HDZ u proceduru hitno gura izborni zakon. U nizu tekstova od početka ustavne krize u BiH koju je izazvao Dodik, stalno sam najavljivao njeno okončanje tek hrvatskim „prelaskom“ na stranu ustavobranitelja. Ali, HDZ se nakon nekoliko dana vaganja i vjerovatno političke trgovine „predomislio“. Naravno, nije to bila iskrena podrška Bosni i Hercegovini već nenadana (da li je nenadana?) šansa da iskoristi nevolju države da napokon progura svoju politički cilj izmjene izbornog zakona: da tri kantona mogu odlučiti ko je “hrvatski predstavnik“. Nije ovo ništa novo, ali je činjenica da je nakon kraćeg „zatajenja“ koje je nastupilo djelovanjem tadašnjeg američkog ambasadora, ovaj zahtjev sada buknuo svom snagom. HDZ je shvatio da mora hitno i masivno djelovati dok je bošnjačka komponenta još zabavljena neutraliziranjem srpskog udara na ustavnopravni poredak države. Cilj HDZ je da iskoristiti ovu priliku da nametne poznate izmjene izbornog zakona da tri kantona mogu odlučiti ko je “hrvatski predstavnik“. Prema njihovom prijedlogu izabran je kandidat koji dobije najveći ukupan broj glasova među hrvatskim kandidatima u Federaciji uz uslov da on osvojio najveći broj glasova među hrvatskim kandidatima u najmanje 3 od 5 kantona, i to: Hercegovačko-neretvanskom, Srednjebosanskom, Zapadnohercegovačkom, Kantonu 10 i Posavskom. Ovdje treba imati u vidu da trojka nije jedinstvena u probosanskom stavu, jer se pokazalo da i u njenim redovima ima onih koji bi udovoljili hrvatskom taboru bez obzira što će na takav način vratiti Bosnu i Hercegovinu u srednji vijek. Posebno zabrinjavaju karte podijeljene BiH koje su crtali domaći akteri unutar bosanskih patriotskih stranaka. Njih zasada ne otkriva ministar Zukan Helez, mada veli da je među njima bilo i SDP-ovaca. Ovdje mi pada na um mišljenje nekadašnjeg predsjednika BiH Alije Izetbegovića koji je rekao tadašnjem visokom predstavniku Carlosu Westendorpu i Schumacheru krajem marta 1999. „Hrvati (misli na HDZ) neće stati dok ne razbiju Bosnu i Hercegovinu!“ Ovo je potpuno autentično jer sam tada kao savjetnik predsjednika Alije Izetbegovića učestvovao u ovim razgovorima.

Sjedenje na dvije stolice? U situaciji kada je HDZ važan igrač na bh. vagi ne bi me čudilo da sjedi na dvije stolice i svoju politiku usmjerava u zavisnosti od slučaja do slučaja. Moguće je da u postojećoj situaciji HDZ fingira razlaz sa SNSD-om u iščekivanju raspleta situacije. U tome je HDZ šampion među strankama a Čović majstor političkih procesa u BiH. Blokade koje uporno u Domu naroda provode predstavnici SNSD naravno nisu legalne, ali one u ovom domu prolaze kod hrvatskih izaslanika skoro neprimjećeno. Kao da se namjerno pušta da kriza ide svojim tokom dok u isto vrijeme HDZ traži uspostavljanje koalicionog sporazuma a tek onda imenovanje ministara u Vijeću ministara BiH. Očigledno Čović želi biti siguran u konačni rasplet izbornog zakona da bi dao Vukanoviću fotelju zamjenika predsjedavajuće Vijeća ministara. On je čvrsto riješen da napokon u ovoj godini progura ovaj vitalni zakon na kojem insistiraju Hrvati. Do jučer sam mislio da samo Srbi imaju politički život hidre, ali sam danas potpuno uvjeren da je hrvatska politika autentična hidra kojoj naraste krak tek što ga izgubi, čak i onda kada su upozorenja dolazila iz centara svjetske moći. Samo jedanput bili su zaustavljeni kada je eliminirana (privremeno) ideja o separatističkoj Herceg-Bosni. Iza promjene izbornog zakona na čemu uporno insistiraju sistematskom indoktrinacijom, krije se novo uskrsnuće stare paradržavne tvorevine Herceg Bosne (nema veze kako se zove, Čović) koje je danas nakon smjene Ante Jelavića 2003. postala sasvim legalna. Stavovi HDZ-a o novom izbornom zakonu su u funkciji stvaranja 3. entiteta, a to je zapravo prikriveni uvod u rasturanje Bosne i Hercegovine. Ovo bi trebalo da znaju parlamentarci, a prije njih političari iz „trojke“ koji su odgovorni za bošnjački stav i koji će svakako naturiti svojim zastupnicima u Parlamentu. U vezi s tim zabrinut sam povodom izjave poslanika Predraga Kojovića iz Naše stranke kojemu ne smeta asimetričnost u izboru članova Predsjedništva BiH u Federaciji BiH i da se "nada da će biti simpatija prema ovom prijedlogu među opozicijom u RS-u“.

Suprotni stavovi Venecijanske komisije. Zbog nepostojanja bosanskih lobista termin „konstitutivni narodi“ našao se u Strateškom kompasu EU. HDZ insitira da upravo baš oni biraju svog člana Predsjedništva BiH što je u suprotnosti sa stavovima Venecijanske komisije koja zagovara snaženje građanske države. Ko bi mogao vjerovati Draganu Čoviću nakon njegovog (uhvaćenog) šaptanja stranačkom istomišljeniku o izbornoj reformi, u stvari borbi za treći entitet (zašto se HDZ bori). On ultimativno kaže „da neće dopustiti da uđemo u narednu izbornu godinu a da raspravljamo hoće li nama neko birati člana Predsjedništva“, a probosanski zastupnici bi morali znati da bi to bilo po cijenu presuda Evropskog suda za ljudska prava odnosno „da nije prihvatljiva neutemeljena razlika u vrednovanju glasa“, zašto postoje ne samo pravni nego i duboko moralni i ljudski argumenti. U tom svojstvu javno je izrečen stav ESLJP, koji podržavaju sve zemlje starog kontinenta, da se od kandidata koji javno učestvuju u izbornom procesu ne može tražiti da se izjašnjavaju kao pripadnici određene grupe. Venecijanska komisija predlaže da se biranje članova Predsjedništva BiH i državnog Doma naroda provede brisanjem konstitutivnih naroda, ali Hrvati su bili dakako protiv. Promjene podržava i bošnjačko-građanska strana, ali na mnogo prinicipijelnijim osnovama ustavne i izborne reforme. Bosanska strana ima historijsku odgovornost za očuvanje države BiH koja ne smije nasjesti na čestu kilavost pa i dvoličnost međunarodne zajednice, koja javno podržava evropske tekovine a pri tome tjera bosanske građane na „nacionalni“ kompromis. Crvena linija se ne smije preći.