U prisustvo brojnih ličnosti iz kulturnog i javnog života, preživjelih boraca i članova porodica onih koji su u tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine izgubili nekog od svojih najmilijih, u petak, četvrtog aprila ove godine, u Gradskoj vijećnici Sarajevo, premijerno je prikazan novi, dokumentarni, film “Pofalićka bitka-Grom u zoru”, autora Avde Huseinovića. Film je urađen pod generalnim pokroviteljstvom Grada Sarajeva i prikazan je sklopu obilježavanja Dana opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Gradonačelnik Predrag Puharić: Plan agresora je bio jasan. Presjeći Sarajevo na dva dijela, podijeliti ga, slomiti.

- Film koji večeras gledamo donosi nam priču o 16. maju 1992. godine kada je pod okriljem zore Sarajevo ostvarilo svoju prvu veliku pobjedu, istakao je, između ostalog, gradonačelnik Predrag Puharić u svom obraćanju prisutnima. U naselju koji mnogi poznaju po tramvajskoj stanici i strmim sokacima tada se odlučivalo o sudbini glavnog grada naše zemlje, a usuđujem se reći, i o sudbini same Bosne i Hercegovine. Plan agresora je bio jasan. Presjeći Sarajevo na dva dijela, podijeliti ga, slomiti. Međutim, nešto se dogodilo što taj plan osujetilo. Neočekivano, odlučno i hrabro, branioci Sarajeva mahom slabo naoružani, većina bez vojne obuke, udružili su se i preuzeli inicijativu. Pofalićka bitka bila je viša od vojne operacije. Bila je izraz građanske volje jednog grada koji je odbio biti podijeljen. Večeras dok gledamo ovaj film ne odajemo počast samo faktičkoj pobjedi. Ovdje smo da se poklonimo i ljudima koji su u tom trenutku odlučili da ne pristanu na tišinu, da ne pognu glavu. Među njima su i oni koji više nisu s nama. Njihova imena nisu samo ugravirana na spomen pločama. Ona su utkana u temelje našeg grada. Naš zadatak danas nije lakši od onoga iz 1992. godine. Naš zadatak je da izgradimo društvo koje neće trebati nove bitke. Da njegujemo mir, ne samo kao odsustvo rata, nego kao prisustvo pravde, da u javni prostor vratimo dostojanstvo istinu i empatiju. Sarajevo nije samo grad istorije. Sarajevo je i grad budućnosti. Filmovi poput ovog večerašnjeg pomažu da tu budućnost gradimo na istinitim temeljima.


Nakon premijere filma prisutnima se sa puno emocija obratio i sam autor. Zahvalio se prisutnima što ga, sve ove godine unazad, podržavaju u radu, saradnicima na filmu i njegovim učesnicima te bivšoj gradonačelnici Benjamini Karić i svima drugima koji su mu prilikom realizacije ovog, zahtjevnog, projekta davali vjetar u leđa. Razmišljao sam često i tražio neku usporedbu, sa dramom kako se odvijala Pofalićka bitka. Sve ovo što se dešavalo tokom aprila, a posebno u periodu od 14. do 16. maja 1992. godine, i nekako, pošto stalno analiziram i istražujem historiju ratovanja i neke važne događaje, tražio sam poređenje. Nedavno sam bio u Luksemburgu. Radim gore film u produkcijii sa jednom našom organizacijom i uvijek kad sam u Luksemburgu, odem na dva vojnička groblja, blizu su jedno do drugog. Američko groblje i groblje nacističkih vojnika. To je tristo metara jedno od drugog. U ovom jednom je ukopan čuveni general Paton. Jedan naš historičar ispričao mi je priču koja baš ima veze s ovom. Naime, 1944. godine, u završnim bitkama na Ardenima, dovedena je 761. američka bojna. U sastavu nje bila je prva jedinica američkih crnaca u historiji američke vojske. Prvi put su američki crnci mobilisani i poslani na neko bojište. Nazvali su ih “Crne Pantere”. General Paton, bio prilično oprezan sa njima. Čak i nepovjerljivo u određenim segmentima. I onda se desilo, u jednoj od prelovnih bitaka na Ardenima, da su najteži dio fronta dobile “Crne Pantere”. General Paton bio neodlučan da im izda zapovijest. Nije vjerova da oni to mogu odraditi. I oni su, faktički, bez te zapovijesti odradili tu bitku i ušli u legendu. Mislim da su oslobodnici iz Pofalića naše “Crne Pantere”. Na ovim premijerama u zadnje vrijeme sam malo i tužan iz razloga što mnogih naših vjernih pratilaca više nema među živima. I znate, znao sam gdje ko od tih ljudi sjedi u publici a njihi više nema. Večeras smo dobili nove pratioce. Sa nama je 40 učenika Prve sarajevskre gimnazije. Svakodnevno dobijamo nove fanove među našom omladinom.


I za kraj, razmišljao sam da li da ovo kažem ali eto moram. Na nekoliko sati pred premijeru ovog filma, dobio sam od dobro obavještenog prijatelja jednu informaciju. Rekao mi je imat ćeš večeras među publikom u Vijećnici i visokog operativca srbijanske državne agencije BIA. Oni već nekoliko godina rade na predmetu Pofalićke bitke. I mi naravno, neznamo ko je taj operativac. Ako je još uvijek tu, ako želim da ga pozdravim, da mu zaželim da se lijepo osjeća u našem gradu, i nek u svom operativnom izvještaju objektivno zapiše šta je večeras vidio, kako su naše “Crne Pantere” porazile četvrtu vojnu silu u Evropi. I nek prenese ona svjedočenja građana srpske nacionalnosti koji su ostali da uživaju u Pofalićima. Rado ću mu ustupiti onaj snimak koji je napravljena mjesec dana poslije Pofalićke bitke. Nek uzme svjedoćenja tih ljudi koji su ostali, ali i sada žive u Pofalićima.

Premijeru je vrlo znalački moderirao Alija Gluhović.

Sa premijere Predrag Puharić i Benjamina Karić Vijećnica na nogama i aplauzom pozdravila Avdu i njegov film Alija Gluhović Akademik dr. Mirko Pejanović i režiser filma Avdo Huseinović Avdo Huseinović sa saradnicima na filmu