Pisana rijec
Preporuka za čitanje
BOSNA I HERCEGOVINA - ZLOČIN STOLJEĆA
|
|
Autor: Dr. hfz. Safvet Halilović
Objavljeno: 09. July 2025. 19:07:19
Autor: Ahmed Behdžet; s arapskog preveo: dr. Mehmed Kico; redaktor prijevoda: dr. Safvet Halilović; izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 233 str, 21 cm.
Knjiga Bosna i Hercegovina, zločin stoljeća, istaknutog egipatskog publiciste i novinara Ahmeda Behdžeta, uvjerljivo govori o upornoj borbi za istinitu informaciju o stradanju Bošnjaka tokom brutalne agresije. Knjiga je, ustvari, zbirka dnevnih kolumni koje je Behdžet pisao za najtiražnije egipatske novine Al-Ahram, u okviru rubrike Pisma iz svijeta. Članci su objavljivani tokom tri i pol godine, a povod pisanju bila je bosanskohercegovačka tragedija.
Autor smjelo iznosi zapažanja o licemjerju nosilaca državnih politika, usljed čijeg oportunizma ugroženi širom svijeta ne dobijaju podršku u odbrani elementarnih ljudskih prava. On se poistovjećuje s običnim smrtnicima koji ništa krupno ne mogu učiniti u odbrani drugih, pružajući svojom smjelošću primjer kako intelektualac treba dizati glas protiv neprihvatljivih standarda svjetske politike koja se vodi bez aktivnog uključivanja muslimanske zajednice.
Genocid nad Bošnjacima Behdžet rasvjetljava u kontekstu planetarnih stradanja muslimana koja, mimo neupitne borbe za utjecajno mjesto u novom svjetskom poretku gdje tehnološki razvoj osigurava prednost, proizlazi i iz osvjedočenog odsustva demokratije u muslimanskim zemljama. Tu činjenicu, u slučaju herojske borbe Bošnjaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, uvjerljivo potvrđuje pokazana solidarnost građana tih zemalja sa stradanjima Bošnjaka - s jedne, i oportunistički odnos režima prema stradanjima sljedbenika istoga vjerskog učenja – s druge strane.
Knjiga Bosna i Hercegovina, zločin stoljeća živa je slika zbivanja u Bosni i Hercegovini tokom četiri ratne godine, u kojima je njen najmnogoljudniji narod, opredijeljen ne samo za samoodbranu već i za zaštitu univerzalnih ljudskih vrijednosti, bio izložen nezamislivim vidovima genocida. Premda govori o herojstvu boraca za univerzalne vrijednosti ne dotičući njihove herojske podvige u frontalnim okršajima s moderno opremljenim agresorom, autor čitaoca uvodi u sve faze iscrpljujuće borbe golorukog naroda protiv visoko sofisticirano opremljenog agresora - u režiji vjerovatne međunarodne zavjere.
“Evropa je” – piše Behdžet – “već na samom početku zauzela poziciju s koje samo posmatra pokolje, kao da to sve gleda u filmskim storijama čija radnja se odigrava na nekoj drugoj planeti. Uplitala su se tek poneka časna spisateljska pera u Evropi, otkrivajući užase onog šta se provodi u nastojanjima da se istrjebi jedna muslimanska zajednica.”
Istovremeno s optuživanjem velikih sila za neodgovrnu i pristrasnu ulogu u zaštiti svjetskog mira, Ahmed Behdžet jednako se okomljuje i na postojeće slabosti arapsko-islamske zadejnice, hrabro okrivljujući one koji su za vlastite nevolje najodgovrniji, a uporno se pretvaraju da toga nisu svjesni, budući da su uvjereni u svoju nedodirljivost. Liderima arapsko-islamskih zemalja smjelo poručuje da svotice novca poslane stradalim Bošnjacima neće biti dovoljne da se za njih opravdaju kod Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu, niti da speru njihove grijehe neoprostive zbog trajne nesloge.
Posebnu vrijednost imaju članci na temelju kojih se može pretpostaviti s kolikom pažnjom je muslimansko javno mnijenje u svijetu pratilo bošnjačku tragediju. Behdžet pomno bilježi: “Lideri arapskih i islamskih zemalja, s postojećim razlikama u govoru i boji kože, ne mogu ni shvatiti stvarnost ožiljka koji ostavljaju bosanskohercegovačka zbivanja na narode koje oni predvode. Oni ne shvataju ni kako se mijenjaju razmišljanja naroda kojima su okruženi. Narodi su dokučili da su im braća po vjeri izložena genocidu u ovom nesretnom vremenu u kojem se govori o ljudskim pravima, a u praksi se od toga ništa ne primjenjuje.”
Uzgred spomenuti podaci u knjizi, o drugim cjelovitim djelima na istu temu, dali su podsticaj da se uz prijevod doda i Popis literature o genocidu nad Bošnjacima na arapskom jeziku, s nadom da popisana djela mogu poslužiti istraživanjima utemeljenim na ambicioznom rasponu teorijskog prosuđivanja ove teme.
Knjiga Bosna i Hercegovina, zločin stoljeća, istaknutog egipatskog publiciste i novinara Ahmeda Behdžeta, uvjerljivo govori o upornoj borbi za istinitu informaciju o stradanju Bošnjaka tokom brutalne agresije. Knjiga je, ustvari, zbirka dnevnih kolumni koje je Behdžet pisao za najtiražnije egipatske novine Al-Ahram, u okviru rubrike Pisma iz svijeta. Članci su objavljivani tokom tri i pol godine, a povod pisanju bila je bosanskohercegovačka tragedija.
Autor smjelo iznosi zapažanja o licemjerju nosilaca državnih politika, usljed čijeg oportunizma ugroženi širom svijeta ne dobijaju podršku u odbrani elementarnih ljudskih prava. On se poistovjećuje s običnim smrtnicima koji ništa krupno ne mogu učiniti u odbrani drugih, pružajući svojom smjelošću primjer kako intelektualac treba dizati glas protiv neprihvatljivih standarda svjetske politike koja se vodi bez aktivnog uključivanja muslimanske zajednice.
Genocid nad Bošnjacima Behdžet rasvjetljava u kontekstu planetarnih stradanja muslimana koja, mimo neupitne borbe za utjecajno mjesto u novom svjetskom poretku gdje tehnološki razvoj osigurava prednost, proizlazi i iz osvjedočenog odsustva demokratije u muslimanskim zemljama. Tu činjenicu, u slučaju herojske borbe Bošnjaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, uvjerljivo potvrđuje pokazana solidarnost građana tih zemalja sa stradanjima Bošnjaka - s jedne, i oportunistički odnos režima prema stradanjima sljedbenika istoga vjerskog učenja – s druge strane.
Knjiga Bosna i Hercegovina, zločin stoljeća živa je slika zbivanja u Bosni i Hercegovini tokom četiri ratne godine, u kojima je njen najmnogoljudniji narod, opredijeljen ne samo za samoodbranu već i za zaštitu univerzalnih ljudskih vrijednosti, bio izložen nezamislivim vidovima genocida. Premda govori o herojstvu boraca za univerzalne vrijednosti ne dotičući njihove herojske podvige u frontalnim okršajima s moderno opremljenim agresorom, autor čitaoca uvodi u sve faze iscrpljujuće borbe golorukog naroda protiv visoko sofisticirano opremljenog agresora - u režiji vjerovatne međunarodne zavjere.
“Evropa je” – piše Behdžet – “već na samom početku zauzela poziciju s koje samo posmatra pokolje, kao da to sve gleda u filmskim storijama čija radnja se odigrava na nekoj drugoj planeti. Uplitala su se tek poneka časna spisateljska pera u Evropi, otkrivajući užase onog šta se provodi u nastojanjima da se istrjebi jedna muslimanska zajednica.”
Istovremeno s optuživanjem velikih sila za neodgovrnu i pristrasnu ulogu u zaštiti svjetskog mira, Ahmed Behdžet jednako se okomljuje i na postojeće slabosti arapsko-islamske zadejnice, hrabro okrivljujući one koji su za vlastite nevolje najodgovrniji, a uporno se pretvaraju da toga nisu svjesni, budući da su uvjereni u svoju nedodirljivost. Liderima arapsko-islamskih zemalja smjelo poručuje da svotice novca poslane stradalim Bošnjacima neće biti dovoljne da se za njih opravdaju kod Uzvišenog Allaha na Sudnjem danu, niti da speru njihove grijehe neoprostive zbog trajne nesloge.
Posebnu vrijednost imaju članci na temelju kojih se može pretpostaviti s kolikom pažnjom je muslimansko javno mnijenje u svijetu pratilo bošnjačku tragediju. Behdžet pomno bilježi: “Lideri arapskih i islamskih zemalja, s postojećim razlikama u govoru i boji kože, ne mogu ni shvatiti stvarnost ožiljka koji ostavljaju bosanskohercegovačka zbivanja na narode koje oni predvode. Oni ne shvataju ni kako se mijenjaju razmišljanja naroda kojima su okruženi. Narodi su dokučili da su im braća po vjeri izložena genocidu u ovom nesretnom vremenu u kojem se govori o ljudskim pravima, a u praksi se od toga ništa ne primjenjuje.”
Uzgred spomenuti podaci u knjizi, o drugim cjelovitim djelima na istu temu, dali su podsticaj da se uz prijevod doda i Popis literature o genocidu nad Bošnjacima na arapskom jeziku, s nadom da popisana djela mogu poslužiti istraživanjima utemeljenim na ambicioznom rasponu teorijskog prosuđivanja ove teme.
