Svako onaj ko dolazi sa mediteranskih prostora i primorskih gradova Crne Gore nosi u sebi posebnu svjetlost onu što dopire iz mora i sunca, iz kamena natopljenog istorijom i iz jezika prožetog tolerancijom. Taj duh Mediterana u sebi objedinjuje širinu pogleda, raskoš osjećaja i snagu multietičnosti onu mirnu, prirodnu sposobnost da se prihvati razlika kao bogatstvo, a ne kao prepreka. U tom duhu, gotovo simbolično, iz drevnog Ulcinja grada slikara, ribara, pomoraca, pjesnika i vjekovnih susreta dolazi Gzim Hajdinaga, koji je 25. aprila 2024. godine imenovan za direktora Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM).

Gzim Hajdinaga, direktor CEKUM-a na jednom od programa ima pozdravnu riječ

Još na početku svog javnog djelovanja, Gzim Hajdinaga je pokazao da za njega politika nikada nije bila samo upravljanje već poziv da se služi ljudima, da se čuva njihovo dostojanstvo, glas i identitet. Kao mlad čovjek preuzeo je odgovornu funkciju Pomoćnika Ministra u Ministarstvu za zaštitu prava nacionalnih manjina, đe je od 2001. do 2003. godine neumorno radio na uspostavljanju institucionalnog okvira za ravnopravnost i vidljivost svih manjebrojnih naroda u Crnoj Gori. Već u periodu 2003–2006, kao Ministar Ministarstva za nacionalne manjine, usmjerio je svoju pažnju na konkretne mjere očuvanja jezika, običaja, obrazovanja i kulturnog izraza manjebrojnih zajednica. Njegov rad nije bio administrativan, već prožet idejom zajedništva, koja se ogledala u svakom susretu sa ljudima, svakom podsticaju upućenom mladima, svakom podržanom kulturnom projektu. Ta posvećenost dobila je još širi oblik kada je 2006. godine, na prvim neposrednim izborima, izabran za Predsjednika Opštine Ulcinj grada bogate istorije, slojevitih identiteta i mediteranske duše. Ulcinj je simbol svega što Gzim Hajdinaga vjeruje da Crna Gora jeste i treba da bude slobodna, otvorena, različita, čvrsto vezana za svoje kulturne korijene.

Kroz sve te funkcije, od ministarstva do opštine, Hajdinaga je smireno, ali istrajno, gradio most između upravljanja i kulture. Svaki njegov korak nosio je pečat dijaloga, svakom riječju davao je smisao zajedništva, a svakim djelovanjem širio je prostor kulturne vidljivosti i ravnopravnosti. Tako je politika za njega postala ne sredstvo moći, već oružje razumijevanja i instrument za očuvanje duhovnog bogatstva Crne Gore.

Veče ilahija i kasida u organizaciji CEKUM-a

Njegovo postavljenje dalo je snagu instituciji CEKUM-a da se nastave važni i dragocjnei projekti. Ono je prepoznavanje duha koji pripada svakom narodu, svakom jeziku, svakom čovjeku koji razumije da se kultura ne živi samo kroz riječi, već i kroz snagu, kroz pogled, kroz osmijeh. Upravo zato odzvanjaju riječi nobelovca Ive Andrića kao najtačniji opis Gzima Hajdinage:

„Kultura nije samo ono što čitamo, što pišemo, što slikamo, što zidamo, nego, kultura je i pogled, i osmijeh, i ponašanje, i gestikulacija, i govor. Nesumnjivo da je ona u nama, jer se primjećuje od načina kako nekome kažemo “zdravo” pa do jedne pjesme, slike, građevine…“

Upravo to je Gzim Hajdinaga čovjek kulture koja se proživljava ali i osjeća. Kultura koja se ne nameće već nudi. Kultura koja ne razdvaja već zbližava. Njegova riječ ima toplinu juga, njegov hod ima mirnoću tradicije, a njegovo vođenje institucije nosi u sebi i mudrost i ljubav prema svima koji u Crnoj Gori dijele isti vazduh bez obzira na ime, jezik ili vjeru.

Promocija knjige „Ksenija Cicvarić – život i pjesme“ u Art kući sevdaha u Sarajevu Gzim Hajdinaga prvi sa lijeva

U vremenu kada se evropa suočava sa izazovima identitetske homogenizacije, ideoloških polarizacija i globalne otuđenosti, pojam multikulturalizma postaje ne samo teorijska orijentacija, već i moralni i kulturološki imperativ. Multikulturalistički imperativ ukazuje na neophodnost međusobnog razumijevanja, priznavanja i poštovanja različitih kulturnih identiteta unutar jednog društva. On ne poziva na stigamtizaciju razlika, već na njihovo prihvatanje kao bogatstva. Osnovni etos multikulturalizma počiva na uvidu da nijedna kultura nije vrijednija od druge, već da svaka nosi svoju neponovljivu vrijednost, istoriju i izraz. Drugim riječima, kategorije mišljenja koje potiču iz društvenih nauka poput jednakosti, razlike, identiteta i pripadnosti sve više se uvode u umjetnost i humanističke nauke, dobijajući status zlatnih ključeva za razumijevanje svijeta u kome su sve kulture podjednako vrijedne.

U tom kontekstu, uloga institucija poput Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM) postaje neprocjenjiva. CEKUM je živi kulturni mozaik, platforma dijaloga i most prijateljstva među narodima. Od imenovanja Gzima Hajdinage za direktora 25. aprila 2024. godine, CEKUM je zakoračio u novo poglavlje dinamičnije, prisutnije i snažnije u polju kulturne politike Crne Gore.

Gzim Hajdinaga, dolazi nam iz Ulcinja grada slikara, pomoraca, pjesnika i ljudi širokog duha nosećo u sebi sve odlike jednog pravog mediteranca otvorenost, mudrost, osjećaj za mjeru i harmoniju. Njegova posvećenost kulturi nije površna, već duboko egzistencijalna. Etnički Albanac, ali prije svega čovjek vizije, Hajdinaga razumije da je kultura snažno oružje protiv isključivosti, zaborava i netrpeljivosti. Kultura u njegovom djelovanju postaje polje susreta, razumijevanja i bratstva među narodima. Pod njegovim rukovodstvom, CEKUM je realizovao brojne inicijative: od predstavljanja izdanja na 18. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, do posjeta Plavu, Gusinju i Rožajama u okviru programa „Naše knjige u vaše škole“. Susreti sa ambasadorima Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Albanije, Turske i saradnja sa zvaničnicima iz Prištine, Skoplja i Sarajeva svjedoče o regionalnom i međunarodnom dometu Centra.

Program Noć Evrope u organizaciji CEKUM-a program koji je pobudio veliku pažnju

Muzičko-scenski programi organizovani u Ulcinju, Draču, Podgorici, Gusinju i Sarajevu okupili su umjetnike različitih identiteta: Manjolu Nallbani, Kastriota Tushe, Milicu Raičević, Ardita Menija, KIC-pop hor, Divanhanu, Etno grupu Teferidž i mnoge druge. U kamernoj sali Muzičkog centra Crne Gore izvedena su djela prof. dr Senada Gačevića, a posebna pažnja posvećena je večerima posvećenim sevdalinci i ilahijama, njegovanim kroz duhovni i muzički izraz bošnjačke i muslimanske tradicije.

Likovne izložbe Muharema Muratovića i Esada Šabotića, promocije knjiga poput „Gusarska republika Ulcinj“ Mustafe Canke, večeri posvećene Saladinu Dino-Burdžoviću, te predstavljanja Poezije Bokeljskih Hrvata na Cetinju i u Zagrebu svjedoče o bogatom i raznolikom kulturnom djelovanju. Časopis KOD, kao reprezentativni glas manjinskog stvaralaštva, nastavlja da bude prostor u kojem se artikuliše duh, jezik i identitet brojnih zajednica Crne Gore.

Posebno emotivne i značajne bile su aktivnosti u saradnji sa Zajednicom Albanaca u BiH, Udruženjem građana porijeklom iz Crne Gore u Sarajevu, Institutom za istoriju Kosova, Istorijskim institutom „Ali Hadri“ iz Prištine, te obrazovnim ustanovama u Tuzima i Ulcinju. U Draču je održan festival „Most prijateljstva“, a u Sarajevu bogat folklorno-muzički program povodom Dana općine Novi Grad, kojim je potvrđeno da kultura može i mora biti veza među narodima.

U svemu tome, Gzim Hajdinaga ne bi mogao uspjeti bez vrijednih uposlenika CEKUM-a koji svakodnevno sa ozbiljnošču, profesionalizmom i dubokom posvećenošću doprinose ostvarivanju kulturne misije. Njihov rad je važan temelj na kojem se gradi povjerenje, uspjeh i kontinuitet svake realizovane ideje. Gzim Hajdinaga je svojim djelovanjem prepoznat kao jedan od kulturnih lidera i izvan granica Crne Gore. Nosilac je brojnih priznanja i zahvalnica koje svjedoče o njegovom doprinosu razvoju društva.

Zdravko Đuranović i Šukrija Žuti Serhatlić na koncertu pjesme sevdalinke u Podorici u organizaciji CEKUM-a

Uvijek pri našim susretima, oslovljavamo se riječima: „Moj albanski brate“ i „Moj crnogorski brate“. Te riječi nijesu kulturološke fraze one su znak uzajamnog poštovanja, topline i povjerenja. One su naš intelektualni sporazum da ćemo uvijek birati ono što nas vezuje, a ne ono što nas dijeli. U njima nema politike, ni protokola ima samo čovječnost, prijateljstvo i osjećaj da pripadamo istom moru, istom nebu i istoj nadi. To su riječi koje ne traže prevod, jer govore jezikom srca. U njima je sabrano sve ono što Mediteran i Crna Gora uči svoje sinove da se susrećemo sa pogledom, da se pozdravljamo osmijehom, i da se različitost poštuje kao blagoslov. I baš u tim susretima, đe se brat ne bira po krvi već po duhu, rađa se ona Crna Gora kakvu želimo ostaviti budućim naraštajima dostojanstvenu, različitu, blagu i snažnu.

Veliki Robert Alan (američki pisac, umjetnik i društveni aktivista; 1922–1978) je zapisao: „Kulturne razlike ne bi trebalo da nas razdvajaju, već kulturna raznolikost donosi zajedničku snagu koja može koristiti čitavom čovječanstvu. Takođe Međukulturni dijalog je najbolja garancija za mirniji, pravedniji i održiviji svijet.“

Ali Crna Gora ta čudesna zemlja uklesana između mora i planine, u kojoj se jezik pretvara u pjesmu, a razlike u snagu nije zemlja sudara, već susreta. Niti je Mediteran more podjela, već more dodira, susreta pogleda, jezika i ruku. Na ovom tlu, đe vjekovima žive jedni pored drugih Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Hrvati, Romi, Muslimani kultura ne pati, ona se dograđuje. Ovđe nijedna pjesma ne zvuči skromnije zato što postoji druga naprotiv, svaka nova pjesma čini harmoniju bogatijom. U Crnoj Gori, kultura ne smije biti zid koji dijeli, već kapija koja poziva. I dok su u nekim djelovima svijeta sudari kultura uzrok boli, ovđe zahvaljujući ljudima poput Gzima Hajdinage susreti kultura postaju izvori smisla, ljepote i nade. Mediteran nas uči da slavimo razliku, a Crna Gora nas obavezuje da je živimo. I zato, umjesto sudara biramo sklad. Umjesto zatvaranja biramo otvorenost. Umjesto patnje biramo kulturu kao zajednički dom. U tom domu, svaka kultura ima svoje mjesto. I svoju pjesmu.

Nakon promocije Antologije bokeljskih Hrvata u Zagrebu

Dugogodišnja posvećenost kulturi, ljudskim pravima, regionalnoj saradnji i multikulturalizmu donijela je Gzimu Hajdinagi brojne nagrade i priznanja u Crnoj Gori i inostranstvu. Njegovo ime prepoznato je kao simbol saradnje, kulturnog posredovanja i odgovornog javnog djelovanja od kojih ću samo navesti neka:

01.08.2017 – Dobitnik zahvalnice Vlade Republike Kosova za doprinos u uspostavljanju i jačanju komunikacije između dvije vlade i za pomoć izbjeglim građanima tokom ratnih dešavanja;

Dobitnik zahvalnice Crnogorskog narodnog pozorišta za izuzetan doprinos razvoju i jačanju kulturne saradnje između Crne Gore i susjednih zemalja;

Dobitnik medalje zahvalnosti predsjednika Albanije, Alfreda Mojsiua, za doprinos unapređenju odnosa između Crne Gore i Albanije, te poboljšanju položaja Albanaca u Crnoj Gori;

30.06.2006 – Proglašen počasnim građaninom Skadra od strane Skupštine Opštine Skadar za veliki doprinos međunacionalnoj saradnji i otvaranju graničnog prelaza Sukobin–Muriqan;

24.11.2010 – Proglašen počasnim građaninom Drača za jačanje kulturne i društvene saradnje između gradova Ulcinj i Drač, s posebnim naglaskom na povezivanje građana porijeklom iz Ulcinja;

Dobitnik zahvalnice Američkog instituta “Projekat za etničke odnose” za izuzetan doprinos demokratizaciji društva u Crnoj Gori i unapređenju statusa nacionalnih manjina;

Dobitnik zahvalnice Hrvatskog nacionalnog društva u Crnoj Gori za doprinos u afirmaciji i zaštiti prava hrvatske manjine u Crnoj Gori;

Dobitnik zahvalnice društva albanskih izdavača za doprinos razvoju obrazovne i kulturne saradnje u regionu;

2018 – Dobitnik zahvalnice Instituta za akademije iz Tirane za izuzetnu saradnju u oblasti kulture i nauke između Albanije i Crne Gore;

22.01.2022 – Dobitnik zahvalnice Udruženja novinara Albanije za izuzetan doprinos promovisanju kulturnih, istorijskih, naučnih i sportskih vrijednosti, te za unapređenje odnosa između Albanije i Crne Gore i položaja Albanaca u Crnoj Gori.

Gzim Hajdinaga direktor CEKUM-a i Teuta Shala-Peli ispred Istorijskog instituta „Ali Hadri“ iz Prištine

Ova priznanja, stečena u zemlji i van nje, svjedoče o Gzimu Hajdinagi ne samo kao o kulturnom menadžeru, već i kao o mostu između zajednica, jezika, istorija i budućnosti. Njegovo djelovanje potvrđuje da kultura nije granica već prostor u kome se prepoznajemo.

Na kraju, kada govorimo o Gzimu Hajdinagi, ne govorimo samo o funkciji, tituli ili instituciji. Govorimo o čovjeku koji zna da kultura počinje pogledom, osmijehom, toplom riječju i spremnošću da se drugome priđe srcem. Njegovo djelovanje je ne4ametljivo, ali snažno kao vjetar sa mora koji oblikuje stijene, a da ga ne vidimo. U svakom njegovom činu odzvanja ideja da Crna Gora ne može biti velika po teritoriji, ali može biti velika po duhu po svojoj otvorenosti, različitosti i ljudskoj toplini. Gzim Hajdinaga je čovjek koji ne gradi mostove od kamena, već od riječi, muzike, knjiga i pogleda koji prepoznaje bližnjeg u drugom. Njegova priča je podsjetnik da je kultura kompas civilizacije, ali i njen temelj. Zao je nastavo ovaj esej ne samo na tragu dobrote, razumijevanja i vjere već da ćemo jedni drugima ostati braća ne po krvi, već i po kulturi.

Gzim Hajdinaga na koncretu KIC-pop hora u u organizaciji CEKUM-a u Draču Program CEKUM-a u KIC Budo Tomović u Podgorici sala ispunjena do posljednjeg mjesta Gzim Hajdinaga prima zahvalnicu sa predstavnicima Opštine Gusinje Shaban Prelvukaj, Suad Đurković i Asdren Çelaj