IMPULSI SJEĆANJA: Magistar Husein ef. Kovačević, gazija, bužimski vitez, alim stamene gordosti, izuzetno stručno-pedagoške sposobnosti, glavni imam najljepše sanske džamije, s četiri vitke munare, jedinstvene u BiH, zbori mudre riječi što se urezuju u srca

Jedan grad i jedan čovjek personifikacija su ljepote; prirodne i ljudske. Grad je Sanski Most, a čovjek mr. Husein ef. Kovačević. Krajem devedesetih prošlog vijeka i početkom ovog, za vrijeme mog življenja u bosanskohercegovačkom „Babilonu“, gradu na devet rijeka, impresioniran sam bio tom ljepotom sanskog pejzaža, prožetom idiličnim okruženjem, i osobom s utkanom prefinjenošću, širokim znanjem, vještinom i sposobnošću. Taj grad i ta osoba izdvajali su se, metaforički kazano, kao ljubičasta mirisna ljepota ljubičice u zelenoj travi od pamuka mekšoj.


Spletom različitih okolnosti, tada je Radio „Sana“ smještena bila u zgradi gdje i Medžlis Islamske zajednice u Sanskom Mostu, pobliže sam upoznao mg. Huseina ef. Kovačevića, osobu s jakom naravi i karakterom, glavnog sanskog imama. Visok, naočit, sa stilom i stavom. Krasile su ga najvrjednije vrline života: mudre riječi, čist nur, stručno-pedagoška sposobnost, socijalna osjetljivost, dostojanstvo, razboritost, pravednost, istinoljublje... Meni se posebno dojmio kao izvanredan predavač, osoba koja je svakom upućivala lijepe i tople riječi, uvijek pažljivo birane, potkovane narodnom mudrošću i drevnim izrekama ili ajetima iz časnog Kur'ana. Dirljiv primjer njegovog znanja, vještine i sposobnosti imao sam u tada kultnoj emisiji Radio „Sane“, „Daytonski rašomonijad“, prva takve vrste u BiH. Bilo je „škakljivo“ vrijeme za takav vid medijske prezentacije. Stavovi tada dviju strana temeljili su se na potpuno različitim shvaćanjima i ciljevima. Tu je dolazilo do snažnog predznaka relativnosti i subjektivnosti istine. Radi suživota i pomirenja, te povratka prognanih i izbjeglih u toj prvoj emisiji sučelili su se sanski književnik i logoraš, s glavnim za povratak Srba na svoja ognjišta. U rubrici „Slušatelji pitaju, Vi odgovarate“, zazvonio je telefon. Slušatelj se predstavio, rekao da je od prvog dana belaja u Bosni, pripadnik Armije R BiH i da ćemo, ja i Radio-stanica, za pet minuta letjeti u zrak. Prije nego je spustio slušalicu uspio sam kazati da je njegovo vrijeme prošlo. A onda sa zebnjom, a bogami, i strahom, očekivao drugi poziv. Kada je telefon zazvonio, podigao sam slušalicu i začuo topal, ali veoma autoritativan glas. Bio je to hadži Husein ef. Kovačević. Prvo se obratio prvom slušatelju kazavši mu da se nisu borili za takvu domovinu i da uspostavljanja nepravednog mira ne znači da je borba završena. Slijedi nam, kazao je tada glavni sanski imam, borba snagom argumenata, a ne argumentima snage, kako bismo došli do cilja; cjelovite države, suverene, slobodne, ravnopravne... Dalji tok emisije protekao je mirno, bez napetosti, vulgarnosti, zlobe... Baška zahvala mu na njegovom izoštrenom sluhu za odabir pravih riječi u pravom trenutku.

Inače, mr. Husein ef. Kovačević, na poziciji prvog imama Hamzi-begove džamije, rođen je novembarskog trećeg dana 1965. godine, u Brigovima kod Bužima. Po završetku osnovne škole odlazi u Sarajevo, gdje završava 1984. Gazi-Husrev Begovu medresu. Islamsku pedagošku akademiju i Islamski pedagoški fakultet završio je u Bihaću, gdje je obranio i magistarski rad na temu: „Lik učitelja izveden iz etike Kur'ana“. Prvi put se zaposlio 1984. godine u Velikoj Kladuši, kao imam, hatib i muallim u džematu „Zagrad“. Nakon odsluženje vojnog roka nastavlja raditi u džematu Donji Kamengrad kod Sanskog Mosta gdje ostaje do početka agresije na BiH. Organizator je otpora u Sanskom Mostu. U toku rata cijelo vrijeme je bio pripadnik 505. viteške brigade 5. korpusa armije BiH. Obavljao je razne dužnosti u brigadi, od borca, oficira, do pomoćnika komandanta za moral. U rumeno 10-to oktobarsko jutro, godine 1995. sa svojim suborcima V. i VII. Korpusa Armije BiH oslobađaju Sanski Most, rodni grad rahmetli generala Mehmeda Alagića, komandanta VII. Korpusa. Ono što je tada upamćeno, između ostalog jeste i to da je Kovačević tog dana klanjao prvu džumu–namaz na ruševinama ratom porušene džamije u Donjem Kamengradu kod Sanskog Mosta. Od tada pa sve do 2018. bio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice općine Sanski Most. Od mnogih hajr-djela ovoga plemenitog insana ubrojati se može permanentna borba za urbani razvoj grada u ogledalu rijeka, blistavilo novoizgrađenih 33 džamije, među kojima je i Hamzi-begova, s četiri vitke munare, jedinstvena u BiH, ukras ne samo sanske doline. Tri mandata Kovačević je bio član Sabora IZ-e, delegat u Skupštini USK-a i u općinskom Vijeću Sanskog Mosta dva mandata. O njegovom velikom doprinosu vjerskog života na tim prostorima, stručno-pedagoškom i znanstvenom radu, trebalo bi mnogo više vremena i prostora. Ovaj familijarni insan oženjen je suprugom Razijom s kojom ima troje djece.

U ovom današnjem vaktu, dok vjetar lepršavi najavljuje nebeski plam proljeća, mr. Huseinu ef. Kovačeviću, ništa ljepše ne možemo poželjeti nego butum zdravlja i uspješnu odbranu doktorske disertacije!