Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić doživio je neugodnost kada se morao vratiti nazad u Beograd neobavljena posla. Niti se susreo sa nekim značajnijim ličnostima unutar Republikanske partije što je preferirao niti se uspio približiti američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na njegovom privratnom posjedu na Floridi. Za vrijeme kratkotrajnog boravka susreo se tek sa kongresmenkom Claudiom Tenney i bivšim guvrenerom Rodom Blagojevićem koji je ranije osuđen za prevaru a koji je jedno vrijeme nezvanično smatran budućim ambasadorom u Beogradu. Njegov razgovor sa bivšim gradonačelnikom New Yorka ni ne računam, osim da se radi o potpuno nebitnoj figuri među republikanskim političarima koji je dobro naplatio učešće na Dodikovom igrokazu kada je ovaj u Banja Luci izvršio napad na ustavni poredak BiH. Vučiću je po dolasku u SAD zabranjen ulazak na privatni komplekst Donalda Trumpa na Floridi, iako je navodno prema dostupnim informacijama, prethodno bilo planirano njegovo prisustvu. Ova prilično gruba odluka došla je direktno iz Trumpovog kabineta sa navodnim obrazloženjem da američki predsjednik ne želi ugroziti svoju poziciju - posebno prema Rusiji. Ovakav nečuven blam govori da ili službe predsjednika Srbije nisu uradile dobar posao ili ako je i bila planirana posjeta njenim otkazivanjem je dat nesumnjivo jasan znak Vučiću. Iako su provladini mediji donijeli vijest o Vučićevoj bolesti (visok pritisak) koja se javila tokom boravka u SAD i odluci da se ekspresno vrati u Beograd, objektivnom posmatraču je bilo odmah jasno i bez konsultacija sa svojim izvorima da je predsjednik Srbije doživio neviđeni debakl kojom prilikom je otkazana i gala večera na kojoj je trebao da se nađe i ministar inostranih poslova Marko Đurić uz ostale članove delegacije. Izgleda da se tome nije nadao Vučić, koji je vjerovatno smatrao da može nadmudriti Trumpa koji je mnogo omudrijao u drugom mandatu i kako sam pisao u mojim kolumnama američkog predsjednika nipošto ne treba potcijeniti. Vučić je očigledno htio iskoristiti prijem kod Trumpa da se slika s njim i da tom bravurom amortizira evropske prijetnje, da iskoristi evropski raskorak sa SAD i da onda koristeći „prijateljstvo“ koje Trump ima prema Putinu otputuje lagodno u Rusiju na proslavu 9. maja. Propao je tako Vučićev naum da se Trumpu izjada na geopolitičke prilike i pritiske sa kojima je suočen, a koliko je bio siguran da će biti primljen kod američkog predsjednika govori njegova izjava „želim Trumpu predstaviti svoje namjere“. Sada mu iznenadna „bolest“ koju objektivni posmatrači u Beogradu „čitaju“ nevjerodostojnom daje mogućnost za manevar kojim bi izbjegao put u Moskvu, jer je proteklih dana bio suočen sa zapadnim pritiscima da ne ide Putinu. Ovako ako ne ode ima razumljiv razlog – bolestan je, što ga amnestira od ljutnje domaćina za napoštivanje protokola. Doduše tamo će biti bjegunac od pravde iz BiH Milorad Dodik koji se predstavlja pravim Srbinom koji će, eto, zamijeniti Vučića i kojeg danas smatraju u Moskvi autentičnijim od preplašenog srbijanskog predsjednika. Ova posjeta preko Okeana smatra se skupim poduhvatom ako se zna da je predsjednik Srbije putovao ultraluksuznim avionom tipa Falcon 6x koji je građane našeg istočnog susjeda koštao 53 miliona eura. Ali da se vratim ovom neuvjerljivom otkazivanju posjete jednog predsjednika.

Objektivni posmatrači

Čak i nezavnične posjete se precizno definiraju. Znam da se tokom posjete Ujedinjenim nacijama u New Yorku 2000. godine tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović razbolio i bio je hospitaliziran tokom posjete SAD-u zbog upale pluća. I dok se predsjednik Alija Izetbegović nalazio u Americi u isto vrijeme ja sam bio na drugom kraju svijeta u posjeti NR Kini gdje sam prenio ličnu poruku predsjedniku NR Kine Jiang Zeminu. Kada sam informirao svoje domaćine da se predsjednik Izetbegović razbolio i da je smješten u jednu njujoršku bolnicu, šef kineske države i Komunsitičke partije Jiang Zemin je zamolio da prenesem njegove najbolje želje za brzo ozdravljenje. Ili kada je predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović doživio manji srčani udar 22. februara 1996. dok je boravio u SAD, a američki vojni ljekari su pružili promoć timu koji ga je liječio. Dakle, sasvim je normalno da ukoliko se šef države razboli na tlu zemlje domaćina da ostane tamo neko vrijeme dok se makar ne zaliječi, kao u slučaju predsjednika BiH. Zato hitri Vučićev bijeg iz Amerike izaziva toliko sumnji i kod običnih ljudi, a kamoli kod onih koji se razumiju u organizaciju posjeta te vrste. Ovu blažamu u Vučićevom kabinetu željet će sasvim sigurno što prije zaboraviti, jer se pokazala kao neviđeni promašaj.