Bosna i Hercegovina se nalazi u jednom od najosjetljivijih trenutaka svoje savremene historije. Na raskršću između podijeljenih unutrašnjih političkih interesa i nestabilnog međunarodnog okruženja, postaje jasno da naša zemlja više ne može sebi dozvoliti luksuz neodlučnosti. Suverena, ali neorganizirana; bogata, ali nestrateška; demografski raznolika, ali politički rascijepljena – BiH mora izgraditi jasnu geopolitičku strategiju koja će osigurati stabilnost, razvoj i sigurnost njenih građana.

Dok Republika Srpska neskriveno uspostavlja i razvija paradržavne i strateške veze sa Srbijom, a politički predstavnici Hrvata u BiH usko sarađuju sa zvaničnim institucijama Republike Hrvatske, bošnjački i patriotski politički faktor prečesto ostaje bez jasnog, konkretnog, vanjskopolitičkog oslonca. U ovakvom odnosu snaga, jedina racionalna i dugoročno korisna orijentacija jeste izgradnja posebnih, institucionalnih i strateških odnosa sa Republikom Turskom – državom koja nije samo historijski i kulturno bliska, već i savremeno snažna, politički stabilna, vojno moćna i međunarodno relevantna.

Turska danas ima jedan od najizbalansiranijih spoljnopolitičkih položaja na svijetu. Kao članica NATO-a, zadržava strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama. Istovremeno, razvija energetske i vojne odnose sa Rusijom i jača ekonomske veze sa Kinom, posebno u okviru inicijative „Pojas i put“. U svijetu koji se sve više dijeli između blokova, Turska je uspjela izgraditi mostove – a upravo takav partner treba Bosni i Hercegovini.

Naša povezanost sa Turskom nije samo deklarativna. Ona počiva na dubokim historijskim, kulturnim i vjerskim osnovama koje omogućavaju međusobno razumijevanje i brzo uspostavljanje konkretne saradnje. Kroz agenciju TIKA, Turska je već investirala u obnovu obrazovnih i kulturnih institucija širom BiH. Njene banke, kompanije i infrastrukturni projekti prisutni su u mnogim bh. gradovima, dok turske vojne snage važe za najspremnije i najiskusnije u ovom dijelu svijeta. U vremenu kada se otvoreno prijeti teritorijalnom integritetu BiH, snažna vojna i politička podrška Turske može imati stabilizirajući učinak.

Pored toga, Turska je ključna članica Organizacije islamske saradnje i može pomoći BiH da dodatno pozicionira svoje interese unutar islamskog i nesvrstanog svijeta. Njena tržišta nude velike mogućnosti za izvoz bh. sirovina, hrane, građevinskog materijala i drugih resursa koje naša zemlja trenutno nedovoljno institucionalno plasira.

Model paralelnih međunarodnih odnosa već postoji u BiH. Republika Srpska se ne ustručava da prenosi nadležnosti na Srbiju, pa čak ni da zakonodavstvo usklađuje s Beogradom. Hrvati u BiH aktivno dobijaju političku i institucionalnu podršku iz Zagreba. U takvoj konstelaciji odnosa, sasvim je legitimno i potrebno da Bošnjaci i sve prodržavne snage u BiH otvore jasnu, sistemsku i stratešku saradnju sa Ankarom – u domenu vanjske politike, obrazovanja, kulture, odbrane i sigurnosti.

U kriznim momentima, Turska nikada nije napustila BiH. Naprotiv, često je bila među rijetkim državama koje su brzo reagovale u korist mira i institucionalne stabilnosti. Njena pozicija u svijetu omogućava joj dijalog i sa Zapadom i sa Istokom, sa NATO-om i sa SCO-om, sa SAD-om i sa Rusijom. Upravo takav balans može biti štit BiH od velikih potresa koji potresaju svjetsku politiku.

I na kraju, Bosna i Hercegovina mora odlučiti – hoće li ostati taoc unutrašnjih podjela i međunarodne neodlučnosti, ili će definisati vlastitu strategiju opstanka. Neutralnost u okruženju gdje svi igraju otvorene geopolitičke igre više nije opcija. Ako nismo sami jaki, moramo biti sa jakima. Turska nije samo partner – ona je historijski saveznik, politički posrednik i strateški oslonac koji Bosna i Hercegovina treba, sada više nego ikada.

---

Autor je stručnjak za kriminalistiku i informacionu sigurnost, Sudski vještak za mobilne tehnologije i digitalnu forenziku

---