Kolumne
Dan selama i pozdrava domovini
22. MAJ – DAN KADA NAM JE IME UPISANO MEĐU SLOBODNE NARODE SVIJETA
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 22. May 2025. 14:05:43
Na današnji dan, 22. maja 1992. godine, svijet je ustao i potvrdio ono što je vijekovima bilo osporavano, zatirano, gaženo i poricano – Bosna i Hercegovina je primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija. Tog dana, ispred zgrade UN-a na Ist Riveru u New Yorku, zavijorila se zastava s ljiljanima – stari grb bosanskih kraljeva iz vremena Kotromanića, iz srednjovjekovne evropske heraldike, iz duše naroda koji je bio pritisnut, ali nikad pokoren. Tog dana, Bosna nije dobila državu – ona ju je samo svijetu slobodno i javno pokazala.
Bosna – kraljevstvo duha i opstanka
Bosna nije nikada bila poklonjena. Ona nije bila tvorevina dekretā ni dar sultana. Ona je bila izbor naroda, vjekovima kušana i vjekovima živa. Od Kulina bana do naši dana, preko kruna Tvrtka Kotromanića, preko šehidskih nišana na Kovačima, preko drvenih munara i gotičkih svodova, preko crkvenih zvona i ezana, bosanska zemlja i bosanski čovjek učili su svijet kako se na raskršću civilizacija ne zida zid, već most.
I upravo tog 22. maja 1992., u vremenu kada se nad Bosnom nadvijala tama velikosrpskog hegemonizma i prijetvornog hercegbosanskog separatizma, svijet je morao da pogleda u istinu – da je Republika Bosna i Hercegovina, voljom svog naroda izraženom na referendumu 1. marta, zaslužila slobodu. Slobodu da stoji uspravno, ravnopravna s Francuskom, Egiptom, Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Zastava s ljiljanima – povratak kraljevske časti
Zastava s ljiljanima nije bila estetski hir. Ona je bila povijesni amanet. Bijelo polje i zlatni ljiljani nisu ukras, već zavjet. To je grb koji je ponio kralj Tvrtko kada su krunisane bosanske zemlje. To je zastava koja ne dijeli narod po vjeri, već okuplja sve pod simbolom časti, hrabrosti i vjernosti Bosni. Ljiljan je više od simbola – on je kap rose na rani i plamen u duši. On je podsjetnik da Bosna nije ničija kolonija, već domovina Dobrih Bošnjana – Bono Homini
Patriotizam iznad etnosa
U Bosni ne postoji prostor za gospodare naroda – u Bosni su svi narodi domaćini. Patriotizam u Bosni nije vezan za krv, vjeru ili prezime. Patriotizam u Bosni mjeri se spremnošću da se čuva i gradi zajednička kuća u kojoj Srbin, Bošnjak, Hrvat, Jevrej, Rom, Crnogorac i svi drugi – dišu svojom dušom i govore svojim jezikom, ali sa istim srcem: Bosna je naša domovina.
U vrijeme kada se iz Beograda širila ideja „velike Srbije“, koja je željela progutati sve što ne nosi šajkaču i kokardu, i kada su iz Zagreba slani emisari nove Herceg-Bosne da otkinu što se otkinuti može – Bosna je rekla ne. I svetim šapatom zemljom zavijoriše poruke šehida i vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine: „Ovdje ćemo ostati, ili nas neće biti.“
Identitet države – temelj mira
Nijedna država ne može opstati na lažima, ni na tuđim snovima. Bosna i Hercegovina opstaje jer je njena istina dublja od laži njenih dušmana. Ona je dokaz da različiti mogu živjeti zajedno. Ona je i dokaz da svi mogu biti Bosanci – ne po krvi, već po izboru. Po ljubavi prema zemlji, po poštovanju njenih zakona, po odanosti njenim ljudima.
Bosanski identitet nije konkurencija srpskom, hrvatskom ili bošnjačkom – on je nadgradnja, domovina koja omogućuje da se svako osjeća svojim, a ne tuđim na ovoj zemlji.
Zavjet za budućnost
Oni koji danas ruše institucije Bosne i prijete njenom suverenitetu, zapravo pokušavaju da ponište 22. maj 1992. Ali ne mogu – jer historija je veća od zabluda. Na današnji dan, prije 33 godine, Bosna i Hercegovina je postala međunarodno priznata država. To se ne može izbrisati ni tenkom, ni referendumom, ni preglasavanjem. To je upisano u arhivu čovječanstva.
I zato, dragi Bosanci, bez obzira kako se zvali i kako se Bogu molili, ne zaboravite ovaj dan. Jer kad država dođe do UN-a, ona nije više samo teritorija – ona je sudbina. I neka nam taj dan, 22. maj, uvijek bude dan zahvalnosti, ali i dan zakletve da ćemo Bosnu čuvati – ne samo od neprijatelja, već i od zaborava.
Jer Bosna nije samo gdje smo rođeni – Bosna je ono što nosimo u duši.
Sretan ti Dan članstva, domovino Bosno i Hercegovino!
Bosna – kraljevstvo duha i opstanka
Bosna nije nikada bila poklonjena. Ona nije bila tvorevina dekretā ni dar sultana. Ona je bila izbor naroda, vjekovima kušana i vjekovima živa. Od Kulina bana do naši dana, preko kruna Tvrtka Kotromanića, preko šehidskih nišana na Kovačima, preko drvenih munara i gotičkih svodova, preko crkvenih zvona i ezana, bosanska zemlja i bosanski čovjek učili su svijet kako se na raskršću civilizacija ne zida zid, već most.
I upravo tog 22. maja 1992., u vremenu kada se nad Bosnom nadvijala tama velikosrpskog hegemonizma i prijetvornog hercegbosanskog separatizma, svijet je morao da pogleda u istinu – da je Republika Bosna i Hercegovina, voljom svog naroda izraženom na referendumu 1. marta, zaslužila slobodu. Slobodu da stoji uspravno, ravnopravna s Francuskom, Egiptom, Japanom i Sjedinjenim Američkim Državama.
Zastava s ljiljanima – povratak kraljevske časti
Zastava s ljiljanima nije bila estetski hir. Ona je bila povijesni amanet. Bijelo polje i zlatni ljiljani nisu ukras, već zavjet. To je grb koji je ponio kralj Tvrtko kada su krunisane bosanske zemlje. To je zastava koja ne dijeli narod po vjeri, već okuplja sve pod simbolom časti, hrabrosti i vjernosti Bosni. Ljiljan je više od simbola – on je kap rose na rani i plamen u duši. On je podsjetnik da Bosna nije ničija kolonija, već domovina Dobrih Bošnjana – Bono Homini
Patriotizam iznad etnosa
U Bosni ne postoji prostor za gospodare naroda – u Bosni su svi narodi domaćini. Patriotizam u Bosni nije vezan za krv, vjeru ili prezime. Patriotizam u Bosni mjeri se spremnošću da se čuva i gradi zajednička kuća u kojoj Srbin, Bošnjak, Hrvat, Jevrej, Rom, Crnogorac i svi drugi – dišu svojom dušom i govore svojim jezikom, ali sa istim srcem: Bosna je naša domovina.
 Delegacija Republike Bosne i Hercegovine, Slovenije i Hrvatske na zasjedanju u Ujedinjenim nacijama (Izvor: un.org) |
U vrijeme kada se iz Beograda širila ideja „velike Srbije“, koja je željela progutati sve što ne nosi šajkaču i kokardu, i kada su iz Zagreba slani emisari nove Herceg-Bosne da otkinu što se otkinuti može – Bosna je rekla ne. I svetim šapatom zemljom zavijoriše poruke šehida i vojnika Armije Republike Bosne i Hercegovine: „Ovdje ćemo ostati, ili nas neće biti.“
Identitet države – temelj mira
Nijedna država ne može opstati na lažima, ni na tuđim snovima. Bosna i Hercegovina opstaje jer je njena istina dublja od laži njenih dušmana. Ona je dokaz da različiti mogu živjeti zajedno. Ona je i dokaz da svi mogu biti Bosanci – ne po krvi, već po izboru. Po ljubavi prema zemlji, po poštovanju njenih zakona, po odanosti njenim ljudima.
Bosanski identitet nije konkurencija srpskom, hrvatskom ili bošnjačkom – on je nadgradnja, domovina koja omogućuje da se svako osjeća svojim, a ne tuđim na ovoj zemlji.
Zavjet za budućnost
Oni koji danas ruše institucije Bosne i prijete njenom suverenitetu, zapravo pokušavaju da ponište 22. maj 1992. Ali ne mogu – jer historija je veća od zabluda. Na današnji dan, prije 33 godine, Bosna i Hercegovina je postala međunarodno priznata država. To se ne može izbrisati ni tenkom, ni referendumom, ni preglasavanjem. To je upisano u arhivu čovječanstva.
I zato, dragi Bosanci, bez obzira kako se zvali i kako se Bogu molili, ne zaboravite ovaj dan. Jer kad država dođe do UN-a, ona nije više samo teritorija – ona je sudbina. I neka nam taj dan, 22. maj, uvijek bude dan zahvalnosti, ali i dan zakletve da ćemo Bosnu čuvati – ne samo od neprijatelja, već i od zaborava.
Jer Bosna nije samo gdje smo rođeni – Bosna je ono što nosimo u duši.
Sretan ti Dan članstva, domovino Bosno i Hercegovino!
 |
