Vijesti
Udruženi zločinački poduhvat (Ilustracija: Šukrija Meholjić)
'HERCEG-BOSNA' NAKON HAGA – SIMBOL PONOSA ILI KRIVIČNO DJELO?
|
|
Autor: Hayat
Objavljeno: 31. March 2025. 19:03:33
“Herceg-Bosno, srce ponosno” i novinar Zoran Krešić
Da li je pozivanje na “Herceg-Bosnu”, nakon haške presude za UZP – Udruženi zločinački poduhvat, krivično djelo?
“Dejton” je drugo ime za Međunarodni mirovni sporazum koji su potpisale:
1. Država koja se branila od agresije – Republika Bosna i Hercegovina, i države agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu:
2. Agresor – SRJ (kasnije Srbija i Crna Gora, danas Srbija) sa svojim ustavnopravnim aranžmanom u BiH, odnosno RS;
3. Agresor – Republika Hrvatska sa svojim ustavnopravnim aranžmanom u BiH, odnosno tzv. HRHB.
Dakle, ovo su potpisnici Međunarodnog mirovnog sporazuma sa svim aneksima (dogovorenog u Dejtonu, a potpisanog u Parizu).
Države garanti Dejtonskog sporazuma su: SAD, Rusija, Velika Britanija, Njemačka i Francuska.
To znači da Srbija i Hrvatska nisu države garanti Dejtonskog sporazuma, već države agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koje su sporazum potpisale kao zaraćene strane.
Nakon 1995. godine i potpisivanja Dejtona, država Bosna i Hercegovina nastavlja svoj pravni i svaki drugi kontinuitet, ali s drugačijim unutrašnjim uređenjem u odnosu na prethodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Razvojem unutrašnjeg uređenja BiH od 1995. do danas, država se pravno organizovala da može samostalno funkcionisati.
Tako je, na primjer, riješeno i pitanje Brčko distrikta, kao i mnogih drugih državnih oblasti Bosne i Hercegovine.
Kako su se od 1995. do danas uspostavljale, i mnoge već uspostavile, državne institucije BiH, tako se istovremeno i kontinuirano podrivala sama država – i to upravo putem onih ustavnopravnih aranžmana koji su svojevremeno bili produžena ruka agresorskih država Srbije i Hrvatske.
Živ primjer za to je javna državna televizija u BiH, koja se finansira pretplatom svih domaćinstava u zemlji – slično kao u Srbiji i Hrvatskoj.
U medijima se moglo pročitati da je entitet Republika Srpska 2017. donio odluku da se u tom entitetu ne plaća RTV pretplata državnoj televiziji BiH. Po tom osnovu, RS duguje RTV BiH milione konvertibilnih maraka.
Da li isto čine i druge vlasti u BiH – time što pozivaju građane da ne plaćaju RTV pretplatu državnom javnom servisu, Televiziji BiH?
'Herceg-Bosna' nakon Haga – simbol ponosa ili krivično djelo?
Da li je to pokušaj rušenja RTV sistema kao jedinog državnog medijskog servisa u BiH?
Da li je to zakonski kažnjivo?
Kako je moguće prizivati “izvorni Dejton” nakon presude za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici?
Kako je moguće pozivati se na “Herceg-Bosnu” nakon presude za Udruženi zločinački poduhvat (UZP)?
Da li je to, po zakonima BiH i evropskim zakonima – kažnjivo?
U trenutnoj političkoj krizi u Bosni i Hercegovini, najracionalnije se u posljednjem intervjuu oglasio Fahrudin Radončić.
Savjetovao je svima koji su osumnjičeni za kršenje zakona BiH da se sa time suoče, i da u redovnom sudskom postupku dokažu svoju nevinost.
Kao primjer naveo je sebe, Dragana Čovića i Živka Budimira – ljude koji su pred sudom dokazali istinu u poštenom postupku.
Poručio je da treba vjerovati državnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Prst gore za svaku rečenicu iz tog intervjua.
Međutim, Ante Jelavić je bjegunac od zakona u BiH, optužen za teška krivična djela vezana za pokušaj uspostave tzv. Hrvatske samouprave i rušenje ustavnopravnog poretka BiH. Jelavić je svjestan svojih djela i izabrao je da bude doživotni bjegunac.
Milorad Dodik, zajedno s drugima, osumnjičen je za rušenje ustavnopravnog poretka BiH.
'Herceg-Bosna' nakon Haga – simbol ponosa ili krivično djelo?
Dodik zna i razumije za šta je osumnjičen, i zato mu nije lako da se suoči sa državnim pravosuđem.
Udar na državu – bilo verbalni, politički ili institucionalni – osjetiće svaki pojedinac kroz djelovanje njenih institucija, u punom značenju riječi DRŽAVA.
(E.A.S.)
Da li je pozivanje na “Herceg-Bosnu”, nakon haške presude za UZP – Udruženi zločinački poduhvat, krivično djelo?
“Dejton” je drugo ime za Međunarodni mirovni sporazum koji su potpisale:
1. Država koja se branila od agresije – Republika Bosna i Hercegovina, i države agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu:
2. Agresor – SRJ (kasnije Srbija i Crna Gora, danas Srbija) sa svojim ustavnopravnim aranžmanom u BiH, odnosno RS;
3. Agresor – Republika Hrvatska sa svojim ustavnopravnim aranžmanom u BiH, odnosno tzv. HRHB.
Dakle, ovo su potpisnici Međunarodnog mirovnog sporazuma sa svim aneksima (dogovorenog u Dejtonu, a potpisanog u Parizu).
Države garanti Dejtonskog sporazuma su: SAD, Rusija, Velika Britanija, Njemačka i Francuska.
To znači da Srbija i Hrvatska nisu države garanti Dejtonskog sporazuma, već države agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koje su sporazum potpisale kao zaraćene strane.
Nakon 1995. godine i potpisivanja Dejtona, država Bosna i Hercegovina nastavlja svoj pravni i svaki drugi kontinuitet, ali s drugačijim unutrašnjim uređenjem u odnosu na prethodnu Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Razvojem unutrašnjeg uređenja BiH od 1995. do danas, država se pravno organizovala da može samostalno funkcionisati.
Tako je, na primjer, riješeno i pitanje Brčko distrikta, kao i mnogih drugih državnih oblasti Bosne i Hercegovine.
Kako su se od 1995. do danas uspostavljale, i mnoge već uspostavile, državne institucije BiH, tako se istovremeno i kontinuirano podrivala sama država – i to upravo putem onih ustavnopravnih aranžmana koji su svojevremeno bili produžena ruka agresorskih država Srbije i Hrvatske.
Živ primjer za to je javna državna televizija u BiH, koja se finansira pretplatom svih domaćinstava u zemlji – slično kao u Srbiji i Hrvatskoj.
U medijima se moglo pročitati da je entitet Republika Srpska 2017. donio odluku da se u tom entitetu ne plaća RTV pretplata državnoj televiziji BiH. Po tom osnovu, RS duguje RTV BiH milione konvertibilnih maraka.
Da li isto čine i druge vlasti u BiH – time što pozivaju građane da ne plaćaju RTV pretplatu državnom javnom servisu, Televiziji BiH?
'Herceg-Bosna' nakon Haga – simbol ponosa ili krivično djelo?
Da li je to pokušaj rušenja RTV sistema kao jedinog državnog medijskog servisa u BiH?
Da li je to zakonski kažnjivo?
Kako je moguće prizivati “izvorni Dejton” nakon presude za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici?
Kako je moguće pozivati se na “Herceg-Bosnu” nakon presude za Udruženi zločinački poduhvat (UZP)?
Da li je to, po zakonima BiH i evropskim zakonima – kažnjivo?
U trenutnoj političkoj krizi u Bosni i Hercegovini, najracionalnije se u posljednjem intervjuu oglasio Fahrudin Radončić.
Savjetovao je svima koji su osumnjičeni za kršenje zakona BiH da se sa time suoče, i da u redovnom sudskom postupku dokažu svoju nevinost.
Kao primjer naveo je sebe, Dragana Čovića i Živka Budimira – ljude koji su pred sudom dokazali istinu u poštenom postupku.
Poručio je da treba vjerovati državnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Prst gore za svaku rečenicu iz tog intervjua.
Međutim, Ante Jelavić je bjegunac od zakona u BiH, optužen za teška krivična djela vezana za pokušaj uspostave tzv. Hrvatske samouprave i rušenje ustavnopravnog poretka BiH. Jelavić je svjestan svojih djela i izabrao je da bude doživotni bjegunac.
Milorad Dodik, zajedno s drugima, osumnjičen je za rušenje ustavnopravnog poretka BiH.
'Herceg-Bosna' nakon Haga – simbol ponosa ili krivično djelo?
Dodik zna i razumije za šta je osumnjičen, i zato mu nije lako da se suoči sa državnim pravosuđem.
Udar na državu – bilo verbalni, politički ili institucionalni – osjetiće svaki pojedinac kroz djelovanje njenih institucija, u punom značenju riječi DRŽAVA.
(E.A.S.)
