Dragi moji ma gdje bili.
Allah Svevišnji kaže da je ova noć, lejletu-l-kadr, bolja od hiljadu mjeseci zato što se u njoj otvora nebo da Zemlja vidi gdje joj je mjesto. Zato što se Lewḥ-i Maḥfūẓ otvora da čovjek sazna ko je i šta je. Zato što meleki i Džibril-i Emīn silaze radi svake stvari. Zato što se u njoj razlučuje svaka stvar i stavlja na svoje pravo mjesto. Zato što je u njoj pero počelo pisati i zato što se u njoj riječ oplodila i procvjetala. Zato što je u ovoj mubarek noći Allah, dž.š., obznanio vječnu knjigu Kur'an („Cvijetnjak“), u kojoj je miris za sve svjetove kako bi se razdvojila istina od laži, kako bi se podržava pravda a osudila krivda, i kako bi se ispunilo obećanje da će dobro pobijediti a zlo da će biti poraženo.

Zato što je Svevišnji Allah nadahnuo u pećini Hira Svog posljednje Vjerovjesnika i Poslanika Muhammeda sina Abdullahovig i Amine sa magičnom riječju iqraʼ, koja ne znači samo „čitaj“, već mnogo više od toga. Riječ iqraʼ znači zdravo rađenje: qaraʼat al-imraʼah (žena je rodila zdravo dijete); qraʼat al-riyāḥ (vjetrovi su oplodili biljke radi procvata); qraʼat al-azhāru (cvijeće je procvalo). Pošto nije znao čitati, Muhammedu, a.s., nije rečeno čitaj, već mu je rečeno gledaj i slušaj „rađanje“, gledaj i slušaj „oplodnju“, gledaj i slušaj „procvat“ vječne riječi Božije iz Lewḥ-i Maḥfūẓa u tvom srcu, koja će se s milošću Tvoga Gospodara oplodite i procvjetati u srcima svih ljudi na Zemlji. To su sabrane riječi Božije u Qurʼānu („Cvijetnjaku“), u kojem ima za svakog razumom obdarenog insana cvijetna ruža za uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu. To je knjiga u kojoj nema sumnje. To je knjiga koja ima miris Allahove milosti svim svjetovima.

Tako je Nāsūt, Ovaj svijet, obdaren mirisom Qurʼāna i Furqānom, koji razgaljuje duši čovjeka, koji ne može podnijeti smrad zla, koji kruži današnjim svijetom.

Da li Nāsūt sluša glas sa Neba koji mu govori da ne bi bio to što jeste da nije Neba sazviježđima okićenog, i Sunca i svjetla njegova, i Mjeseca koji ga prati, i zvijezda koje svijetle u mraku, i planina koje kao da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci, i da nije mora po kojima lađe nalik na brda plove, i vjetrova da nije koji oplođuju, i da nije kiše koja ozelenjuje, i da nije noći koja tmine razastre i dana koji svane - ne bi Zemlja bila ono što jeste.

Da li Nāsūt zna šta će biti kada se nebo rascijepi i posluša Gospodara svoga, i kada Sunce sjaj izgubi, i kada se mjesec raspoluti, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada se mora vatrom napune i jedna u druga uliju, i kada se Zemlja rastegne, i kada se najžešćim potresom potrese, i kada izbaci terete svoje i čovjek uzvikne: Šta joj je?! Tog dana će Zemlja vijesti svoje kazivat!

Da li čovjek uči u ime Gospodara svoga ono što mu je sišlo u noći Kadra iz Lewḥ-i Maḥfūẓa da ga pouči da ne bi bio ono što jeste da nije stvoren od ugruška, da ne bi bio ono što jeste da nije stvoren od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi, da ne bi bio ono što jeste da nije stvoren od smjese sjemena da čuje i vidi, da ne bi bio ono što jeste da nije stvoren da se trudi, da ne bi bio ono što jeste da nije stvoren na tačno vrijeme i uspravan. Da li je čovjek naučio da je gubitnik osim ako vjeruje i dobra djela čini, i ako pravo govori i drugima to preporučuje, i ako je ustrajan u dobru i drugima to preporučuje.

Da li čovjek misli da kosti njegove neće biti sakupljene?. Dakako, i jagodice prsta njegovih bit će ponovo stvorene. Da li on misli da će sam sebi prepušten biti, da ne odgovara? Nije li bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugrušak kôme Allah onda srazmjer odredi i skladnim mu lik učini i od njega onda dvije vrste, muškarca i ženu, stvori, i zar Taj nije kadar da mrtve oživi?! Misli li čovjek da mu niko ništa ne može? Misli li da ga niko ne vidi? A zar mu Allah nije dao oka dva i jezik i usne dvije, i dobro i zlo mu objasnio? I misli li on da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti?!

Da li čovjek vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova – da vjeruje u Allaha, i melke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove? Vjeruje li da čestitost nije u tome da okrene svoje lice prema istoku i zapadu, već da je čestit onaj koji vjeruje u Allaha, i drugi svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako mu je drag, daje svojim rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i beskućnicima, i za otkup od ropstva, i koji namaz obavlja i zekat daje, i koji obavezu svoju, kad je preuzme, ispunjava, i čestit je naročito onaj koji je izdržljiv u neimaštini, i u bolesti, i na bojnom polju. Taj može reći da je iskreni vjernik. On se Allaha boji i ružnih postupaka kloni.

Da li čovjek zna da Allah hoće da mu olakša zato što je stvoren kao nejako biće; zna li čovjek da voli da proklinje i blagosilja jer je brzoplet, da, više nego iko, voli da raspravlja o onome što ne zna. Zna li čovjek da je stvoren od žurbe, da je lahkomislen i prema sebi nepravedan, da je očiti nezahvalnik, kad blagodat osjeti, on joj se obraduje, a kad ga zadesi kakva nesreća zbog onoga što su uradile njegove ruke, onda čovjek blagodat ne priznaje. Zna li čovjek da zaboravlja ono što mora pamtiti? Zna li pamtiti ono što ne smije zaboravit?
Zbog toga je peru rečeno da zapiše riječ koja otpoče silaziti u noći Kadra kako čovjek ne bi imao opravdanje da nije znao, jer je riječ izgubio. Zato je Qurʼān („Cvijetnjaku“), koji miriše na uspjeh i spas. Zato je Qurʼān knjiga koja podsjeći i na koju se podsjeći neprekidnim čitanjem, kako čovjek ne bi mogao reći da nije omirisao Božiju riječ.

O čemu je sanjao Muhamed, a.s., te noći Lejletu-l-kadra?! Sanjao je Muhamed, a.s., o svijetu u kojem čovjek neće biti izgubljen, zaboravljen, poražen i ponižen. Sanjao je Muhammed, a.s., o svijetu u kojem žive ljudi koji su stvoreni od jedne žene i jednog muškarca, od kojih su nastali narodi i plemena da bi se međusobno upoznavali i priznavali i među kojima je najplemenitiji onaj koji se najviše boji Boga. Sanjao je Božiji Poslanik o svijetu u kojem će ljudi podržavati dobro a osuđivati zlo.

O čemu mi večeras sanjamo u ovoj blagoslovljenoj noći Lejletu-l-kadra, koja je bolja od hiljadu mjeseci? Bože, mi sanjamo o svijetu u kojem će nas Sunce grijati, i Mjesec gledati, i zvijezde pratiti, i planine voljeti, i mora nositi, i vjetrovi blažiti, i kiše obradovati, i noć smiriti i dan probuditi. Sanjamo o svijetu u kojem neće biti straha od najžešćeg potresa Zemlje od strašnog oružja koje je čovjek smislio da sam sebe uništi. Sanjamo o svijetu koji će mirisati na dobro a ne smrdite na zlo!

Sanjamo o svijetu u kojem neće biti rata, genocida, prognanika, jetima, beskućnika. U kojem će se poštovati prava svakog čovjeka i svih naroda. U kojem neće biti laži, krvi, nemorala i beznađa. Večeras sanjamo da vidimo svijet u kojem bolesni mogu naći lijek, stari i nemoćni mogu imati ljubav i njegu, siromašni mogu dobiti pomoć, siročad mogu imati zaštitu, beskućnici mogu imati svoj dom, i prognani mogu imati sreću u svojoj domovini i na svom kućnom pragu.

Sanjamo o svijetu u kojem će Palestina – Gaza biti slobodna, gdje će se rađati zdrava djeca, koja vole miris cvjetne ruže a mrze miris ratnog baruta!

Bože Milostivi, mi sanjamo da nas u ovoj mubarek noći obaspeš Tvojom neizmjernim rahmetom i molimo Te da nam primiš naše pokajanje i dovu kojom se Tebi obraćamo, jer znamo da se Ti odazivaš ako Te iskreno pozovemo:

Bože, uputu Tvoju tražimo da naša srca zbližiš, da nas skupiš i sjediniš i da nam međusobno povjerenje povratiš! Molimo Te, Bože, da nam osnažiš vjeru, da čuvaš odsutnog i uzdigneš prisutnog, da nam svojom milošću, Bože, ukrasiš naša djela i izbijeliš naša lica, da nas nadahneš Tvojom dobrotom i sačuvaš od svakog zla!

Bože, molimo Te da na ispitu prođemo i da se nađemo u društvu Tvojih izabranika – šehida, onih koji su sretni, oni koji su u društvu vjerovjesnika, onih koji su uspješni i spašeni!

Bože, uputi nas na pravi put i učini nas da i mi druge upućujemo na pravi put s kojim si Ti zadovoljan. Bože, nemoj da budemo na krivom putu i nemoj da druge upućujemo na krivi put s kojim Ti nisi zadovoljan!

Bože, podari nam Tvoga nura u našim srcima i u našim dušama, daj nam Tvoga nura u našim ušima, u našim očima, u našim osjećanjima, na našim čehrama, u našoj krvi, u našim kostima, u našim rukama. Neka nam Tvoje svjetlo bude s naše desne i lijeve strane, ispred i iza nas, iznad i ispod nas. Bože, nek Tvoj nur bude svuda oko nas da ne posrnemo i ne pokleknemo na putu dobrote, mira i sreće za nas i za sve ljude dobre volje.

Bože, molimo Te hurmetom ove mubarek noći da našoj porodici, rodbinia, poznanicima i prijateljima ako su bolesni vratiš zdravlje, ako su dužni pomogneš da otplate dug, ako su tužni da im vratiš osmjeh u srcu i na licu, ako su siromašni da ih oslobodiš siromaštva, ako su poniženi da im vratiš dostojanstvo, ako smo im nažao učinili da nam oproste, a ako su oni nama učinili nepravdu, Bože, olakšaj nam da im hurmetom ove mubarek noći oprostimo!

Bože, mi tražimo dobro u Tvom znanju i tražim moć u Tvojoj svemoći, jer Ti sve znaš, a mi ne znamo. Ti sve možeš, a mi ne možemo. Ti znaš sve tajne ovoga i drugoga svijeta.

Bože, Ti zanaš ako je ova stvar koju kanimo učini dobra za našu vjeru, naš život i našu smrt, pa Te molim da nas u tome osnažiš, da nam olakšaš da tu stvar uradimo i da nam tu stvar Ti, Bože, blagosloviš.

Ali, Ti, Bože, znaš i ako je ova stvar koju kanimo uraditi zlo za našu vjeru, za naš život i za našu smrt, pa Te molimo, Bože, ako je to tako, da tu stvar od nas udaljiš i da nas od te stvari udaljiš, te da nam omogućiš da uvijek budemo tamo gdje je dobro za nas, za našu porodicu, naš dom i našu domovinu.

Bože, neka je naša zadnja dova velika hvala i zahvala Tebi na svakom halu i na svakom malu!

Neka miris Tvoje riječ u Qurʼān („Ružičnjaku“) zauvijek miriše u našim srcima radi našeg uspjeha na Ovome i spasu na Drugome svijetu! Amin!