Komentari
Amir Ahmić, dugogodišnji bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom
PRESUDU ZA SREBRENICU DONIJELE SU SUDIJE S PET KONTINENATA – I PRESUDILE GENOCID!
|
|
Autor: MINA
Objavljeno: 18. June 2025. 19:06:03
SARAJEVO, 18. JUNI 2025. (MINA) – Danas, kada svakodnevno gledamo zločine bez kazne, shvatimo da su dostignuća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) možda najvažnija stvar koja se desila u povijesti međunarodnog prava, – izjavio je Amir Ahmić, dugogodišnji bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom.
Ahmić je 25 godina aktivno učestvovao u saradnji s Tribunalom svjedočeći ključnim fazama procesa, među kojima i onim protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih odgovornih za genocid.
Osvrnuo se na pravnu i političku težinu naslijeđa MKSJ-a i njegovog nasljednika – Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MRMKS), te podsjetio i na ključne pravne činjenice.
– Pored utvrđenog genocida i dva udružena zločinačka poduhvata iz susjednih država, MKSJ je utvrdio da su Srbija i Hrvatska učestvovale u međunarodnom sukobu tako što su napale Bosnu i Hercegovinu i pokušale aneksirati njene dijelove. Također, Međunarodni sud pravde presudio je Srbiju za kršenje Konvencije o genocidu na osnovu presude protiv Radislava Krstića, – kazao je Ahmić.
Majke i žrtve genocida, kako je kazao, pokazale su najviši nivo svijesti i hrabrosti, jer su svjedočile pred Sudom i pružile najviši stepen podrške radu MKSJ/MRMKS-a, što je krucijalna novina u međunarodnim odnosima.
– Imali su aktivan odnos i samo podatak da su održali stotine sastanaka s vodećim ljudima ovog suda govori o značaju i uticaju svjedoka na ukupne procese. Žrtve i svjedoci su naši najbolji predstavnici i heroji, – naglasio je Ahmić.
Prisjeća se da je uvijek pitao i učio od njih. Ali, ne samo on nego svi na Sudu.
– Naše majke iz cijele Bosne i Hercegovine su naš ponos. To je, po mom mišljenju, najznačajnije naslijeđe kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Njihova snaga, upornost, intelekt, pronicljivost, ljubav, ponos i stav su zauvijek obilježili jednu epohu i to naslijeđe je postalo putokaz za sve one koji nastavljaju borbu – borbu za istinu i pravdu, a, prije svega, borbu protiv ratnih zločinaca i njihovih zaštitnika, revizionista i negatora te putokaz za čuvanje naslijeđa MKSJ/MRMKS-a – kazao je Ahmić.
Upozorio je i na odnos bh. društva prema žrtvama, ističući kako se one u UN-u ili Evropskom parlamentu heroji, a kod nas nemaju status koji zaslužuju i kakav imaju unutar međunarodne zajednice.
– Danas se znatan dio akademske zajednice u Bosni i Hercegovini potcjenjivački, nemarno i brutalno odnosi prema žrtvama. Posebno zabrinjava odnos prema radu i naslijeđu MKSJ-a, što se često podudara s revizionističkim politikama iz susjedstva. Prioritet mora biti upoznavanje s presudama koje se odnose na BiH. Samo je Bog bez mahane, – poručio je Ahmić.
Obilježavanje 30. godišnjice genocida ocijenio je prilikom da se čuje šta vodeći ljudi Suda imaju kazati.
– Sada je prilika da čujemo šta nam vodeći ljudi Suda, koji još uvijek egzistira i radi, imaju važno reći za našu budućnost. Jer, oni koji su progonili i presudili najteže zločine znaju i šta trebamo raditi u ovakvoj situaciji te željno očekujem njihove poruke u okviru obilježavanja godišnjice. Naslijeđe Suda je osnov da se suprotstavimo revizionističkim politikama iz susjedstva. Što prije shvatimo, bit će svima lakše, posebno onima koji donose političke odluke i upravljaju državnim mehanizmima, – kazao je Ahmić.
Na kraju je podsjetio da su presude za Srebrenicu donijele nezavisne sudije, koji dolaze s pet kontinenata, i da su presudili genocid.
– Možda neke “zalutale“ ne treba spominjati, ali ipak jedna Prisca Matimba Nyambe iz Zambije “zaslužuje“ da bude spomenuta, jer je u dva suđenja smatrala da su Mladić i Tolimir nevini po svim tačkama optužnice. Čak je smatrala da su časni oficiri. Jedna sutkinja, od njih desetine koji su časno do kraja uradili svoj posao, kako rekoh, s pet kontinenata. Suvišan je svaki komentar o jedinoj osobi sa Suda koja smatra Mladića časnim oficirom, – rekao je Ahmić.
Na kraju, Ahmić ističe da je borba za pravdu neprekidna obaveza.
– Zadatak svih nas, a ne samo žrtava, jeste da progonimo ratne zločince i uništavamo revizionističke pokušaje prekrajanja istine i negiranja naslijeđa MKSJ-a, – zaključio je Amir Ahmić.
Ahmić je 25 godina aktivno učestvovao u saradnji s Tribunalom svjedočeći ključnim fazama procesa, među kojima i onim protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića i drugih odgovornih za genocid.
Osvrnuo se na pravnu i političku težinu naslijeđa MKSJ-a i njegovog nasljednika – Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MRMKS), te podsjetio i na ključne pravne činjenice.
– Pored utvrđenog genocida i dva udružena zločinačka poduhvata iz susjednih država, MKSJ je utvrdio da su Srbija i Hrvatska učestvovale u međunarodnom sukobu tako što su napale Bosnu i Hercegovinu i pokušale aneksirati njene dijelove. Također, Međunarodni sud pravde presudio je Srbiju za kršenje Konvencije o genocidu na osnovu presude protiv Radislava Krstića, – kazao je Ahmić.
Majke i žrtve genocida, kako je kazao, pokazale su najviši nivo svijesti i hrabrosti, jer su svjedočile pred Sudom i pružile najviši stepen podrške radu MKSJ/MRMKS-a, što je krucijalna novina u međunarodnim odnosima.
– Imali su aktivan odnos i samo podatak da su održali stotine sastanaka s vodećim ljudima ovog suda govori o značaju i uticaju svjedoka na ukupne procese. Žrtve i svjedoci su naši najbolji predstavnici i heroji, – naglasio je Ahmić.
Prisjeća se da je uvijek pitao i učio od njih. Ali, ne samo on nego svi na Sudu.
– Naše majke iz cijele Bosne i Hercegovine su naš ponos. To je, po mom mišljenju, najznačajnije naslijeđe kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Njihova snaga, upornost, intelekt, pronicljivost, ljubav, ponos i stav su zauvijek obilježili jednu epohu i to naslijeđe je postalo putokaz za sve one koji nastavljaju borbu – borbu za istinu i pravdu, a, prije svega, borbu protiv ratnih zločinaca i njihovih zaštitnika, revizionista i negatora te putokaz za čuvanje naslijeđa MKSJ/MRMKS-a – kazao je Ahmić.
Upozorio je i na odnos bh. društva prema žrtvama, ističući kako se one u UN-u ili Evropskom parlamentu heroji, a kod nas nemaju status koji zaslužuju i kakav imaju unutar međunarodne zajednice.
– Danas se znatan dio akademske zajednice u Bosni i Hercegovini potcjenjivački, nemarno i brutalno odnosi prema žrtvama. Posebno zabrinjava odnos prema radu i naslijeđu MKSJ-a, što se često podudara s revizionističkim politikama iz susjedstva. Prioritet mora biti upoznavanje s presudama koje se odnose na BiH. Samo je Bog bez mahane, – poručio je Ahmić.
Obilježavanje 30. godišnjice genocida ocijenio je prilikom da se čuje šta vodeći ljudi Suda imaju kazati.
– Sada je prilika da čujemo šta nam vodeći ljudi Suda, koji još uvijek egzistira i radi, imaju važno reći za našu budućnost. Jer, oni koji su progonili i presudili najteže zločine znaju i šta trebamo raditi u ovakvoj situaciji te željno očekujem njihove poruke u okviru obilježavanja godišnjice. Naslijeđe Suda je osnov da se suprotstavimo revizionističkim politikama iz susjedstva. Što prije shvatimo, bit će svima lakše, posebno onima koji donose političke odluke i upravljaju državnim mehanizmima, – kazao je Ahmić.
Na kraju je podsjetio da su presude za Srebrenicu donijele nezavisne sudije, koji dolaze s pet kontinenata, i da su presudili genocid.
– Možda neke “zalutale“ ne treba spominjati, ali ipak jedna Prisca Matimba Nyambe iz Zambije “zaslužuje“ da bude spomenuta, jer je u dva suđenja smatrala da su Mladić i Tolimir nevini po svim tačkama optužnice. Čak je smatrala da su časni oficiri. Jedna sutkinja, od njih desetine koji su časno do kraja uradili svoj posao, kako rekoh, s pet kontinenata. Suvišan je svaki komentar o jedinoj osobi sa Suda koja smatra Mladića časnim oficirom, – rekao je Ahmić.
Na kraju, Ahmić ističe da je borba za pravdu neprekidna obaveza.
– Zadatak svih nas, a ne samo žrtava, jeste da progonimo ratne zločince i uništavamo revizionističke pokušaje prekrajanja istine i negiranja naslijeđa MKSJ-a, – zaključio je Amir Ahmić.
