Knjiga "Opština Rožaje" u okviru edicije "Bijela knjiga žrtava Sandžaka 1941.-1945." (knjiga VII), autora Fehima Džogovića, predstavlja sveobuhvatnu multidisciplinarnu analizu historije Rožaja u Drugom svjetskom ratu, obilježenu složenim društveno-političkim, vojnim i kulturnim faktorima. Iako su historijski izvori često fragmentirani i nedovoljno dokumentirani, autor ovo razdoblje istražuje s iznimnom preciznošću, primjenjujući različite metodološke pristupe koji uključuju arhivsko istraživanje, kritičku analizu sekundarnih izvora i detaljnu interpretaciju primarnih dokumenata. Ova integrirana metodologija olakšava sistematsku identifikaciju i rješavanje praznina u postojećim izvorima, unapređujući razumijevanje historijskog konteksta relevantnog za razdoblje koje se proučava.
Balkanska historiografija često se suočava s izazovima nedostatka verificiranih izvora i prevladavanja historijskih falsifikata, što dodatno otežava proces istraživanja i interpretacije prošlosti. U tom kontekstu, djela poput Džogovićeve nove knjige značajno doprinose autentičnom i cjelovitom prikazu historijskih događaja proučavanog područja. Autor naglašava tragediju proizašlu iz postojećih praznina u dokumentaciji historije balkanskih naroda, upozoravajući na štetnost brojnih krivotvorina prihvaćenih kao vjerodostojni podaci. Posljedično, ovaj rad nadilazi konvencionalne okvire historijske dokumentacije, pozicionirajući se kao referentni izvor za kritičku analizu prošlosti, čime obogaćuje kontekstualizaciju i interpretaciju historijskih događaja na Balkanu.
U analizi fenomena političke represije i ratnih razaranja u Drugom svjetskom ratu, autor ne ograničava svoje istraživanje samo na događaje u Rožajama, već proširuje analitički okvir na šire implikacije sukoba u cijeloj regiji. Ovakav pristup omogućuje kompleksniju interpretaciju političkih i društvenih transformacija tijekom Drugog svjetskog rata, pridonoseći potpunijem sagledavanju dinamičkih procesa koji i danas oblikuju savremene društvene odnose.
Jedan od temeljnih aspekata istraživanja je prisilno protjerivanje oko 35.000 muslimanskih stanovnika Sandžaka početkom 1943. godine. Ovaj masovni egzodus uzrokovao je značajne promjene u demografskoj strukturi, što je radikalno utjecalo na sociokulturne odnose u regiji. Kao rezultat strategije etničkog čišćenja, prisilne migracije koje su organizirale četničke jedinice s ciljem eliminiranja pojedinih etničkih skupina s ovog područja, dovele su do trajnog poremećaja lokalnog nacionalnog sastava i socijalne kohezije.
Posljedice tih migracija ogledaju se ne samo u promjenama etničke strukture, već i u dugotrajnim društvenim previranjima koja utječu na kulturnu i društvenu dinamiku. Gubitak materijalnih resursa, kulturnih vrijednosti i tradicionalnih društvenih struktura produbljuje kolektivnu traumu, zahtijevajući analizu ovih pojava u širem kontekstu. U tom okviru, Džogović istražuje složene obrasce migracija i transformacije identiteta, ističući njihovu ključnu ulogu u razumijevanju društvenih i kulturnih posljedica ratnih sukoba.
Proučavanje ovih fenomena otvara niz metodoloških i teorijskih izazova, otkrivajući načine na koje se postkonfliktna društva nose s nasljeđem rata i utjecajem individualnih i kolektivnih iskustava. Džogović istražuje prijenos historijskih trauma na nove generacije, analizirajući njihov utjecaj na percepciju drugih i formiranje identiteta u širem društvenom i kulturnom kontekstu. Posebnu pozornost posvećuje ulozi kulturnih praksi u procesu pomirenja, te kolektivnom pamćenju koje može poslužiti kao temelj za unapređenje povjerenja i saradnje među različitim etničkim skupinama. U tom smislu, solum remedium je reevaluacija i redefiniranje politike sjećanja na inkluzivniji i pravedniji način.
Suočen s epistemološkim izazovima proučavanja prošlosti obilježene tragedijama i zločinima, autor ukazuje i na etičku obavezu osude zla te nužnost trajnog očuvanja sjećanja na žrtve. Studija obuhvaća složene društvene i psihološke fenomene, oslanjajući se na humanističke vrijednosti i strategije otpora ugnjetavanju i zločinu. Ovaj interdisciplinarni pristup dodatno naglašava promicanje otvorenog društva koje se aktivno suprotstavlja svim oblicima nasilja, političkog ugnjetavanja i društvenih podjela te promiče pravdu, istinu i pomirenje u postkonfliktnim društvima.
Ova knjiga također reafirmira važnost kritičkog promišljanja historijskih događaja i suočavanja s fenomenima fašizma i nacionalizma kao bitnih sastavnica očuvanja kolektivnog identiteta. Autor nedvosmisleno osuđuje sve oblike fašizma, nacionalizma i mržnje, naglašavajući etičku odgovornost istinskog dokumentiranja i analiziranja ovih ideologija. Ova poruka odražava važnost ustrajne borbe protiv svih ideoloških sistema koji potiču nasilje, društvene podjele i političku represiju te nužnost aktivnog angažmana u zaštiti ljudskih prava i promicanju mira.
Studija je strukturirana u trideset tematskih cjelina, organiziranih prema hronološkim i konceptualnim kriterijima, s ciljem praćenja kompleksnih historijskih i društvenih transformacija rožajskog kraja. Uvodna poglavlja uspostavljaju analitički okvir specifičnosti regije Sandžak, dok se naredna poglavlja fokusiraju na ključna razdoblja i događaje, uključujući političke i društvene transformacije između dva svjetska rata, kao i značajne događaje tijekom Drugog svjetskog rata. Osim toga, istražuju se obilježja lokalnog identiteta Bošnjaka, poput tradicionalnog gostoprimstva i solidarnosti.
Detaljnom analizom vojnih formacija, dokumentiranjem ratnih stradanja i rekonstrukcijom tragičnih događaja, autor kritički razmatra složene političke, vojne i društvene dinamike koje su oblikovale kolektivni identitet lokalne zajednice. Zaključni dio rada nudi sintezu ključnih spoznaja, pružajući čitateljima cjelovit prikaz historijskih događaja i njihovih dugotrajnih posljedica na društvenu strukturu i kulturni identitet Rožaja.
U cjelini, struktura ove studije pruža nove perspektive o različitim historijskim i društvenim kontekstima, ističući njihovu složenost i međuovisnost koja je utjecala na život rožajskog kraja.
Jedan od najznačajnijih aspekata ove knjige je korištenje širokog raspona primarnih izvora. Studija se ističe metodološkom preciznošću, dajući solidnu osnovu za argumentaciju i interpretaciju. Integracija dokumenata iz Državnog arhiva Albanije, svjedočanstava preživjelih i druge arhivske građe pridonosi autentičnosti i metodološkoj valjanosti istraživanja. Autor pokazuje naučnu izvrsnost identificiranjem i uključivanjem prethodno nedovoljno zastupljenih izvora, čime proširuje opseg i analizu proučavanog historijskog razdoblja. Od posebne važnosti su podaci o pokolju u Bihoru koji dokumentiraju i pokreću proces rekonstrukcije i interpretacije tragičnih događaja iz januara 1943. godine.
Autorovo umijeće uspješnog balansiranja akademske preciznosti s potrebom za fluidnim narativom čini ovu knjigu korisnom ne samo za historičare i istraživače, već i za pojedince koji žele razumjeti značajne političke, društvene i kulturne promjene koje su oblikovale Rožaje i Sandžak tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Sposobnost kombiniranja analitičke dubine s narativnim elementima omogućuje mu da složeni historijski kontekst predstavi na način koji privlači čitatelje različitih razina. Ovakav sinergijski pristup ne samo da educira, već i otvara put novim istraživanjima. Time se ova knjiga afirmira kao značajan doprinos razumijevanju prošlosti, pružajući holističku perspektivu koja potiče kritičko razmišljanje i angažman s pitanjima koja oblikuju naše društvo.
Knjiga ''Opština Rožaje'' predstavlja vrijedan doprinos historiografiji Sandžaka i šireg balkanskog konteksta. Sistematski popis žrtava, analiza sudionika i iscrpno istraživanje razaranja kulturnih i sakralnih objekata pružaju vrijedne uvide u složene historijske događaje ovih prostora. Istodobno, knjiga znatno pridonosi studijama migracija i socijalnoj antropologiji, osobito analizom dugoročnih posljedica oružanih sukoba na identitet i strukturu lokalnih zajednica u postkonfliktnim okruženjima. Autor ne samo da uvodi nova istraživačka pitanja, već i proširuje naše razumijevanje međuodnosa ratnih iskustava i društvenih transformacija. Takav sveobuhvatan pristup ističe važnost očuvanja kolektivne kulture sjećanja, neophodne za poticanje otpornijih i kohezivnijih društava.
Temeljena na savremenim metodološkim načelima historiografije, Džogovićeva knjiga značajno proširuje granice istraživanja, otkrivajući do sada neistražene aspekte i nudeći nove interpretativne perspektive poznatih događaja. Empirijskom analizom ne samo da ispravlja dosadašnje historiografske nepreciznosti i praznine, već i postavlja nove standarde za buduća istraživanja u ovom području.
Naglašavajući važnost suživota i solidarnosti, knjiga prenosi univerzalnu poruku o mogućnostima zajedništva. Takav optimističan ton, prožet vjerom u ljudsku sposobnost prevladavanja teškoća, dodatno obogaćuje sadržaj. Na kraju, autorov jedinstveni trud i inovativne istraživačke metode značajno podižu standarde historijskih istraživanja i zaslužuju istaknuto priznanje i pozornost.