Napisao sam ovaj tekst o svom nastavniku Faiku, borcu Armije Republike BiH-, šehidu koji se borio za svoju domovinu i u toj misiji izgubio svoj život, a ako Bog da, zaradio lijepi Džennet.

Kako sve više na svom kontu imam godina sve mi se više vraćaju sjećanja na stare školske klupe, drugove, učitelje i nastavnike osnovne škole "Alija Nametak" (bivša Boško Buha).

Sjećam se sa sjetom svoje učiteljice Tanje zbog koje sam zavolio školu, kao i bibliotekarke Mace i njene biblioteke u kojoj sam provodio sate čitajući i upoznavajući se sa sadržajem biblioteke. Sjećam se i nastavnika historije Asima koji je bio i odličan poznavalac borilačkih vještina a koji nas je kroz historijska predavanja podučavao da je historija učiteljica života.

Sa radošću sam dolazio na časove likovnog vaspitanja zbog nastavnika Faika iako nisam imao talenta za crtanje i slikanje.

Svaki vremenski period u kojem su nastajali ratovi i agresije rađao je svoje heroje. U bivšoj državi učili smo o herojima iz II svjetskog rata, pa je tako i naša škola nosila naziv po narodnom heroju Boško Buhi.

Tokom agresije na BiH (1992-1995), mnogo heroja je dalo svoje živote za domovinu BiH. Jedan od heroja kojeg sam lično poznavao bio je i naš nastavnik likovnog vaspitanja Faik Smailagić koji je 1992. godine nastavnički mantil zamjenio vojničkom uniformom.

Nastavnik Faik se dobrovoljno na početku rata uključio u Armiju RBiH i nažalost u augustu 1992.godine poginuo kao pripadnik 303 viteške brigade, kao komandir voda.

Faik Smailagić je bio dobar čovjek i divan nastavnik koji je volio umjetnost i o kojoj je svojim dragim učenicima govorio sa žarom i ljubavlju. Nastavnik Faik je bio i prijatelj učenika sa kojima je lijepo i srdačno razgovarao i družio se tokom časova likovnog vaspitanja.

Kada bi se ja pitao naša osnovna škola Alija Nametak u naselju Pehare bi nosila naziv po šehidu Faiku Smailagiću-nastavniku likovnog vaspitanja kojeg su njegovi učenici voljeli i poštovali.

Bivši učenik
Jasmin Imamović