.S. Očito je da Lagumdžija nije u dobrim odnosma s pravopisom bosanskog jezika, napose s ukupnošću pravopisnih znakova (interpunkcija), ali ni sa enciklopedistikom.

*****
Kad sam završio pisanje oteksta o Lagumdžjim glupostima koje je o Sutorini na svome Blogu napisao, uvrjedama i poniženjima koje je članovima INICIJATIVE ZA UTORNU uputio, svakako, uglednijim ličnostima od njega, sa svojim se glupostima na DEPO portalu 26. siječnja 2015. pojavio akademik i redovni profesor Sveučilišta u Mostaru, Lagumdžijina prikolica, dr Slavo Kukić, koji je svoga bivšeg gazdu nadmašio, jer je o grupi intelektualaca koja zastupa svoju zemlju i njena legitimna prava na povrat prisilno posvojenu teritoruju Sutorine nazvao probisvjetima. Ako smo ja, professor emeritus i bivši rektor Univerziteta u Sarajevu, professor emeritus i bivši predsjednik Ustavnog suda BiH prof. dr Omer Ibrahimagić, redovni profesor Ekonomsog fakulteta u Sarajevu i direktor Instituta za strateška ekonomska istraživanja Sarajevo dr Anton Jekauc, redovni profesor Prirodno-matematičkog faklteta u Sarajevu dr Muriz Spahić, redovni profesor Fakulteta politčkih nauka u Sarajevu prof. dr Suad Kurtćehajić probisvijeti, gdje bi onda sebe mogao svrstati. O glupostima koje je, kao i njegov bivši gazda o Sutorini napisao, besmislemno je raspravljati. A bar bi on kao sociolog morao poštovati načelo kultre dialoga. Umjesto toga, upustio se u vrijeđanja onih koji ne misle kao on i to na prostački način. To što je rođen na selu, ne bi trebalo ništa značiti, jer svi oni koji u kući na selu steknu dobar odgoj, u velikom gradu lahko usvoje sve što je pozitivno. A to se Slavu Kukića ne bi moglo reči, jer se radi o čovjeku možda s kućnoim odgojem, ali bez lične kulture, koji je umjesto seljaka postao seljačina (neotesanac). Jadnog li profesora i akademika. Mogu samo žaliti studente koje ovaj profesor podučava sociologiji.
Kao i njegovom gazdi i Slavi Kukiću se pruža prilika da i on svoje gluposti o Sutorini iznese na javnoj raspravi koja slijedi, pa neka tamo iznese svoju humotvorinu da priča o Sutorini počinje u XVII stoljeću kad je Dubrovačka Republika ustupila Bosni dva izlaza na Jadransko more.

Po Lagumdžiji neznalica, jeftini populista i lažni patriota,
a po Slavi Kukiću probisvijet
Prof. dr. Jusuf Mulić