Krvolok Mladić Otimanje djece iz naručja majki

General JNA/JA i Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić 11. jula 1995. godine ulazi u Srebrenicu, nakon čega više od 8.000 muškaraca, bosanskih muslimana, iz baze UN u Potočarima biva odvedeno kamionima na lokacije oko Srebrenice i ubijeno. Haški tribunal okarakterisao je zločin u Srebrenici genocidom, što je i jedna od tačaka optužnice protiv Ratka Mladića.

Mladića se tereti i za teror nad civilnim stanovništvom Sarajeva, u kojem je tokom više od 1.400 dana opsade, ubijeno preko 10.000 osoba. Među tačkama optužnice su i protivpravna zatočenja nesrpskog stanovništva u logorima širom BiH, podsjeća "Radio Slobodna Evropa" (RSE).

10. jula 1995. godine počinje intenzivno granatiranje Srebrenice:

„Hajde, brate, sad pritisni, frka im je, sad pritisni - NATO pakt nam ne može ništa. Oni kaže čekaju tebe, zauzmi najbolje položaje, opleti dole da čujem vukove kako zavijaju!“

Stanovnici do tada zaštićene zone bježe prema Potočarima. Traže spas u bazi UN-a. 11. jula 1995. snage Vojske RS ulaze u razrušenu Srebrenicu. Na čelu je general Mladić, koji tom prilikom izjavljuje:

"Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednoga velikog praznika srpskoga poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru".

U bazi UN-a u Potočarima srpske snage odvajaju žene i djecu od muškaraca. Mladić lično im garantuje sigurnost:

"Da prvo idu žene i djeca. Doće 30 autobusa, prebacićemo vas prema Kladnju. Ne bojte se ništa, niko vam neće ništa uraditi".


Muškarce iz baze srpske snage odvode kamionima u nepoznatom pravcu. Potom ih masovno ubijaju na brojnim lokacijama oko Srebrenice. Vojska RS u međuvremenu hapsi one koji su potražili spas u šumama:

"Hajte, momci, iziđite, dignite ruke uvis samo! Hajte!“
"Nermineeee, hajde dole, ja sam dole, slobodno kod Srba... Svi hajte!"

Oni koji su se predali nisu preživjeli. Više od 7.000 muškaraca ubijeno je, te zakopano u više masovnih grobnica, od kojih su mnoge prekopane nekoliko puta, a tijela izmještana na druge lokacije.

Tri godine ranije, maja 1992. godine počinje opsada Sarajeva koja će trajati više od 1.400 dana.



Ratko Mladić pomagao je i podržavao dugotrajnu vojnu kampanju tokom koje su snage bosanskih Srba pod njegovom kontrolom, posebno Sarajevsko-romanijski korpus, artiljerijskom, minobacačkom i snajperskom vatrom djelovale po civilnim ciljevima u Sarajevu ubijajući i ranjavajući civile. Oko 10.000 građana Sarajeva ubijeno je u ovim napadima.

„General Mladić.“
„Da, izvolite.
„Bez panike. Ko si ti prvo?“
„Vukašinović.“
„Direktnim pogocima držite pod vatrom Presedništvo i Skupštinu - i tucite polako, u intervalima dok ja ne naredim da se prekine.“
„Razumem.“
„Velušiće tuci, i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo. Idi na artiljerijsko osmatranje, da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu.“

Među žrtvama VRS pod Mladićevom kontrolom u opkoljenom Sarajevu ubijeno je više od hiljadu djece. Ubijana su u učionicama, na školskim igralištima ili u naručju majki:

„Nije daleko bila, ni napolju. Uletjela je granata u kuću nama direkt. Nas je bilo devetoro. 16. maja ’92. Nikad to zaboraviti neću. Bježale odavdje sa Bostarica u Buća potok. U Buća potoku me stigla, tu su mi je ubili. Nije, vala, ni a rekla - u mene, u krilu.“

U rejonu Istočne Bosne, oko rijeke Drine iz Foče, Višegrada, Zvornika i drugih gradova, protjeruju nesrpsko stanovništvo. Muškarce zatvaraju u logore. Žene siluju. Po istom scenariju muslimane i Hrvate zlostavljaju i na prostoru Bosanske krajine. U okolini Prijedora snage bosanskih Srba formiraju logore u kojima na najmonstruoznije načine zlostavljaju nesrpsko stanovništvo:

"Jednu noć su me samo pretukli, tako da sam oko četiri dana bio u komi. Bio sam izbačen na hrpu leševa. Tu me našao jedan kolega i vratio me nazad među žive".

Svi ovi zločini dogodili su se u vrijeme dok je Ratko Mladić bio na čelu Vojske RS.

Uz zločin genocida za koji se tereti, te učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu i protjerivanje, Mladiću se na teret stavlja i držanje u zatočeništvu oko 200 pripadnika snaga UN-a, koje je koristio kao živi štit kako bi spriječio vojnu intervenciju na položaje bosanskih Srba.