Zamislite, dragi moji, da živite u zemlji gdje političar, čovjek koji bi trebao biti oličenje državničke mudrosti, izgovori rečenicu koja zvuči kao loš vic iz 19. stoljeća: - Jasno je da je ovdje obračun muslimana s nama kršćanima. Da ne znate da se radi o Miloradu Dodiku, pomislili biste da je to parodija na satiričnom portalu.

Ali ne – to je stvarnost. Naš Milorad, politički Homer Simpson Balkana, odlučio je historiju i geopolitiku svesti na kafansku raspravu: “mi” i “oni”. Samo što u njegovoj verziji nema ni piva ni pjesme, samo mlaka retorika i hladne predrasude.

I taman kad pomislite da je dostigao dno političkog ukusa, čovjek krene kopati dublje. O britanskom ministru vanjskih poslova kaže: - Dolazi u ime Britanije, crnac… i sada on nas nagovara da mi primimo neke njegove sunarodnjake (imigrante).

Zamislite tu diplomatsku eleganciju! Ako je ikada postojala Nobelova nagrada za politički auto-gol, Milorad bi bio i jedini kandidat i vječni pobjednik.

Ovo nije samo gaf – ovo je enciklopedijski primjer “crnog” rasizma, onog sirovog, bez filtera, kakvog se Europa sjeća iz mračnih stranica svoje povijesti. I to dolazi iz usta čovjeka koji se, da ironija bude veća, upravo bori protiv pravosnažne presude bosanskog suda: godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti, jer ruši ustavni poredak bosanske države i ugrožava mir i stabilnost na Balkanu.

Dakle, da rezimiramo: čovjek osuđen za podrivanje države sada drži lekcije o “zaštiti kršćanske civilizacije” od, pazite sad, britanskog ministra crnca. To je kao da vas mačak optuži da jedete previše ribe.

Europa bi trebala čuti i shvatiti ovu priču ne zato što je smiješna (iako jeste, na nivou tragikomedije), nego zato što pokazuje s kakvim kabadahijom mi ovdje imamo posla. Jer kad Milorad progovori, to nije samo Balkan u svom najlošijem klišeu – to je podsjetnik koliko je tanko platno civilizacijskih vrijednosti kad ga razvlače ljudi koji misle da je politika isto što i loše ispričan vic.

Do tada, mi ovdje čekamo dan kad će Milorad shvatiti da su “oni” i “mi” zapravo “svi mi”, i da je jedina prava podjela na one koji grade i one koji ruše. Nažalost, znamo već kojem se taboru Dodik sâm svrstao.