Vijesti
REISUL-ULEMA KAVAZOVIĆ U AHMIĆIMA: SJEĆANJE NIJE OSVETA, VEĆ OPOMENA
|
|
Autor: MINA
Objavljeno: 16. April 2025. 22:04:27
AHMIĆI, 16. APRIL 2025. (MINA) - Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović poručio je danas u Ahmićima, tokom obilježavanja godišnjice strašnog masakra koji su počinile snage Hrvatskog vijeća odbrane nad Bošnjacima ovog mjesta, da su ovakvi događaji neophodni, jer su oni čin pijeteta i opomene da se zlo ne ponovi.
Naglasio je važnost trajnog čuvanja sjećanja kroz pravdu, obrazovanje, medije i komemoracije, kao i potrebu društvene budnosti protiv zaborava.
Obraćajući se vjernicima nakon podne-namaza, upozorio je na globalnu krizu vrijednosti, dominaciju neodgovornih lidera i širenje sile i pohlepe, ističući potrebu moralnog otpora.
Posebno je podvukao važnost izgradnje dobrih međuljudskih i komšijskih odnosa kao temelja sigurnosti i suživota u Bosni.
Islamska zajednica, naglasio je, dala je ključan doprinos međureligijskom dijalogu i sprječavanju osvete nakon rata, čime pokazuje mudrost i snagu vjere.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
Bismillahir-rahmanir-rahim.
Braćo i sestre, dragi prisutni!
I ove godine obilježavamo tužnu godišnjicu: oživljavamo sjećanje na jedan užasan zločin koji je potresao svijet. Taj zločin počinile su snage Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) na današnji dan prije 32 godine u ranim jutarnjim satima. Bio je to stravičan zločin u kojem je ubijeno 116 muslimana – Bošnjaka, od čega su 32 bile žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. U tom zločinačkom napadu uništeno je 169 kuća te dvije džamije. Svi ti ljudi ubijeni su samo zato što su bili druge etničke pripadnosti i što su se dragom Bogu molili na drugačiji način. Nikakve druge krivnje nisu imali prema onima koji su im to učinili.
Obilježavanje ovakvih godišnjica uvijek budi duboke emocije i u srcu izaziva drhtaj, a u srcima onih koji su izgubili svoje voljene oživljava žalost i tugu.
Pa ipak, nećemo ih prestati obilježavati. Podsjećanje na te stravične zločine nema za cilj da se prema nekome pokreće osveta ili razvija mržnja, jedini cilj je da se izrazi pijetet prema ubijenima, da se prouči Fatiha pred njihove duše i da se ljudi upozore – kako se sličan zločin više ne bi ponovio. Ni nama ni ikom drugom. Nažalost, ljudi su skloni ponavljanju grešaka, pa tim prije treba priječiti puteve zaboravu, poduzimati odgovarajuće mjere zaštite i pažnju o užasu zločina održavati budnom.
Najbolji načini za to je: procesuiranje zlikovaca, medijska pažnja, školski programi i ovakve manifestacije. Stoga, pozivam cjelokupnu bosanskohercegovačku javnost da bude ustrajna na ovome, da uključi sva četiri ova načina i da uvijek iznova osvježava sjećanje na ovakve događaje – kako bi se, ne samo primjereno kaznili počinitelji onog užasa ovdje već da bi se i potencijalni zločinci, ako ne sasvim odvratili, onda bar malo obeshrabrili ili ustuknuli; razmislili o svom crnom naumu i posljedicama koje bi on mogao izazvati.
Braćo i sestre!
Svjedoci smo da se situacija na globalnom nivou sve više komplicira i da su ljudi sve više zabrinuti za svoju budućnost; da su u strahu i da se širi beznađe, da splahnjava nada. Na odgovorne pozicije, manje-više, širom svijeta dolaze nedostojni, arogantni, bahati i moralno neizgrađeni, zli ljudi, ljudi loših namjera. Oni zadobivaju novac, moć i utjecaj i – donose odluke koje se tiču i nas. Zapazit ćemo da u njihovim odlukama uglavnom nema mudrosti, težnje ka dobru i pravednosti, ni nastojanja da se svijet učini boljim i humanijim.
Sve je izraženija gola sila, pohlepa i nastojanje da se ovlada što većim tuđim materijalnim resursima; da se drugi pokore i liše njihovih dobara i upravljanja njima. Poslanik, a. s., upozorio nas je na to i pozvao nas da se ne uključujemo u taj đavolji tok, već da mu se suprotstavimo koliko možemo. Držim da mi ovdje, u našoj Bosni, trebamo biti više angažirani na planu suzbijanja zla i raznih devijantnosti, ali i na planu produbljivanja dobrih odnosa među ljudima, uz svu šarolikost njihovih pripadnosti.
Dobri i iskreni međuljudski, a naročito komšijski odnosi po svojoj prirodi odagnavaju mnogo toga lošeg, pa držim da je svakom normalnom čovjeku interes da upravo takvi odnosi dominiraju našim prostorima.
Potrudimo se, stoga, da ih uspostavimo i njegujemo, odnosno, da ih oživimo, jer su oni stoljećima već živjeli ovdje i ljude održavali u ljubavi i slozi; i život činili ljepšim i ugodnijim. Bosna je bila njihov dom. Razdor je u nju unesen sa strane i svima je donio samo veliku nesreću. Zato se trebamo vratiti sebi i biti ljudi Bosne, zajedničke nam domovine, i raditi za njenu dobrobit; za dobrobit svih nas.
Braćo i sestre!
Islamska zajednica je već dala ogroman doprinos obnavljanju međureligijskog života u našoj zemlji. Mogu otvoreno kazati: zahvaljujući ponajviše Islamskoj zajednici, poslije rata nije došlo do osvete, i pored užasnih zločina koji su počinjeni nad nama! Uložili smo velik napor da toga ne bude i, Bogu hvala, nije ga bilo.
Nije to bila naša slabost ni strah, već naša mudrost i moralna snaga. Odmah smo se dali, a s istim žarom to činimo i danas, uspostaviti dobre odnose s predstavnicima drugih vjera ovdje, kao i u svijetu, i u tome imamo zapaženog uspjeha. Svi ste svjedoci da mi i kroz mektebe i kroz vjeronauku u školi, kao i na druge načine – naročito kroz kućni odgoj – ustrajavamo na tome i radimo neumorno na zaživljavanju toga. Uvjereni smo da je to naš interes, ali jednako tako i interes svih drugih. I uvjereni smo da na taj način vršimo i svoju misiju i adekvatno promoviramo vrijednosti kulture kojoj pripadamo.
Tražimo to i od svih naših ljudi: muftija, glavnih imama, imama, vjeroučitelja i drugih, i oni to rade dosta uspješno.
Održavanje dobrih i prijateljskih odnosa s drugima, naročito s onima s kojima dijelimo zajednički prostor i dobra naše domovine, krucijalna je zaštita od eventualnog zla u budućnosti.
Druga zaštita je izbjegavanje svega onoga što nam je Bog dragi strogo zabranio, ali i činjenje onoga što nam je strogo naredio. Stoga vas pozivam tome. Svi drugi vidovi zaštite samo su nadopuna na to, premda neophodna. Neka nas, dakle, ne bude tamo gdje nam nije mjesto i što nam ne priliči, a neka nas bude svuda gdje se radi na nekom dobru, ličnom ili društvenom.
Za sve nedužno stradale u ovom mjestu prije 32 godine, upućujem dovu Allahu i molim Ga, Uzvišenog, da na njih prostre Svoju milost i uvede ih u Džennet, a preživjelim članovima njihovih porodica i rodbine da podari strpljenje i uputi ih na ono najbolje i najispravnije. Mlade pozivam da ne skreću s ovoga kursa i da nastave njegovati kulturu sjećanja. Amin."
Naglasio je važnost trajnog čuvanja sjećanja kroz pravdu, obrazovanje, medije i komemoracije, kao i potrebu društvene budnosti protiv zaborava.
Obraćajući se vjernicima nakon podne-namaza, upozorio je na globalnu krizu vrijednosti, dominaciju neodgovornih lidera i širenje sile i pohlepe, ističući potrebu moralnog otpora.
Posebno je podvukao važnost izgradnje dobrih međuljudskih i komšijskih odnosa kao temelja sigurnosti i suživota u Bosni.
Islamska zajednica, naglasio je, dala je ključan doprinos međureligijskom dijalogu i sprječavanju osvete nakon rata, čime pokazuje mudrost i snagu vjere.
Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:
Bismillahir-rahmanir-rahim.
Braćo i sestre, dragi prisutni!
I ove godine obilježavamo tužnu godišnjicu: oživljavamo sjećanje na jedan užasan zločin koji je potresao svijet. Taj zločin počinile su snage Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) na današnji dan prije 32 godine u ranim jutarnjim satima. Bio je to stravičan zločin u kojem je ubijeno 116 muslimana – Bošnjaka, od čega su 32 bile žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. U tom zločinačkom napadu uništeno je 169 kuća te dvije džamije. Svi ti ljudi ubijeni su samo zato što su bili druge etničke pripadnosti i što su se dragom Bogu molili na drugačiji način. Nikakve druge krivnje nisu imali prema onima koji su im to učinili.
Obilježavanje ovakvih godišnjica uvijek budi duboke emocije i u srcu izaziva drhtaj, a u srcima onih koji su izgubili svoje voljene oživljava žalost i tugu.
Pa ipak, nećemo ih prestati obilježavati. Podsjećanje na te stravične zločine nema za cilj da se prema nekome pokreće osveta ili razvija mržnja, jedini cilj je da se izrazi pijetet prema ubijenima, da se prouči Fatiha pred njihove duše i da se ljudi upozore – kako se sličan zločin više ne bi ponovio. Ni nama ni ikom drugom. Nažalost, ljudi su skloni ponavljanju grešaka, pa tim prije treba priječiti puteve zaboravu, poduzimati odgovarajuće mjere zaštite i pažnju o užasu zločina održavati budnom.
Najbolji načini za to je: procesuiranje zlikovaca, medijska pažnja, školski programi i ovakve manifestacije. Stoga, pozivam cjelokupnu bosanskohercegovačku javnost da bude ustrajna na ovome, da uključi sva četiri ova načina i da uvijek iznova osvježava sjećanje na ovakve događaje – kako bi se, ne samo primjereno kaznili počinitelji onog užasa ovdje već da bi se i potencijalni zločinci, ako ne sasvim odvratili, onda bar malo obeshrabrili ili ustuknuli; razmislili o svom crnom naumu i posljedicama koje bi on mogao izazvati.
Braćo i sestre!
Svjedoci smo da se situacija na globalnom nivou sve više komplicira i da su ljudi sve više zabrinuti za svoju budućnost; da su u strahu i da se širi beznađe, da splahnjava nada. Na odgovorne pozicije, manje-više, širom svijeta dolaze nedostojni, arogantni, bahati i moralno neizgrađeni, zli ljudi, ljudi loših namjera. Oni zadobivaju novac, moć i utjecaj i – donose odluke koje se tiču i nas. Zapazit ćemo da u njihovim odlukama uglavnom nema mudrosti, težnje ka dobru i pravednosti, ni nastojanja da se svijet učini boljim i humanijim.
Sve je izraženija gola sila, pohlepa i nastojanje da se ovlada što većim tuđim materijalnim resursima; da se drugi pokore i liše njihovih dobara i upravljanja njima. Poslanik, a. s., upozorio nas je na to i pozvao nas da se ne uključujemo u taj đavolji tok, već da mu se suprotstavimo koliko možemo. Držim da mi ovdje, u našoj Bosni, trebamo biti više angažirani na planu suzbijanja zla i raznih devijantnosti, ali i na planu produbljivanja dobrih odnosa među ljudima, uz svu šarolikost njihovih pripadnosti.
Dobri i iskreni međuljudski, a naročito komšijski odnosi po svojoj prirodi odagnavaju mnogo toga lošeg, pa držim da je svakom normalnom čovjeku interes da upravo takvi odnosi dominiraju našim prostorima.
Potrudimo se, stoga, da ih uspostavimo i njegujemo, odnosno, da ih oživimo, jer su oni stoljećima već živjeli ovdje i ljude održavali u ljubavi i slozi; i život činili ljepšim i ugodnijim. Bosna je bila njihov dom. Razdor je u nju unesen sa strane i svima je donio samo veliku nesreću. Zato se trebamo vratiti sebi i biti ljudi Bosne, zajedničke nam domovine, i raditi za njenu dobrobit; za dobrobit svih nas.
Braćo i sestre!
Islamska zajednica je već dala ogroman doprinos obnavljanju međureligijskog života u našoj zemlji. Mogu otvoreno kazati: zahvaljujući ponajviše Islamskoj zajednici, poslije rata nije došlo do osvete, i pored užasnih zločina koji su počinjeni nad nama! Uložili smo velik napor da toga ne bude i, Bogu hvala, nije ga bilo.
Nije to bila naša slabost ni strah, već naša mudrost i moralna snaga. Odmah smo se dali, a s istim žarom to činimo i danas, uspostaviti dobre odnose s predstavnicima drugih vjera ovdje, kao i u svijetu, i u tome imamo zapaženog uspjeha. Svi ste svjedoci da mi i kroz mektebe i kroz vjeronauku u školi, kao i na druge načine – naročito kroz kućni odgoj – ustrajavamo na tome i radimo neumorno na zaživljavanju toga. Uvjereni smo da je to naš interes, ali jednako tako i interes svih drugih. I uvjereni smo da na taj način vršimo i svoju misiju i adekvatno promoviramo vrijednosti kulture kojoj pripadamo.
Tražimo to i od svih naših ljudi: muftija, glavnih imama, imama, vjeroučitelja i drugih, i oni to rade dosta uspješno.
Održavanje dobrih i prijateljskih odnosa s drugima, naročito s onima s kojima dijelimo zajednički prostor i dobra naše domovine, krucijalna je zaštita od eventualnog zla u budućnosti.
Druga zaštita je izbjegavanje svega onoga što nam je Bog dragi strogo zabranio, ali i činjenje onoga što nam je strogo naredio. Stoga vas pozivam tome. Svi drugi vidovi zaštite samo su nadopuna na to, premda neophodna. Neka nas, dakle, ne bude tamo gdje nam nije mjesto i što nam ne priliči, a neka nas bude svuda gdje se radi na nekom dobru, ličnom ili društvenom.
Za sve nedužno stradale u ovom mjestu prije 32 godine, upućujem dovu Allahu i molim Ga, Uzvišenog, da na njih prostre Svoju milost i uvede ih u Džennet, a preživjelim članovima njihovih porodica i rodbine da podari strpljenje i uputi ih na ono najbolje i najispravnije. Mlade pozivam da ne skreću s ovoga kursa i da nastave njegovati kulturu sjećanja. Amin."
