Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | |||||
|
Teme
20. juli 1992. - 20. juli 2008.: 16 godina od srpsko-crnogorskog genocida u Prijedoru GENOCID U PRIJEDORU - VELIKA TRAGEDIJA KOJU NE SMIJEMO ZABORAVITI I OPROSTITI! Ljudska i civilizacijska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema genocidu u Prijedoru Genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina protiv čovječnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Na žalost dimenzije prijedorskog zla nisu bile dovoljne Međunarodnom sudu pravde u Haagu da pokaže čitavom svijetu srpsko-crnogorsku namjeru da se upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja unište materijalni i duhovni dokazi o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet. U gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući Bošnjacima i Hrvatima. Preživjeli Prijedorčani poručuju gospodi koji osjećaju olakšanje zbog toga što nije dokazan genocid u Prijedoru pred Međunarodnim sudom pravde, da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije uskoro biti dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zločin najveće vrste je što su Prijedorčani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i Prijedorčana ostanu nepronađene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede. Zato preživjeli Prijedorčani imaju velik dug prema svojim žrtvama. To je svjedočenje o istini. Jer, ukoliko budu ćutali i njih će ponovo vaditi iz novih grobnica i jama. Prijedorske žrtve su ubijene zarad velikosrpskih nacionalističkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, muslimani, ljudi, građani, Prijedorčani. Zato nema zaborava ni oprosta. Ko nam daje pravo da zaboravimo ili nekome oprostimo smrt hiljade nedužnih Prijedorčana? Pravo na život daje samo Bog i samo je On taj koji ga ima pravo uzeti.
Prijedorski Srbi ne mogu govoriti o zaštiti ljudskih prava, unutrašnjoj reintegraciji, demokratizaciji i ekonomskom prosperitetu bh države i društva i integraciji BiH u evroatlantske saveze sa kredibilitetom, jer se suočavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o zločinu, pokajanju za zločine, materjalnoj nadoknadi za žrtve i hapšenju ratnih zločinaca. Prijedorski Srbi, budite ubijeđeni da prognani Prijedorčani neće odustati od borbe za istinu i pravdu, sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za postradale, ne donese mir za preživjele i ne izgradi budućnost za bošnjačku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Prijedorčani neće dopustiti da zločin u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog zla veći od užasa srpskog zločina u Prijedoru. Prijedor je danas dio genocidnog entiteta, grad koji se 1992. na zločinački način "oslobodio", zločinom protiv čovječanstva najboljeg dijela svojeg stanovništva. Tu su nastali najgori koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini. Tu je izvršeno najveće ubojstvo bošnjačkih i hrvatskih intelektualaca. Tu je izvršen najgnusniji oblik zločina na ženi – zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja. Tu je izvrešeno gotovo u cjelosti namjerno organizovano etničko čišćenje od Bošnjaka i Hrvata. Danas na dan sjećenja na početak genocida nad Bošnjacima u Prijedoru sa tugom i očajom u srcima u dušama preživjeli Prijedorčani poručuju zločincima koji se još slobodno šetaju i čitavom svijetu: Mi nikada nećemo zaboraviti, nikad nećemo oprostiti. Vratit ćemo školovanu i pametnu bošnjačku mladost na prijedorsko korzo. Ne postoje riječi koje bi utješile Prijedorčane. Niko nije pokušao spriječiti prijedorsko zlo. Niko se ozbiljno ne trudi da prijedorske zlikovce privede pravdi. Malo se piše i istražuje genocid u Prijedoru, zato, Prijedorčani, ne zaboravite srpsko-crnogorski zločin i uništenje koji su počinili.
Socijalne, etičke, političke, antropološke, konačno, filozofske implikacije Prijedora jesu toliko raznovrsne i nepresušne, da o njima treba pisati što više novih i novih tekstova, i uklapati ih u kontekst realnih zbivanja! Jer Prijedor nije istorijska tema, ni tema istorije. Naprotiv, čitava ljudska posebno evropska, i osobito balkanska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema onome što se počinilo u Prijedoru." (Prof. Dr. Ferid Muhić) "Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na području prijedorske općine, najgomozorniji su od svih mučilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su klali Bošnjake kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom masakrirali. Srpski su im zločinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove im oči komadali". (Roy Gutman, "Svjedok genocida", Sarajevo 1995., str. 134-145). "Srbi ne upotrebaljavaju čak ni nacističke eufemizme ne govore nedvosmisleno o nekom "konačnom čišćenju" nego s kartama na stolu otvoreno govore o četničkom čišćenju. Tačno je da je nacističko "konačno rješenje" eufemizam, ali takvo je i četničko čišćenje" jer i njemu je svrha da jezično sakrije vrstu zločina koju je trebalo prikriti i konačno rješenje”. (Alain Finkielkraut) “Početkom 1992. godine Prijedor je preko noći postao središte genocida. Meta ovog nehumanog postupka bilo je ne-srpsko stanovništvo ove opštine, tačnije muslimansko i katoličko stanovništvo. Srpski ekstremisti, koji su nasilno preuzeli vlast od legalno izabranih opštinskih organa, formirali su čitav niz koncentracionih logora. Ovi se logori po organizaciji i brutalnosti nimalo nisu razlikovali od onih iz Drugog svjetskog rata. Na meti su bili svi oni koji se nisu uklapali u plan velike Sbije koja je forsirana od strane tadašnjeg fašisoidnog režima Slobodana Miloševića, a bila svesrdno prihvaćena od ekstremnih bosanskih Srba”. Oni koji su imali sreće i preživjeli te logore smrti kao i oni koji su uspjeli da izbjegnu hapšenje i izvuku se iz tog obruča i pakla ovog grada, kasnije su svoje utočiste i novi dom našli uglavnom širom svijeta, a mnogi od njih i ovdje u Saint Louisu. Nekadašnji stanovnici ovog grada govore da je ovo područje prije rata bilo naseljeno muslimanima, Srbima i katolicima a to je upravo smetalo Slobodanu Miliševiću, predsjedniku tadašnje krnje Jugoslavije u ostvarenju njegovog plana zvanog Velika Srbija. Dobro naouražane snage ekstremnih bosanskih Srba su 1992. g. opkolile Prijedor i okolna naselja te su potom počeli da zatvaraju, maltretiraju i muče glađu nedužne civile, a bile su veoma učestale pojave silovanja žena. Hiljade nedužnih civila bilo je silom otjerano i zatvoreno u logore ili ubijeno na licu mjesta. (Novinarka Associate Press-a Cheryl Wittenauer) Genocid u Prijedoru je jedna velika ljudska tragedija. Žao mi je što su Nato snage i SAD zakasnile sa intervencijom i nisu na vrijeme zaustavile ovo krvoproliće. U.S. senator (Christopher “Kit” Bond). Ed Vulliamy, čovjek koji je 1992. godine razotkrio namjere tadašnjih vlasti u Prijedoru kao novinar britanskih novina Guardian, Ed je uspio da u ranu jesen iste godine svijetu otkrije čitavu mrežu logora na području Prijedora i među prvim prodre u prijedorski logor smrti Omarska. O tome Vulliamy kaže: “Potrošio sam dane i dane dok nisam došao do potrebnih odobrenja od Karadžića da odem u prijedorske logore. Konačno kad mi je Karadžić odobrio, susreo sam se sa Stakićem, Kovačevićem, Arsićem i Drljačom, koji mi nisu dali da ulazim sve pod nekim lažnim izgovorima. Na kraju nudili su mi logor u Manjači jer su znali da su tamo već bili ljudi iz Međunarodnog crvenog krsta. Ali, mene u tom trenutku nije ništa drugo interesovalo osim logora Omarska. Bilo je to mjesto gdje sam ja morao da uđem. Da bi me odvratili, pucali su nam iznad glava i pored automobila govoreći da ih mudžahedini upravo napadaju. Znao sam tada već dovoljno da lažu i da me žele samo uplašiti. Konačno su mi dozvolili da prođem kapiju kada sam ostao šokiran vidjevši pokretne leševe koji se kreću logorom. Mršavi i jadni ljudi su hodali ili sjedili. Izgledali su mi kao gladni psi koji se vrte u krug. Jednog logoraša sam nešto pitao i sjećam se da mi je rekao: „Ne želim ti govoriti laži, ali ti ne smijem reći istinu“. Bilo mi je jasno gdje sam. Kasnije sam tog čovjeka sreo u Engleskoj, živi negdje u blizini Londona. Omarska je bila užasna i žudim da sretnem preživjele iz Omarske. Ne mogu pobjeći niti od sjećanja a niti od ljudi. Sudbina je odredila da me sve to prati do dana današnjeg. Prate me sjećanja, prate me duhovi mrtvih a prate me i ljudi koji me sreću. Užasi i stradanja civilnog nesrpskog stanovnistva na prijedorskoj općini su takvih razmjera da im je dato pravo ime genocid. Ta stradanja nikad nisu do kraja istražena i valorizirana. Nikada ne smijemo dozvoliti da oni koji su vas protjerali postanu pobjednici i da slave svoju pobjedu. (dr. Bisera Turković ) Roy Gutman iz knjige "Svjedok genocida", Zagreb, 1994. Preživjeli pričaju o zatvoreništvu i masovnim pokoljima u Bosni - "Ispred vrata logorskih prostorija jedan i dva postavljena su dva manja vojna kamiona. Naređeno je da izađu ili da se iznesu svi teško povrijeđeni ili pretjerano izmršavljeli. Kod većine njih mogao se na licu zapaziti izraz nekog olakšanja - vjerovali su da im se uslišuju molbe i preklinjanja da budu upućeni na liječenje. Nije trebalo biti mnogo sumnjičav pa znati da je to njihov zadnji dan života. Nikada ih niko više nije vidio." Gore navedeni citat je opis zadnjeg dana života desetina hiljada Bošnjaka zatočenih u srpskim logorima smrti. Izmrcvareni, gladni, bosi i poniženi, Bošnjaci, bili su tučeni, mučeni, zlostavljani, maltretirani i ubijani, ubijani na zvjerski način, na način teško shvatljiv zdravom razumu. Naše Bošnjakinje, majke, sestre, kćerke, strine, tetke, dajdžince bile su sistematski silovane po ovim logorima užasa, oduzeta im je svaka ljudska vrijednost, pokušali su da ih psihički unište. Ali se ne da ta Bošnjakinja, srca junačkoga, neće da poklekne, da se preda, da dopusti da je ponize i unište. Borit će se ta Bošnjakinja kao i taj Bošnjak za svaku grudu bosanske zemlje. Takođe bih želio odati počast i sjetiti se žrtava u manje spominjanim mjestima kao što su Kozarac, Prijedor i Banja Luka u Sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Ovaj sukob je bio najveći masakr i genocid nad civilima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. (Kongresmen Russ Carnahan. ) „Na vrlo tragičan način Prijedor ima posebno mjesto u historiji KKTJ. Zastrašujuće slike iz prijedorskih logora iz 1992. godine su šokirale opštu javnost, podsjećajući na strahote Drugog svjetskog rata. Ta rekacija svjetske javnosti je pokrenula proces koji je doveo do osnivanja MKTJ, prvog suda za ratne zločine“. (Matias Hellman)
U ovom slučaju suočeni smo upravo sa onom situacijom zbog koje su neki od delegata bili zabrinuti, jer je zapravo Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) u VRS uspostavila u suštini marionetski režim, kojem je povjerena odgovornost za izvršenje vojnih operacija Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće ne bi smjelo uvoditi uslov efektivne kontrole iz predmeta Nikaragva, već bi trebalo, kao što stoji i u ovom komentaru, zanemariti formalne kriterijume vojne strukture. Ključno pitanje ovdje jeste da li je VRS odista bila zavisna i kontrolisana od strane Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Kao što je gore obrazloženo, dokazi su i više nego dovoljni da se može donijeti takav zaključak. Ukratko, dokazni materijal pokazuje van svake sumnje da je VRS djelovala u svojstvu agenta savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u napadu na opštinu Prijedor i u njenoj okupaciji u vrijeme na koje se odnose optužbe iz Optužnice, pa su žrtve prema tome zaštićene osobe. Zavisnost VRS od Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i njeno ostvarivanje kontrole nad VRS podržavaju donošenje ovakvog zaključka, kako prema kriterijumu efektivne kontrole, kojeg je usvojila većina, tako i prema uopštenijem kriterijumu zavisnosti i kontrole. Međutim, pažljivo čitanje predmeta Nikaragva navodi me na zaključak da kriterijum efektivne kontrole čini različitu i zasebnu osnovu za pripisivanje ponašanja ne-agenata nekoj državi, i da to nije nužan element za ustanovljavanje agentskog odnosa. Iz ovih razloga podnosim ovo Izdvojeno i različito mišljenje. U prvom odjeljku ovog Mišljenja zaključujem da dokazi podastrijeti Pretresnom vijeću podržavaju zaključak da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) imala efektivnu kontrolu nad VRS u opštini Prijedor u čitavom periodu na koji se odnose optužbe navedene u Optužnici. Međutim, kao što to obrazlažem u drugom odjeljku, odgovarajući kriterijum za agentski odnos iz predmeta Nikaragva je zavisnost i kontrolaž, a dokazivanje efektivne kontrole nije nužno. Pretresno vijeće je prihvatilo da je nakon što je sama bila u direktnom oružanom sukobu sa BiH posredstvom Jugoslavenske narodne armije ("JNA"), SRJ osnovala, obučila, opremila, snabdijevala i održavala VRS. Osnivanje je izvršila SRJ 19. maja 1992. time što je ostavila dio JNA u BiH da funkcioniše kao VRS, i to samo nekoliko dana nakon što je Savjet bezbjednosti zatražio od SRJ da se povuče iz BiH. Viši vojni oficiri iz SRJ bili su članovi štaba VRS. SRJ je plaćala plate (i penzije nakon umirovljenja) oficira u VRS koji su došli iz JNA. Komanda VRS je imala vezu sa komadom Vojske Jugoslavije ("VJ"), kako se tada prozvao jugoslavenski dio stare JNA. VRS je bila uključena u izvršavanje plana SRJ za etničko čišćenje i izdvajanje dijela teritorije BiH koji bi se na kraju pripojio SRJ i time se realizovala ambicija SRJ da stvori "Veliku Srbiju". Prema tome, SRJ je uradila više od opšteg finansiranja VRS. Na osnovu Nikaragve, ja nemam nikakvih poteškoća da zaključim da su nalazi Pretresnog vijeća dovoljni da se pokaže da je SRJ koristila silu protiv BiH posredstvom VRS, čak i ako se pretpostavi da činjenice nisu bile dovoljne da se SRJ pripiše odgovornost za bilo koja deliktna djela koja je počinila VRS. SRJ i BiH bile su dakle u oružanom sukobu u smislu člana 2, stav prvi Ženevske konvencije IV, uz posljedicu da se ta Konvencija primjenjuje na taj oružani sukob. Krajem jula 1992. godine u logoru Omarska je ubijeno više od 100 ljudi. Petog augusta 1992. godine u istom logoru je ubijeno 120 ljudi. (Iz presuda MKTJ. ) GLAVNI ORGANIZATORI : 1. Srdjo SRDIĆ - zubar iz Prijedora, jedan od najbližih saradnika Radovana Kardžića 1. Savo KESIĆ ŽORŽ - bivši taksista 2. Nenad MORAČA - karatista, besposličar 3. Brane BERIĆ REBAC - veterinarski bolničar 4. Mile dr RADETIĆ - ginekolog, osnivač SDS Prijedora, 5. Dragan RADETIĆ - vojni tužilac u srpskoj vojsci 6. Predrag RADETIĆ - od prvog dana u redovima srpske vojske 7. Milomir STAKIĆ - liječnik, predsjednik srpske opštine Prijedor 8. Milorad Mićo KOVAČEVIĆ - liječnik, predsjednik Izvršnog odbora opštine Prijedor Izvršioci Milorada Miće Kovačevića 1. Veljko ing HRGAR - stručnjak "srpskog" urbanističkog plana Prijedora 2. Dule MILJUŠ - stručnjak "srpskog" urbanističkog plana Prijedora 3. Branko Raca HRNJAK - stručnjak "srpskog" urbanističkog plana Prijedora 5. Simo MIŠKOVIĆ - bivši milicioner, predsjednik SDS 6. Simo DRLJAČA - nečelnik srpske milicije 7. Slobodan KURUZOVIĆ - komandant logora Trnopolje - nastavnik matematike 8. Mile MUTIĆ - direktor Srpskog Radio Prijedora i Srpskog Kozarskog vjesnika 1. RADE MUTIĆ - Sljedbenici Mile Mutića 2. Živko EĆIM - Sljedbenici Mile Mutića 3. Ostoja KESAR - Sljedbenici Mile Mutića 4. Mira KUNIĆ - Sljedbenici Mile Mutića 9. Dragan SAVANOVIĆ - predsjednik Kluba poslanika SDS 10. Slavko BUDMIR - komandant Srpskog sekreterijata za Narodnu odbranu 11. Milovan DRAGIĆ - direktos Srpskog komunalnog preduzeća 12. Slobodan BALABAN - produkator četnickog legla u Rudniku željezne rude Ljubija 13. Dušan KURNOGA - ideolog "četnicke omladine", snadbijevač Srba benzinom i naftom 14. Bogdan DELIĆ - direktor gimnazije u Prijedoru Izvršioci zločina 1. Vladmir ARSIĆ - pukovnik koji je pogazio sve Ženevske konvencije 2.Radmilo ZELJAJA - major, na ulazu u Kozarac lično je postavio tablu sa "Radmilovo' i tako gradu koga je srušio dao svoje ime 3. Zoran KARLICA - kapetan, komandant jedinice koja vršila etničko čišćenje Prijedora 4. Drago TUBIN - mehaničar i rezervni poručnik, odgovoran za masovno ubijanje 320 ljudi u Partizanskoj ulici i Lukavici u Prijedoru 5.Savan RUNJO - nastavnik ONO i DSZ, major, komandant četnicke jedinice u Gornjim Podgradcima i bivši komandant Kasarne u Prijedoru Logor Omarska, Organizatori i sponzori 1. Milan ANDIĆ - trgovac, specijalizirao se u iznuđivanju dragocjenosti od bogatijih Prijedorčana, obećavajući im slobodu 2. Nedo DELIĆ - vlasnik restorana "Evropa' 3. Rajko STUPAR PALE - trgovac, vlasnik restorana"Pale", kriv je za ubistva i pljačke svih prijedorskih privatnika. Uprava logora Omarska 1. Komandant: Željko MEJAKIĆ - komandant logora, milicioner, 2. Upravnik: Drago PRČAC - upravnik logora, penzionisani milicioner 3. Zamjenik: Milorad TADIĆ BRK - pomoćnik upravnika logora taksista 4. Miroslav KVOČKA - Jedno vrijeme komandant logora Radnici rudnika željezne rude Ljubija, Srbi koji su zlostavljali i maltretirali logoraše u logoru Omarska, kamionima odvozili ubijene logoraše 1. Dragan PEŠEVIĆ PEŠA 2. Milorad DARDA 3. Vlado KOBAS 4. Zdravko BJELOBRK 5. Miloš RADIĆ BRKO 6. Petar PERO MRDJA Prijeki sud u logoru Omarska 1. Slavko BERETA - advokat 2. Živko DRAGOSAVLJEVIĆ - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru 3. Draško ZEC - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru 4. Milenko TOMIĆ - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru Službenice u logoru Omarska 1. Nada MARKOVSKI - radnica Milicije u Prijedoru 2. Slavica LAKIĆ - radnica Službe državne bezbjednosti 3. Nevenka SIKMAN - radnica Milicije 4.Darinka LUJIĆ - radnica Milicije Ispitivači u logoru Omarska 1. Ranko MIJIĆ - šef ispitivača, načelnik kriminalističke službe u SUP Prijedor 2. Mirko JESIĆ - bivši radnik Službe državne bezbjednosti 3. Ranko BUCALO - radnik Službe državne bezbjednosti 4. Goran NOVIĆ - radnik Službe državne bezbjednosti 5. Dragan RADAKOVIĆ - nastavnik likovnog odgoja 6. Dragoje MEJAKIĆ - radnik Milicije 7 Rade KNEZEVIĆ - radnik Službe državne bezbjednosti 8. Ilija BJELIĆ - radnik Milicije 9. Obrad DESPOTOVIĆ - radnik Milicije 10. Nebojša TOMČIĆ - radnik Milicije 11. Nenad LUKIĆ - radnik Milicije 12. Miroslav ZORIĆ - radnik Milicije 13. Nebojša BABIĆ - profesor elektrotehnike 14. Ratko MILOSAVLJEVIC - agronom 15. Zarko TEJIC - radnik Milicije 16. Zoran KRNETA - radnik Milicije 17. Milan JENJETOVIĆ - radnik Milicije, vozač autobusa kojim su dolazili ispitivači u logor Omarska, tukao logoraše Vođe smjena u logoru Omarska 1. Mladjo RADIĆ KRKAN - radnik Milicije 2. Momir GRUBAN ČKALJA - radnik Milicije 3. Milojica KOS KRLE - konobar Stražari u logoru Omarska 1. Goran GRUBAN - ubio veterinara Seada Sivca 2.Goran PASPALJ GOPA - ubio R. Hadžalica i G. Ka. 3. Nedeljko SOSKAN SOLE - ubojica 4. Zoran KVOČKA - ubojica Enesa Alića 5. Stevan STEVANOVIĆ - ubojica 6. Miroslav STOJNIC - ubojica 7. Milutin POPOVIĆ POP - ubojica 8. Draženko PREDOJEVIĆ - ubojica {na slici TV CNN} 9. Željko PRČAC - 10. Nenad VRHOVAC 11. Nenad PENIĆ NEŠO 12. Ratko MRKIĆ - ubojica 13. ZUNE - ubojica 14. Dušan LONČAR DUDO - ubojica 15. STAKIĆ 16. JOKIĆ - ubojica 17. Marinko ROSAVA - ubojica 18. Uroš URE - ubojica 19. Ranko BERIĆ 20. MICKO - ubojica 21. MIKA 22. RAKAJ - ubojica 23. Popović CVITONJA 24. Stole KOKA - poslovođa prodavnice "Oka" 25. Branko PIRVAN ĆELO - ubojica 26. Stanko KRIVAJA - ubojica 27. Mile ROSIĆ 28. Draško GRUBAN 29. Zoran DELIĆ - bivši fudbaker, ubojica 30. Dušan JOKIĆ - mesar 31. Milojica MILE PANIC 32. Zivko MARMAT ZUTI - ubojica 33. Zoran ROMANIĆ DŽAJA - vlasnik diskoteke u Omarskoj 34. Rade RITAN 35. PAVLIĆ Logor Keraterm Duško SIKIRICA - komandant logora Keraterm Komandanti straža logora Keraterm 1. Damir DOSEN - naređivao ubojstva logoraša 2. Dragan FUSTAR - naređivao ubojstva logoraša 3. Dragan KOLUNDŽIJA - naređivao ubostva logoraša Stražari u logoru Keraterm 1. Zoran ŽIGIĆ - taksista, poznati kriminalac, počinio velike zločine u: Rakovčanima, Čarakovu, Zecovi, Zeger, Rizvanovići, Bišćani, Sredice 2. Dušan KNEŽEVIĆ - mesar, dolazio ubijati u u logor Omarska 3. Goran LAJIĆ - višestruki kriminalac bez zuba 4. KAJIN - komandir straže u logoru Keraterm 5. Nenad BANOVIĆ ČUPO - pripadnik bande Zorana Žigića 6. Predrag BANOVIĆ ČUPO - pripadnik bande Zorana Žigića 7. Dragan KONDIĆ - pripadnik bande Zorana Žigića 8. Nikica JANJIĆ - pripadnik bande Zorana Žigića 9. Nedeljko TIMARAC - pripadnik bande Zorana Žigića Ispitivači u logoru Keraterm 1. Mira JANKOVIĆ - isljednik u Miliciji 2. Gostimir MODIĆ - isljednik u Miliciji 3. Živko JOVIĆ - isljednik u Miliciji 4. Branko ŠILJEG - isljednik u Miliciji 5. Jugoslav RODIĆ - isljednik u Miliciji 6. Radomir RODIĆ - radnik Službe državne bezbjednosti 7. Dragan RADETIĆ - advokat Logor Trnopolje Slobodan KURUZOVIĆ - Komandant logora Trnopolje Pomoćnici komandanta logora Trnopolje 1. Braća BALABAN - tjelohranitelji Slobodana Kuruzovića 2. Pero ČURGUZ - pomoćnik komandanta logora Trnopolje 3. Vesna STOJANOVIĆ - dobrovoljka 4. Blanka BRKIĆ - dobrovoljka 5. Brane BERIĆ REBAC - deportirao logoraše u stočnim vagonima prema Doboju Komandanti straža u logoru Trnopolje 1. Radenko SPIRIĆ - radnik:"Električnog" Prijedor 2. Jezdimir TOPIĆ - nastavnik 3. Čedo MANDIĆ - radnik Milicije Stražari u logoru Trnopolje 1. Boško LAKIĆ - ubojica 2. Aco OSTOJIĆ - vozač 3. Zoran ŠTRBAC 4. Boro GRUBIĆ - novinar 5. LISCANSKI 6. Milutin MANDIĆ MANDOV - radnik Milicije 7. ČURGUZ Spisak ostalih zločinaca prijedorskog kraja Ovaj spisak je sačinjen na osnovu autentičnih svjedočenja preživjelih logoraša i izbjeglica u sabirnim centrima Karlovac i Resnik kod Zagreba 1. MARKO PAVIĆ - pravnik, bivši radnik Službe državne bezbjednosti, sada direktor PTT 2. JOSIĆ KRSTAN - profesor, komandant grada 3. KAURIN DRAGAN - ekonomista, direktor 'Celuloze" 4. VUKOJA JOVAN - Direktor centra za socijalni rad 5. NEŠKOV MILANKO - profeosr, Bugarin po prijeklu, naređivao ubistva 6. DOSEN DJORDJE DJOLE - ubojica, ubio I. Jurica Putu i N. Bajramovića 7. ŽIGIĆ ZORAN - taksista, ubojica po narudžbi 8. KNEGINJIĆ ZORAN TACNA - konobar 9. KANTAR SNJEŽANA - medicinska sestra 10. SLAVKO BUDIMIR - komandant srpske TO 11. RADIŠIĆ MARKO - pravnik, bivši radnik Službe državne bezbjednosti 12. MARMUT SPIRO - načelnik Vojnog odsjeka 13. DRAGIĆ MILOVAN - direktor Komunalnog Prijedor 14. SAVIĆ MIRKO - inžinjer, direktor "Prijedorčanke " 15. VEJINOVIĆ RANKO - ekonomista, direktor "Opresse", sada "Srpskog glasa" 16. ALEKSIĆ DUŠAN - direktor osnovne škole 17. DALJEVIĆ RAJKO - radnik Milicije 18. CRNCEVIC NEDELJKO - stolar 19. STANIĆ ANA - profesor 20. STANIĆ JOVO - profesor 21. DALJEVIĆ MILUTIN - profesor 22. NOŽINIĆ ZIZA - predsjednica Kola srpskih sestara 23. NOŽINIĆ NEBOJŠA - politolog, srpski dobrovoljac 24. ZGONJANIN BORO - mesar 25. KANTAR ZDRAVKO - radnik u Ljubiji 26. ŠIPKA VUKAŠIN - ekonomista 27. LEKIĆ SLOBODAN - radnik 'Agrounije" 28. VUJMILOVIĆ NENAD - major, komandant četničke jedinice u napadima na Gradačac 29. DUJO MILANKO - radnik Komunalnog 30. JOVIČIĆ MIRKO - profesor 31. OSTOJIĆ RADE - inžinjer u "Celulozi" 32. DJURDJEVIĆ MILAN - profesor 33. BAJIĆ BOŽIDAR - ekonomista u "Autotransportu" 34. GORNJIĆ SLOBODAN - direktor Službe društvenog knjigovodstva 35. MEDAREVIĆ LJUBAN - radnik Službe društvenog knjigovodstva 36. OBRADOVIĆ RADOVAN COLE - arhitekt 37. OBRADOVIĆ PETAR PEKIŠA - električar 38. BERIĆ DUŠKO - radnik u "Kolskoj" 39. AGBABA MLADEN - službenik 40. KOVRLIJA MIRKO - profesor 41. TOPIĆ RANKO - ekonomista, direktor tvornice keksa "Josip Kraš", sada "Mira" 42. VILA RANKO - pravnik 43. MACANOVIĆ LJUBO - pravnik 44. SIMATOVIĆ MOMIR - vodoinstalater 45. EGIĆ NIKOLA - vozač 46. STOJANOVIĆ MLADEN - profesor i direktor Ekonomske škole 47. DELIĆ BOGDAN - profesor i direktor gimnazije 48. MIŠKOVIĆ SLOBODAN - profesor 49. ZORIĆ LAZO - profesor 50. SANIČANIN MIRKO - tehničar 51. JOVES RATKO - profesor 52. RADETIĆ DRAGAN - advokat, načelnik Vojne policije 53. ZEZELJ BRANKO - vozač 54. RADAKOVIĆ BRANE - vozač 55. JESIĆ GORAN - vozač 56. ROSIĆ MILAN - zidar 57. VUJINOVIĆ DANE - inžinjer 58. KECMAN BRANE - direktor 'Kozara putevi" 59. BURUDŽIJA MIRKO - hirurg 60. SOVILJ RADOMIR - profesor, ideolog SDS, kasnije prešao u Srpsku radikalnu stranku 61. MANOJLOVIĆ NIKOLA - inžinjer, direktor "Kolska", četnik dobrovoljac 62. MACURA ŽELJKO - liječnik, srpski dobrovoljac 63. KOBAS MIRKO - medicinski tehničar, ubojica bez ruke 64. TORBICA ZDRAVKO - radnik Milicije, ubojica 65. STUPAR NENAD SMIT - srpski dobrovoljac 66. MRDJA DADO - pripadnik Interventnog voda, višestruki ubojica 67. BABIĆ ZORAN - pripadnik Interventnog voda, višestruki ubojica 68. STUPAR BOŠKO - pripadnik četničke jedinice iz Tukova 69. BABIĆ LJUBAN - geometar, predsjednik SDS Tukovi 70. BALTIĆ SRETKO - vozač 71. BALTIĆ VLADO - vozač 72. BALTIĆ MIŠO - radnik Kumunalnog 73.BOSANČIĆ MOMČILO - 74. BASKOT MARKO 75. BUJIĆ LUKA - ubojica 76. BILBIJA RADE - četnicki vojvoda, naredio masakr u Staroj Rijeci 77. DESNICA ZDRAVKO 78. DOBRIJEVIĆ MIŠO - četnicki vojvoda 79. DOSEN STOJAN - izvršilac masakra u bolnici u Banja Luci 80. DRCA LJUBAN - mesar 81. DJAKOVIĆ MIRKO - lugar 82. EĆIM JOVO GLOCO - privatnik, saučesnik u ubojstvu Halila Dedića 83. EĆIM NENAD GERA - muzičar 84. GRUBLJEŠIĆ MIRKO - načelnik za privredu u Opštini Prijedor 85. GRUBLJAŠIĆ OSTOJA - ubijao po Kozarcu 86. GUSLOV NIKOLA 87. KOLAR SLAVKO - ubojica 88. KOLAR MIODRAG - klao kamom po selima oko Prijedora 89. KNEŽEVIĆ DRAŽEN - penzioner 90. KOTORAŠ BRANKO - koljač iz Puharske 91. KOTORAŠ DRAŠKO - radnik u Toplani 92. KOTORAŠ JOVO - radnik u Ciglani 93. KOVAČEVIĆ VUKAŠIN - geometar 94. MANOJLOVIĆ MILOŠ - geometar 95. MILUTINOVIĆ MILOVAN - major 96. MILUTINOVIĆ - karatista 97. MITROVIĆ DRAGO, PERO I SLOBODAN 98. PEKIJA MILAN 99. RAUS DUŠAN, MILROAD I RAJKO 100. SAVANOVIĆ MIRKO 101. SRDIĆ DRAGOJE - bivši oficir JNA 102. SRDIĆ ŽIVKO - radnik "Celuloze" 103. TELEBAK RAJKO - lugar 104. TOMIĆ BRANE - radnik 'Borca" 105. TOPIĆ DRAGAN - nastavnik, direktor Pozorišta 106. TUBIN RAJKO - radnik 'Autotransporta" 107. TUBIN VELJKO 108. VUČKOVIć MIHAJLO - radnik 109. VUČKOVIĆ NEDJO 110. VUČKOVIĆ NEDJO II - učesnik masakra u bolnici u Banja Luci 111. ZEC SIMO - nastavnik 112. ZELENIKA BRACO - električar 113. ŽIGIĆ MILENKO - trgovac 114. GRBIĆ MILKA - socijalna radnica 115. TRMOŠLJANIN DRENA - učiteljica, pljačkala bosnjačke kuće 116. ŠIPKA MILAN - inžinjer 117. BABIĆ KAĆA - pravnica 118. JANDRIĆ VLADO - tehničar 119. TRAVAR MILAN - radnik Milicije 120. TRAVAR RANKO - načelnik za privredu 121. MRDJAŠ MILE - ekonomista 122. VUKOJEVIĆ DRENA - daktilografkinja 123. MARIN MIRKO - nastavnik 124. PANIĆ JOVO - vozač 125. MARJANOVIĆ OSTOJA - inžinjer, direktor Rudnika željezne rude Ljubija 126. BECNER ZORAN - vozač 127. RADIŠIĆ MIRJANA - profesorica 128. VRACAR MILENKO - profesor 129. MAKSIMOVIĆ BRANKO BRANJA - pravnik, predsjednik Srpske radikalne stranke 130. VRACAR M. MILENKO - guverner u RS 131. ROMANIĆ ŽELJKO - privatnik 132. SUKIĆ RADE - ekonomista 133. STOJAKOVIĆ TOMO - radnik Milicije 134. ZELIĆ ZELE - pripadnik četnićke jedinice"Zaran Karlica", ubio više od 150 Kozarčana 135. KMEZIĆ RAJKO - vikend četnik iz Minhena 136. GAVRANOVIĆ NEDJO - vikend četnik iz Minhena 137. BUJIĆ MIĆO - komandir milicije u Rakelićima 138. PILIPOVIĆ RADE - privatnik 139. SURTOV RAJKO - nastavnik, četnicki vojvoda iz Gomjenice 140. SURTOV ZORAN - nastavnik 141. BAJIĆ ZORAN - nogometaš 142. MAKSIMOVIĆ DRAGAN - ubojica iz Cele 143. BALABAN MILE - direktor u 'Celulozi' 144 BABIĆ BORO - direktor Uprave za prihode 145. BESIĆ MIRA - profesorica 146. TOPOLA RANKO - službenik 147. GLIGIĆ DUŠAN - trgovac 148. SAVIĆ LAZO - trgovac 149. GVOZDEN ZDRAVKO - trgovac 150. GVOZDEN RAJKO RAJS - trgovac 151. GRBIĆ MILE - trgovac 152. RAJČEVIĆ MILOŠ - direktor Srednješkolskog centra 153. MILIĆ ALEKSANDAR - profesor 154. ANTIĆ SLOBODAN - profesor 155. PANIĆ MILKA - medicinska sestra 156. RADJENOVIĆ LJUBAN - profesor 157. RADJENOVIĆ KAMENKO - pukovnik, podpredsjednik Srpske radikalne stranke 158. RADOJKA EDEKOV - direktorica Bolnice 159. MILANOVIĆ SNJEŽANA - liječnica 160. ŽIGIĆ DANKA - medicinska sestra 161. DJUKIĆ RAJKO - liječnik 162. PEKIJA MIRKO - trgovac, specijalista za pljačku bosnjačke imovine 163. GRANDIĆ MILEVA - otjerala u logor 15 susjeda 164. CRNIĆ BRANKA - pljačkala bošnjačke kuće 165. AGBABA JOVAN CICO - pljačkao kuće 166. RITAN BRANISALV - vođa 'Delija", sprske paravojske 167. KANTAR NENAD - proglašen ratnim zločincem u Hrvatskoj 168. ZRNIĆ NENAD NEŠO - vođa tkz. Grobara 169. PREDOJEVIĆ ZORAN - trgovac 170. MAZALIĆ MILORAD - kapetan 171. KANTAR NEBOJŠA - penzioner 172. ČADJO MLADJEN - radnik Milicije 173. TADIĆ BOGDAN - pravnik 174. TADIĆ SLOBODAN - nastavnik i muzičar 175. TOPIĆ BORO - vlasnik 'Uniprometa", ratni profiter 176. MARČETIĆ BORKO - zidar, učesnik masakra u Kozarcu 177. SAVIĆ DUŠAN - kapetan komandant Kriznog štaba Rakelići 178. ANTONIĆ SLAVKO - inžinjer 179. RAJLIĆ RADOVAN - tehničar, komandant Kasarne u Prijedoru 180. TOPIĆ JEZDIMIR - nastavnik, komandant straže u logoru Trnopolje 181. RUJEVIĆ SLOBODAN - zločinac, došao iz Vukovara 182. KESIĆ MIRKO - osnivač samostalnog odreda ubojica 183. MRKIĆ VASKRSIJA - službenik u Komunalnom 184. DOČINOVIĆ SLOBODAN - zločinac, došao iz Vukovara 185. BUCALO VASO - službenik 186. MACURA MILUTIN - zidar 187. DRAGOJEVIĆ MILAN - mesar 188. STUPAR RADOMIR - šofer, ubojica iz Pakraca, izvršilac zločina u logoru Keraterm 189. MIJIĆ RELJA - radnik u Keramici 190. RADOŠEVIĆ ACO - nastavnik 191. ZORIĆ BORO - privatni ugostitelj 192. JOKSIMOVIĆ MILE TICA - službenik 193. TRKULJA ZORAN - službenik 194. BRKOVIĆ MILORAD - srpski dobrovoljac 195. DJENADIJA MARKO - radnik u Miliciji 196. DALJEVIĆ RADOVAN - milicioner 197. GRUBLJEŠIĆ MILUTIN - mesar, učestvovao u masakru u Kozarcu i "Brdu" 198. MILIĆ MILORAD PINGO - dobrovoljac u četničkoj jedinici iz Omarske 199. RADANOVIĆ MOMČILO CIGO - komandir četnika iz Omarske 200. SUPIĆ DRAGAN - čelnik četničke omladine, palio kuće u Starom gradu i Prijedoru 201. MILOŠEVIĆ SRETEN SREJA - slubenik, etnički očistio Skelu i Raskovac 202. KECMAN MLADEN - rukometaš, pljačkao po Prijedoru 203. MARKUŠ - rukometaš, četnik dobrovoljac 204. KECMAN LJILJA - službenica, pljačkala zlato i devize 205. MADŽAR STOJAN - višestruki kriminalac, pripadnik četnicke vojne policije 206. BLAGOJEVIĆ RADOŠ - direktor Srpske banke 207. TUBIN VUKAŠIN - inžinjer 208. PLEMIĆ NIKOLA - opljačkao i prisvojio Tvornicu 'Borac" Travnik, pogon Prijedor 209. OBRADOVIĆ STEVO - inžinjer, dobrovoljac na ratištima 210. ŠEVA STOJAN - referent u vojnom odsjeku, pravio spiskove za mobilizaciju 211. PEKIJA NENAD - pripadnik Interventnog voda, uselio se u stan dr. Osmana Mahmuljina Pripremio: Emir Ramić Dossier: Genocid u Prijedoru » ENES KADIĆ DANAS ISPRAĆA OCA I BRATA: SA SPUŠTANJEM TABUTA U ZEMLJU UKOPAVAM I ZADNJU NADU
Anadolu Agency (AA) | 20.07.2015 15:38 » PORODICE PRIJEDORSKIH ŽRTAVA: NAŠI ŽIVOTI SU SAZDANI OD SJEĆANJA, TRAŽENJA PRAVDE
Anadolu Agency (AA) | 20.07.2015 13:14 » U PRIJEDORU PRVI PUT PROMOVISANA KNJIGA O STRADANJU BOŠNJAKA U OVOM GRADU
Anadolu Agency (AA) | 19.07.2015 15:55 » RAMIĆ: POKAŽETE MINIMUM LJUDSKOSTI I MORALA I PROGLASITE 20. JULI - „DANOM ŽALOSTI“ NA PODRUČJU PRIJEDORA
B.net | 19.07.2015 15:25 » GENOCID U PRIJEDORU - VELIKA TRAGEDIJA KOJU NE SMIJEMO ZABORAVITI I OPROSTITI!
Emir Ramić | 19.07.2008 06:45 |