U posljednjih 15-tak dana najaktuerlnije pitanje u BiH jeste kako i iz kojih izvora vratiti dug slovenačkom „Vijaduktu“ u iznosu od oko 110 miliona. Da čitaoce podsjetim, navedeni dug nastao je kao posljedica neizvršenja obaveza po osnovu Ugovora o koncesiji za izgradnju hidrocentrale na Vrbasu, koji je potpisala tadašnja predsjednica Vlade RS, gospođa Željka Cvijanović. Prema informacijama koje se plasiraju u javnosti, navedeni spor sa „Vijaduktom“ mogao se riješiti isplatom tri miliona eura. Međutim, ni taj iznos nije htio da isplati entitet RS!
Logično je onda postaviti pitanje: zbog čega?! Iako stvarno ne znam prave razloge ovakvog postupka Dodikove družine, mogu pretpostaviti da je i to učinjeno namjerno i to s jednim ciljem- oslabiti državu BiH i u ovom domenu. O eventualno interesnim razlozima davalaca koncesije i odugovčenjima sa isplatom ovoga duga, ne bih se upuštao, s obzirom da je i to pokriveno velom tajne. Dakle, mogu samo sumnjati. I kada sada čujem silna naklapanja naših političara, bolje reći uhljeba i silnih ekonomskih „analitičara“ u povodu ovoga slučaja, dođe mi muka. Naime, većina njih praktično prežvakuje iste fraze, ali ne nudi konkretna rješenja problema, niti analizira korijene njegovog (njihovih) nastanaka! I da je u pitanju samo ovaj spor, ne bi bio nerješiv problem. Međutim, na pragu su sporovi po sličnim osnovama, koje je svojevremeno produkovalo rukovodstvo RS-a u iznosu od oko 2,2 milijarde maraka, dajući koncesije po uvredljivo niskim iznosima očito odabranim koncesionarima. Opet se postavlja drugo, logično pitanje: zašto je to učinjeno?! Nažalost, pored eventualno ličnih koristi davalaca koncesije, opet je u igri politika materijalnog razaranja države BiH. I dok Dodik sada pametuje da konkretni dug (Vijaduktu) treba vratiti BiH, Tužilaštvo ne poduzima baš ništa, probosanske stranke „mudro“ filozofiraju, akademska zajednica zavukla se u konfor šutnje (budžetske), studenti bockaju po mobitelima, stotine hijada penzionera jedva preživljava, dobivajući povećanje penzija na godišnjem nivou od 4,9%, a administracija 14%! S obzirom na naprijed navedeno, normalan čovjek mora ponoviti čuvenu rečenicu Mladena Delića; „Pa ljudi moji, da li je ovo moguće?!“Da, moguće je u BiH, gdje mnogobrojni ministri na različitim nivoima javno-pravnih kolektiviteta, bezbroj njihovih zamjenika, pomoćnika, savjetnika, itd., nikako da shvati da svaka politika koja se ne zasniva na novcu, biva isprazna priča!
Sve priče i politike tzv. probosanskih stranaka ostaju bez efekta ako se ne sreže neproduktivna (lična) javna potrošnja za 20% u naredne tri godine. Jer, prema egzaktnim podacima i proračunima, koje sam izvršio obrađujući udžbenik „Efekti javne potrošnje na privredu BiH“, utvrdio sam da se ona kreće u istom procentu u odnodu na bruto društveni proizvod kao i javni dug. Zaključak: javni dug služi za finansiranje ogromne administracije, koja bi razorila i privredu jedne Švicarske. Dakle, ona se mora svesti na nivo shodišta kvaliteta njenih učinaka, odnosno rezati najmanje za 20%. Sve drugo je obična priča i prodavanje „patriotske“ magle građanima. Pri tome meni je jasno zbog čega silni uhljebi u administraciji glasaju za ovako rasipničku politiku, ali mi nije jasno da to čine i siroti penzioneri, armija nezaposlenih i da je ovakvoj politici suport i akademska zajednica. Dokle?!
Budući da je najavljeno javno saslušanje članova Ministarstva finansija u Vijeću ministara BiH, članova Upravnog odbora UIO BiH i članova Fiskalnog vijeća, začešljanim političarima moram javno postaviti slijedeća pitanja:

1. Jesu li spremni javnosti predočiti kolika su im lična primanja po svim osnovama?
2. Koliko imaju zamjenijenika, pomoćnika, savjetnika i ostalih osoba koji su se naslonili na budžet i koji bezbrižno hladuju na račun poreskih obveznika?
3. Jesu li, u cilju izlaska iz krize, spremni rezati svoja i primanja družine oko sebe za 10% i time na ličnom primjeru pokazati koliko su odgovorni i dostojni jave funkcije koju obavljaju. Ako nisu, onda sva daljnja priča postaje besmislena!
4. Znaju li da je neproduktivna (lična) javna potrošnja najveća rak-rana bosanskohercegovačke privrede?
5. Znate li koliki je javni dug javnih preduzeća u BiH. Naime, prema podacima MMF-a za 2023. godinu neprikazani dug ovih preduzeća iznosi četiri milijarde eura.
6. Reformisanje javnih preduzeća, koja su utočište stranačkih uhljeba, slijedeća je nužnost. Jeste li čuli za tzv. „Finski model“ upravljanja i rukovođenja javnim predizećima, koja su profitabilnija od privatnih i to stoga jer ih vode stručni, vanstranački ljudi, koji na kraju svake godine podnose finansijske izvještaje Skupštini, čiji dionici su i građani, kao korisnici usluga. Pa, ako Izvještaj bude prihvaćen, upravna struktura nastavlja voditi dato preduzeće. U protivnom, slijede ostavke odmah i izbor novoga rukovodstva. Smijete li i zamisliti ovakav scenarij u BiH?!
7. Znate li šta je svojevemeno rekao i uradio Donald Tusk, kada je njegova stranka pobijedila na izborima u Poljskoj, formirala Vladu i bila primljena u Evropsku uniju. Da vas podsjetim, on je tada doslovno rekao: „ja znam da će moja stranka, kao posljedica mjera koje će poduzeti moja Vlada, izgubiti na slijedećim izborima. Ali, ja ću otpustiti polovinu administracije, koje ima blizu tri miliona, podignuti procenat obradivog zemljišta sa sadašnjih 33% na preko 80%, povući raspoloživih sredstava od Evropske unije u iznosu 95%, odnosno 95 milijardi eura i učiniti Poljsku dostojnu poštovanja. Dakle, interese Države staviću ispred interesa moje stranke, Vlade i ličnih interesa. U ekipi će ostati oni koji su spremni na ovakvu politiku. I zaista, Tusk je ispunio obećanja, ali i izgubio na narednim izborima. Moje pitanje je: ko je od vas, aktuelnih političara u BiH, spreman na ovakve poteze?
8. Znate li koliki je procenat obradivog, a neobrađenog zemljišta u BiH, odnosno u lokalnoj zajednici koja vas je izabrala?
9. Jeste li spremni uvesti porez na neobrađeno (obradivo) zemljište onima koji ga ne obrađuju i/ili koji nisu voljni da ga besplatno za obradu daju onima koji su voljni da ga obrađuju i da se više ne događa da dajemo desetine miliona čak za uvoz i jaja?
10. Znate li suštinu tzv. međusektorske analize Leontijeva? Šta ste učinili i/ili spremni učinitu da ovu analizu primijenite na odnose domaće poljoprivrede i silnih trgovinskih lanaca?
11. Znate li pod kojim uslovima u zapadnoevropskim zemljama inostrani ulagač može otvoriti trgovinski lanac i koliko damaće robe mora u njemu biti zastupljeno?
12. Budući da pričate o razvoju, molim vas da definišete šta je politika razvoja? Nadalje, s obzirom da su investicije ključni faktor bržeg privrednog rasta, znate li šta predstavlja kapitalni koeficijent?
13. Znate li koliko činovnika u evropskim zemljama dolazi na hiljadu stanovnika, a koliko u BiH?
14. Koliko ste involvirani u naštimane tendere, posebno u cestogradnji i koliko ove, stranački obojene firme, sakriju godišnje PDV-a, a vi se ugradite u njihovu unaprijed skrojenu kalkulaciju i pri tome stajete u prve safove u džamijama i drugim vjerskim zajednicama, pa izgleda da smo došli u situaciju da se kod nas krade bismiletom, sa pomozi Bog i hvaljen Isus i sveta Marija?
15. Zašto je visoko obrazovanje spalo na obično tezgarenje i kupovinu diploma. Znate li da uništavanje Države prvo počinje sa javašlukom u obrazovanju? Stoga je opravdano pitanje: kako i koga mogu podučiti oni koji su na brzaka došli do diplome?
16. Zašto mijenjate automobile koji su stariji od 5-6 godina? Zar ste stvarno toliko važni da kupujete najnovije tipove skupih automobila, a svuda oko vas sirotinja?!
17. Koliko trošite na službena putovanja, koja i kakvi su efekti tih izleta?
18. Šta ste korisno za Državu uradili u posljednjoj godini?
19. Zašto iz sredina iz kojih dolazite ne formirate Ekspertne timove za izradu investiciono-razvojnih projekata koji se finansiraju iz grantovskih i drugih povoljnih izvora sredstava Evropske unije?
20. Zar nije sramno da juče jedan federalni poslanik na tv doslovno kaže „saznao sam za to iz sredstava informisanjana!“ Da sam vodio intervju sa njim, pitao bih ga da li zna kako mu je ime i prezime!
21. Zašto sam ja jedini javno reagovao kada je u najvećoj energetskoj krizi i krizi pandemije, predsjednik jedne Akademije nauka (inače ekonmomista po vokaciji) izjavio da bi bilo pogrešno eliminisati ekcizne poreze jer bi to naštetilo privredi!!!
Za takvu izjavu kod mene student ekonomije do sudnjeg dana ne bi položio predmet „Osnove ekonomije“. Ali, „uvaženi“ predsjednik Akademije morao je i na tako bizaran način dokazasti svoju lojalnost tadašnjoj vlasti.Jadno, da jadnije ne može biti.
22. Znate li po kojim osnovama se puni Jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, kada je UIO BiH formiran i koji su bili omjeri (koeficijenti) uplata entiteta i procenti povlačenja sredstava sa ovoga računa? Nadalje, znate li zašto se procenti povlačenja od strane entiteta i distrikta Brčko ne mijenjaju, bez obzira što su drastično promijenjeni procenti uplasta na ovaj račun, a na štetu Federacije BiH
23. Kako tumačite (i prihvatate) činjenicu da je entitet RS po osnovu indirektnih poreza u 2023. godini uplatio svega 18,18%, a povukao više nego što mu po ovom osnovu (iznosa uplate) pripada za 17,62% ili za miljardu i 65 miliona KM (podatak UIO BiH). Budući da za 2024. godinu postoje javno objavljeni svi podaci, osim procenta (i iznosa uplata po entitetima), nisam u mogućnosti navesti podatak koliko je Dodikova interesna družina uplatila sredstava. Zašto se krije ovaj podatak ili objavljuje u drugoj polovini tekuće za prethodnu godinu, prosudite sami?!
24. Kako predstavnici entiteta RS objašnjavaju činjenicu da je među 15 gradova po iznosu uplata indirektnih poreza na Jedinstveni račun UIO BiH samo Banja Luka ( na šestom mjestu), a nema Bijeljine, Doboja, Prijedora, Trebinja, Bos. Gradiške, ali ima jednog Lukavca, Hadžića, Bihaća i Visokog. Apsurd da veći ne može biti.
25. Kako tzv. probosanske stranke dopuštaju da ključna ministarstva u domenu ekonomije od rata naovamo prepuštaju drugima (Ministarstva finansija, Ministarstva pravde i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa inostranstvo) i pri tome očekuju korektnu raspoodjelu javnnih prihoda ili povrat imovine bh subjekata iz Hrvatske i Srbije, budući da ministri ovih ministrarstava zastupaju interese ne BiH, već susjeda i komšija?
26. Koji poslanik, osim Šemsudina Mehmedovića, je podnio krivičnu prijavu za štetu koju je pretpila Federacija BiH, a za račun entiteta RS preko UIO BiH?
27. Zašto su Bošnjaci u Fiskalnom vijeću UIO BiH u fusnoti, jer je sistematizirano mjesto člana ovoga Vijeća ispred entiteta RS kao ekspertnog člana, koji punopravno odlučuje pri glasanju iako RS uplaćuje svega 18,18% na Jedinstveni račun, a nema takvog člana ispred Fedracije i zašto se ne popunjava mjesto člana Fiskalnog vijeća ispred Vijeća ministara, koji bi, po logici stvari, morao biti Bošnjak?
28. Ko je glasao da se za zgradu UIO BiH u Banja Luci izdvoji oko 100 miliona Dodikovom kumu Radišiću? Predlažem da se taj iznos, iako nezakonito, preusmjeri za plaćanje obaveza Vijaduktu. Za preostale sporove koji će poklopiti entitet RS u iznosu od oko 2,2 milijarde ne smije se dati imovina koja je vlasništvo Države, a ne entiteta RS. Tu ključnu ulogu moraju imati Tužilaštvo BiH i Visoki predstavnik MZ, gospodin Šmit.
29. Ako probosanski političari nisu hrabri da se suprotstave rasturačima Države, neka dođu kod nas u Bihaćku krajinu da im kupimo mini suknje ili mini dimije. Jer, ja drugog odgovora nemam.
30. Da li zagrljaj u vlasti sa Dodikom i sa Čovićem tzv. probosanskih stranaka zaista vrijedi toliko novaca koji se gule pretežno sa leđa bošnjačke sirotine i ko ih je ovlastio da to čine?!
31. Budući da je odnos zaposlenih i penzionera 1,1: 1 i da postajemo prostori bez stanovništva, jasno je da će penzioni fondovi brzo bankrotirati. Oni će se moći održavati dok budemo imali (i mogli) da prodamo još ovo malo preostalih prirodnih resursa.
32. S obzirom da je u toku egzodus stanovništva van Države, mi objektivno postajemo prostori bez stanovništva. Stoga pišem knjigu „Dokle politika praznih prostora u BiH?“, iako ni ona neće uzbuditi naše političare, jer su oni već poodavno sebi obezbijedili destinacije van Zemlje, a na račun bosanske sirotinje. Stoga logično pitanje: mogu li se političke elite bar malo upristojiti bet tzv. Lenjinovog tipa revolucije? Bojim se da je odgovor negativan.

Na naprijed postavljena pitanja, političari ne trebaju dati odgovore meni, jer ih ja znam, već narodu koji ih je izabrao i iza kojeg se licemjerno kriju.