Emir RAMIĆ: U gradskim naseljima Foče: Donje Polje, Aladža, Čohodor Mahala, Gornje Polje, Centar I i Centar II ubijeno je preko 500 Bošnjaka. U prigradskom naselju Brod Bošnjaci su nakon hapšenja mučeni, vezivani dva po dva, strijeljani i bacani sa mosta u rijeku Drinu. U ovom naselju 145 lica je u najtežim mukama izgubilo život. U mjesnoj zajednici Dragočava, stanovništvo je uspjelo pobjeći iz kuća u obližnje šume. Uz pomoć pasa tragača, za njima je organizovana potjera pod kodnim nazivom „Čišćenje terena od balija“. Ubijena su 52 lica.

Općina Foča je smještena na jugoistoku Bosne i Hercegovine, na rijeci Drini, uz samu granicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema Popisu stanovništva iz 1991. Foča je brojala 40.513 stanovnika, od čega 20.790 Muslimana (Bošnjaka), 18.315 Srba, 94 Hrvata i 1.314 Ostalih.

Foča je imala posebnu stratešku važnost za cjelokupni cilj ujedinjavanja „srpskih zemalja“, budući da se ova općina nalazila u sredini tzv. Srpskih autonomnih oblasti, čije je uspostavljanje i povezivanje sa „srpskim zemljama“ u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori bio osnovni cilj velikosrpske ideologije i politike državnog rukovodstva Srbije i Crne Gore

Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.

Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

Godine 1992: Bošnjačka čaršija Foča nakon genocida

U CG tužilaštvo i vlast prešućuju genocid nad Bošnjacima: U foči nakon genocidnog orgijanja crnogorski četnici na čelu Gojkom Jankovićem

Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivši gradski zatvor za žene na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.

Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 17 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.

Nakon počinjenih zločina i uništenih tragova postojanja bošnjačkog stanovništva i njihove kulture, srpski okupator, kao krajnji pečat osvajanja tog područja, preimenovao je i naziv samog grada u „Srbinje“ (srpski grad).

U gradskim naseljima Foče: Donje Polje, Aladža, Čohodor Mahala, Gornje Polje, Centar I i Centar II ubijeno je preko 500 Bošnjaka. U prigradskom naselju Brod Bošnjaci su nakon hapšenja mučeni, vezivani dva po dva, strijeljani i bacani sa mosta u rijeku Drinu. U ovom naselju 145 lica je u najtežim mukama izgubilo život. U mjesnoj zajednici Dragočava, stanovništvo je uspjelo pobjeći iz kuća u obližnje šume. Uz pomoć pasa tragača, za njima je organizovana potjera pod kodnim nazivom „Čišćenje terena od balija“. Ubijena su 52 lica. U mjesnoj zajednici Godijeno, zločinci su uhapsili seljane, izdvojili mlađe žene i djecu, a starce smjestili u kuću gdje su namještaj polili benzinom, pa potom zapalili. Žene i djeca su odvedeni u logore. Ubijeno je ukupno 63 lica. U selu Jeleč Bošnjaci su strijeljani i zaklani pred svojim kućama, nastavnici su brutalno klali svoje bivše učenike... Preživjeli članovi porodica koji su se krili po obližnjim šumama noću bi dolazili i ukopavali svoje mrtve. Poginulo je 205 Bošnjaka, među kojima 50 žena i djevojaka. U mjesnoj zajednici Miljevina, poznatoj po velikom broju optuženih za najteže zločine, među njima i četiri

Srpsko-crnogorski krvoloci klali su djecu i žene

žene koje su učestvovale u torturama nad bošnjačkim djevojčicama u zatočeničkom logoru Karamanova kuća, mučeno je i ubijeno 141 lice. U mjesnoj zajednici Popov Most, seljani iz desetina zaseoka su izbjegli u obližnje planine i njih 4.500 se organizovalo i nekadašnjim stazama partizana pokušalo da pobjegne ispred sigurne smrti. Sva sela su spaljena i njihove džamije porušene, 141 lice je ubijeno u zbjegovima i pri hapšenju. U mjesnoj zajednici Ustikolina strijeljano je i ubijeno 325 ljudi. U mjesnoj zajednici Čelikovo Polje, Bošnjaci su ubijani na svojim kućnim pragovima, među njima bio je veliki broj starih i iznemoglih ljudi. Ubijeno je 67 lica. U ostalim fočanskim mjesnim zajednicama i selima zločini su izvršeni po istom obrascu: u selu Jabuka ubijeno je 119 ljudi, u selu Jošanica 75, u selu Kratine 87, u Kozijoj Luci 143, Slatini 47, Vikoču 45 i Zavajtu 49 lica.

Za zločine na području općine Foča optuženo je političko i vojno rukovodstvo učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu: Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević, te lokalni izvršioci i komandanti: Dragoljub Kunarac, Zoran Vuković, Radomir Kovač, Radovan Stanković, Dragan Zelenović, Milorad Krnojelac i drugi.

Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.

Neki od krvoloka u Foči Mitar Rašević, Savo Todović, Rajko i Ranko Vuković Dragoljub Kunarac, Milorad Krnojelac, Neđo Samardžić Dragan Zelenović, Gojko Janković, Pero Elez