Evo me, poput neke inicijalne kapisle, meni 87-godišnjaku postade udarna žila kucavica da odmah sjednem za kompjuter i napišem ovaj sadržaj moje kolumne.
Kome će se i kako svidjeti ili ne, lična je spoznaja i odluka svakoga, ali me moje godine, odgoj i obrazovanje, upravo usmjerava u ovome pravcu.
Stara latinska veli; „Amare veritas est“ / Istina je bolna, da i koliko kako i za koga.
Bosanski sam Srbin, ne i „dodikovac“ ali sam prije svega po indentitetu kada je nacionalnost i vjera u pitanju, čovjek i ljudina svjetskih razmjera i dostignuća.
Ovo je veoma bitno naglasiti radi sadržaja i značaja moga sadržaja teksta.
Rođen sam, na Vratniku, a pjesma kaže; „Šta je Sarajevo bez Vratnika...“ bez roditelja i njihovog neznanog groba, odgajala me je i obrazovala moja draga, voljena i poštovana pok. tetka, koja je radila kao vešarica u sarajevskom hotelu „Beograd“.
Bitno je naglasiti, da su me odgajale i izuzetno voljele i brojne matere iz moga komšiluka, Muslimanke, čija su djeca išla sa mnom u školu na Vratniku, jer sam im uvijek bio na usluzi kao odličan učenik i dobar matematičar i fizičar.
Po završetku realne sarajevske gimnazije, otišao sam na studije Elektrotehnike u Beograd, jer Univerzitet u Sarajevu tek je docnije otvorio ovaj studij i Elektrotehnički fakultet.
Kao završeni inžinjer elektrotehnike i magistar tih nauka, u svome radnome vijeku, postao sam izuzetan visokostručni kadar iz oblasti kompleksne automatizacije raznih tehnoloških procesa, te sam savladao i tehnologije proizvodnje čelika, zlata, bakra, aluminija i električne energije, sve u sklopu izgradnje šest kolosalnih proizvodnih objekata u našoj lijepoj Jugi, četiri u Republici Srbiji i dva u Bosni i Hercegovini.
Postao sam i svjetski čovjek, poliglota sa specijalizacijama u Francuskoj kod Pechineya, u velikom Sovjetskom savezu i kod firme Siemens-a u Njemačkoj.
Bio sam i republički i savezni parlamentarac u Skupštini SFRJ u Vijeću Republika i pokrajina, kao poslije Dejtona i vijećnik i predsjednik GV grada Mostara ?
Bio sam i profesor elektrotehnike u školama na istoku i zapadu ovoga grada Mostara.
Dakle, svi ovi djelomični podaci moje autobiografije, su u cilju spoznaje da se radi o visokom intelektualcu, graditelju, poligloti i profesoru, sve u namjeri istinite spoznaje daljeg sljedećeg sadržaja, ovoga moga teksta.
Moje godine, odgoj, znanje i obrazovanje u toku od 87 godina života, imaju istinsku spoznaju mnogih događanja na našoj lijepoj teritoriji i sredini.
Evo, upravo na FB moga kompjutera pročitah sljedeći sadržaj, koji me je oduševio i bio razlog moga javljanja, a sadržaj je sljedeći;


Pitam se, gdje ste vi moji dragi, sada Bošnjaci?
Pošto sam odgajan i rastao u sredini mojih dragih i vrlih Muslimana, u ono vrijeme, a docnije i Bošnjaka, tolike godine sam pratio sve događaje i zbivanja u mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, poslije Dejtona, želim pisati istinu i samo istinu.
Danas je i velika sramota i nezavidna situacija, kada je riječ o Bošnjacima, što je stvarnost i istina, da vaša stranka SDA, kao stranka najvećeg broja Bošnjaka, po nacionalnom i vjerskom indentiteu, pitajmo se zašto nije i njveća u cjelovitoj vlasti u ovoj državi.
Znam i očevidac sam ili sudionik svih događanja, da je nastupio i veliki animozitet, u našim uslovima prema ovoj stranci i njenim kadrovima, a zašto?
Moramo biti realni i priznati, da su nas kadrovi i Armija BiH, u najvećoj mjeri doprinijeli da se u agresiji sa istoka i zapada, očuvamo i spasimo što se moglo spašavati, kao i u jednom dijelu postdejtonskoga perioda.
Međutim, moramo priznati da se u većem vremenskom periodu u vlasti poslije Dejtona, njeni kadrovi i njena politika, nije bila učinkovita, profesionalna i rekao bih dovoljno domoljubna, sa brojnim greškama i gubitkom svoga autoriteta i dovoljnog i potrebnog uticaja u vlasti na svim nivoima.
Primjerni su brojni, ali u osnovi posmatrajući Vašu politiku kroz ogledalo gorostasa i firme Aluminija u Mostaru, radi kojega sam kao stručnjak i došao na njegovu izgradnju, te boravio na specijalizaciji u Francuskoj i Njemačkoj, dozvolili smo o njegovoj propasti, a zašto?
Sve vlade ove Federacije, sa premijerima i ministrima, od Bičakčića do Novalića i Nikšića, sa svojim kadrovima, imali su „uliznički“ tretman i položaj, upravo po tekstu Meše Selimovića , u odnosu i saradnji sa HDZ-om i njihovom politikom.