Uvod
Stranka demokratske akcije je rođena u vremenu nepravde, oblikovana u plamenu rata, iskušana u godinama mira. Bila je glas naroda koji nije smio govoriti, zaklon narodu koji nije imao zaštitu, i politička okosnica države koja je bila pred nestajanjem.

Danas, 35 godina kasnije, suočeni s novim vremenima, novim izazovima i novim generacijama, svjesni smo da SDA mora postati više od naslijeđa. Mora postati ponovno – vizija.

Ovaj manifest jednog od osnivača predstavlja novu mapu puta, izgrađenu ne na nostalgiji, već na odgovornosti. Ne na stranačkoj podobnosti, nego na narodnoj potrebi. Ne na ponavljanju fraza, nego na otvaranju vrata budućnosti.

I. Služenje, a ne vladanje – vjera u odgovornu politiku
Politika nije vlasništvo, ni privilegija. To je emanet – povjerenje naroda koje se nosi kao breme, a ne kao trofej. Novi SDA mora da stavi služenje narodu, državi i vrijednostima ispred svake partijske slijepe lojalnosti. Izabrani predstavnici SDA moraju biti pod stalnom moralnom, stručnom i javnom ocjenom. Čin upravljanja mora biti pročišćen od lične koristi i vraćen u sferu javnog dobra.

II. Meritokratija ispred podobnosti – znanje je politički imperative
SDA mora u svom novom poglavlju postati platforma za okupljanje najpametnijih, najpoštenijih i najsposobnijih Bošnjaka /Bosanaca, bez obzira na starost, porijeklo ili političku prošlost. Na funkcije se više ne smije dolaziti po ključu podobnosti, već po ključu znanj i vještine. U svakoj općini, kantonu, entitetu i dijaspori – SDA mora postati svjetionik izvrsnosti.

III. Bošnjaci kao narod, Bosna kao domovina svih – vizija zajedničke budućnosti
SDA mora biti najvažniji stub bošnjačke/bosanske političke svijesti, ali to nikada ne smije značiti zatvorenost. Snaga SDA je u identitetu, ali njena misija je u pravednosti prema svakom građaninu Bosne i Hercegovine. SDA brani pravo Bošnjaka, ali ne gradi Bošnjake kao većinu koja vlada – nego kao domoljubnu većinu koja nosi ideju Bosne kao domovine svih.

IV. Ekonomija dostojanstva – narod ne smije biti talac sistema
Bosna neće preživjeti od političkih parola, nego od hljeba. SDA mora biti predvodnik ekonomske obnove, borbe protiv korupcije, ukidanja privilegija i stvaranja jednakih šansi. Naša vizija nije socijalna milostinja, nego ekonomsko osnaživanje. SDA mora graditi sistem u kojem rad vrijedi više od veze, a znanje više od slijepe i interesne lojalnosti.

V. Obrazovanje i kultura – temelj slobodnog i samosvjesnog naroda
Obrazovanje nije sektor – to je pitanje opstanka. SDA se mora zalagati za obrazovni sistem koji razvija misleće, odgovorne, samosvjesne ljude. Bošnjački/bosanski kulturni identitet mora biti njegovan kroz institucije, ali i oživljen u svakodnevici. Bez duhovnog i kulturnog uzdizanja, nijedna nacija ne može da traje.

VI. Iskrenost prema prošlosti, ali pogled u budućnost
SDA treba da se ponosi svojom ulogom u odbrani Bosne i naroda, ali ne smije živijeti od prošlosti. Novi SDA gradi viziju koja ne zavisi od ratnih zasluga, nego od sadašnjih postignuća. SDA poštuje gazije veterane – ali sada traži inovatore, učitelje, umjetnike, preduzetnike, naučnike. Budućnost se ne nasljeđuje – ona se svjesno i uporno gradi.

VII. Duhovna vertikala politike – Ebu Bekrova iskrenost
U vremenu kada je laž postala sredstvo, a licemjerstvo navika, SDA mora povesti novu političku etiku. Utemeljena na vjeri u Boga, poštovanju čovjeka, odgovornosti pred narodom, i savjesti pred historijom. SDA ne smije praviti od vjere politiku – ali mora tražiti da politika ponovo pronađe svoju vjeru u istinu, pravdu, mir i pomirenje.

Završna riječ:
SDA nije samo stranka. SDA je ideja da ovaj narod, sa svim svojim mahanama i ranama, može i mora biti bolji. Da se Bosna može voljeti i bez mržnje. Da se vjera može nositi i bez sile. Da se vlast može obnašati i bez korupcije.

Ovo je manifest nove vizije SDA. Ne da ostane na vlasti – nego da ostane vjerna svom osnivačkom izvoru, da bude dostojna svojoj misiji u miru i sprema u obrani naroda i države od udruženog zločinačkog poduhvata i genocida.

Jer sve se može izgubiti – osim smisla.

A ako se izgubi smisao – nije se ni zaslužilo ono što se ima i ono što se krvlju šehida postiglo!