Nažalost nema ko da čita moje poruke koje stalno upućujem u sarajevskom Oslobođenju i na ovim internetrskim stranicama, koje se prenose i u drugim sredstvima javnog informiranja. I li da budem precizniji, nije da ih ne čitaju u državnim kabinetima, ali oni koji bi trebalo da im pridaju važnost ako ništa zbog životnog i politčkog iskustva njenog autora, to ne čine. Oni se ponašaju kao da je svijet zapravo započeo od njih.

Sada ću, dragi čitaoče, da ti pokažem koliko sam izgubio vremena da dokažem prepametnim glavama u bošnjačkom dijelu bosanskohercegovačke vlasti koliko griješe u politici prema Mađarskoj zemlji koja pokazuje više od 5 godina koga podržava u BiH. Posljednja najdramatičnija situacija dogodila se 3.marta kada je Milorada Dodika posjetio zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine Mađarske mlađahni Levent Magyarom. Otvoreno su kazali da su došli da podrže Republiku srpsku i predsjednika manjeg bh.entiteta. Ovaj diplomata koji je zamjenik ministra Péter Szijjártó-a dao je veoma skandalozne i antibosanske izjave. Kazao je neuvijeno i veoma nediplomatski da Mađarska podržava Dodika te da se vodi 'politička hajka' protiv njega". Skandalozno je odjeknuo objed da će se „Mađarska umiješati u dešavanja u BiH ukoliko dođe do bilo kakvih sukoba u ovoj zemlji“. Ovakvu izjavu do sada nije dala još nijedna vlada ili političar, pa čak ni Aleksandar Vučić, koji izravno potkopava temelja naše države. Ne treba zaboravitii da se Mađarska nalazi samo 70 kilometara od granice Bosne i Hercegovine. Ovakav razvoj događaja se mogao i očekivati, jer je Dodik neposredno pred izricanje presude boravio u Budimpešti. On je tamo dobio snažnu podršku Viktora Orbana koji ima tijesne veze sa srbijanskim predsjednikom Vučićem. Ne treba poticijeniti mađarskog premijera koji se etablirao kao saveznik novog američkog predsjednika Trumpa i važi kao potencijalni razbijač Evropske unije kojoj pripada njegova zemlja. Na ovaj način Orban je direktno gurnuo prst u oko Evropskoj uniji. Nakon ničim izazvane prijetnje susjedne Mađarske , BiH mora odmah preko svog člana Predsjedništva, što je već učinio Željko Komšić, pozvati na razgovor ambasadaora te zermlje Posa Krisztiana. Oštar demarš treba da uputi i ministar vanjskih poslova BiH, a od svih skupa se očekuje da protestvuju kod nadležnih tijela Evropske unije i NATO saveza, kao zemlja koja želi da pristupi u ove vojno-političke saveze demokratskog svijeta. Potpuno je opravdana zabrana ministra Zukana Heleza za prelet / slijetanje vojnog aviona Mađarske nad Bosnom i Hercegovinom.. Ne treba isključiti ni formiranje saveza konzervativnih zemalja Mađarske, Rusije, Srbije, Slovačke i entiteta Republika srpska. Trumpova administracija je nedavno izjavila da podržava odluke bh. suda, ali to još ništa ne znači. Jer , Srbija je spremna dati sva odobrenja njegovom zetu Jared Kushneru da gradi hotelsko zdanje na mjestu na kojem je bila zgrada generalšataba JNA u centru Beograda, a to onda može da promijeni gledanja na stvari. Da se nešto dešava u našem susjedstvu govori prisustvo 300 pripadnika antiterorističke jedinice specijalne policije Mađarske u Republici Srpskoj na dan presude Dodiku. Slučajnosti u politici nema. Situaciiju ne treba nimalo potcjenjivati, jer sada unutrašnjo-politički problem polahko dobija vanjskopolitičku dimenziju sa potencijalnom opasnošću od miješanja u unutrašnje odnose naše zemlje. Ovo je neprihvatljivo jer je Mađarska zemlja članica Evropske unije i NATO-a kojiima teži Bosna i Hercegovina. Ovo je posebno nedopustivo jer je Bosna i Hercegovina izašla prije tri decejije iz jednog teškog rata u kojemu je ubijeno više hiljada ljudi i koja ima iskustva genocida počinjenog nad Bošnjacima, najmnogobrojnijim narodom.

ISTORIJAT
(Tekst objavljen 18.5.2024.)

„Kada sam na krajem marta 2022. napisao komentar za Oslobođenje i Bošnjaci.Net „Autoritarna braća na ispitu javnosti“ da Mađarska pati od austrougarskog sentimenta i da sve više želi na Zapadnom Balkanu „igrati“ ulogu malog žandarma odnosno regionalne sile koja bi bila nekakva alternativa Bruxellesu, kao da su moja upozorenja prošla „nezapaženo“ na mjestima na kojima bi trebalo analizirati vanjsko-političke silnice prema Bosni i Hercegovini. Nedugo zatim predsjednici Vijeća ministara Borjana Krišto i Vlade Federacije BiH Nermin Nikšić primili su u Sarajevu mađarskog premijera Viktora Orbána. Nisu se obazirali na dotadašnju kampanju mađarskog premijera, koji je pričao srpskim ustima, kontra Evropske unije, potpuno na tragu Dodikovih mantri i grubih srpskih falsifikata. Sjetićemo se Orbanovih riječi da islam duhovno ne pripada Evropi. Ovo je izazvalo oštro reagovanje reisu-l-uleme dr. Huseina Kavazovića, nakon čega se Orbán pokušavao predstaviti kao prijatelj Bosne i Hercegovine, što u stvari nikada nije ni bio i očigledno mu namjere nisu bile iskrene. Orbánove izjave su se pokazale kao direktna prijetnja suverenitetu cjelovite Bosne i Hercegovine. Ali ne govori tako samo Orbán nego i komesar Evropske unije za proširenje Mađar Olivér Várhelyi. On bi morao da bude na tragu Evropske komisije koja ima sasvim drugačije domete od mađarskih. Várhelyi, međutim, slijedi instrukcije iz Budimpešte, što je neprihvatljivo za jednog funkcionera Evropske unije. Naši zvaničnici su imali česte kontakte sa ministrom Szijjártóm. Meni je od početka jasno da Mađari neće doći „tobe“ i da će u datom trenutku njihova vlada zauzeti pogrešnu stranu, što praktično najavaljuju cijelo vrijeme.

U konkretnom slučaju podržat će kontra stav Rusije, Kine i Srbije, dakle stat će uz protivnike rezolucije o Srebrenici. Ovo su definitivno učinili posljednjom izjavom Olivéra Várhelyia i time „pobili“ stavove Evropske komisije o stanju u Bosni i Hercegovini. Riječi Ursule von der Leyen „da nije dovoljno da se zapadni Balkan približi nama, moramo i mi prihvatiti odgovornost“ ovim su potpuno demantirane, jer su „prebrisane“ govorom njenog komesara za proširenje Olivéra Várhelyia. Zbog takve izjave kojom se praktično negira genocid nad Bošnjacima Várhelyi se svrstava u negatore genocida.
Sada se Evropska komisija mora nedvosmisleno ograditi od izjave njenog službenika jer je rekao nešto što je u direktnoj koliziji sa rezolucijama Evropskog parlamenta. Preporučujem ministru inostranih poslova Konakoviću da urgentno pozove na razgovor ambasadore Mađarske u BiH Posa Krisztiana i EU Johanna Sattlera i uruči im protestnu notu. Kratkovida politika našeg ministarstva inostranih poslova došla je tako na naplatu, ali makar zvuči utješno zbog otvorenog pisma koje je ministar Konaković uputio Olivéru Várhelyiu. Pročitao sam danas komentar jednog profesora sa sarajevskog fakulteta koji je napisao „država na globalnom nivou može odlučiti da iz strateških razloga odbije podržati rezoluciju koja osuđuje negiranje genocida, dok na unutrašnjem planu može biti spremna podržati istu takvu rezoluciju u svom parlamentu“. Ovo apsolutno nije tačno, jer jedna vlada proizlazi iz snage u nacionalnom parlamentu i političko rukovodstvo te zemlje nikako i nikada neće dopustiti da jedni udaraju u klin a drugi u ploču, pa čak ni u rovitoj Bosni i Hercegovini se to ne bi desilo. Kada bi to bio slučaj, a neće, Bosna i Hercegovina bi trebalo da izrazi javni prezir prema takvim političkim kalkulantima koji jedno govore u Generalnoj skupštini UN a onda mijenjaju ploču na unutrašnjoj razini u svom nacionalnom parlamentu.

I prije ove nečuvene izjave komesara Várhelyia napisao sam da bi negatori genocida morali imati u vidu status „persone non grata“ (barem Bošnjaci), sve dok ne izmijene svoju politiku. Potpuno sam saglasan s tim da se zatvore vrata u Srebrenici za Olivéra Várhelyia i Viktora Orbána.“

Još jedanput se vraćam na moj tekst u „Oslobođenju“ iz marta 2022. kada sam napisao da je Mađarska kao članica Evropske unije dužna slušati upute i odluke koje dolaze iz Bruxellesa, a ne iz Moskve.
„Zašto se mađarska vlada ponaša potpuno drugačije od svog prirodnog ambijenta?

Ona je ekonomski ucijenjena od Rusije koja je investirala u gradnju nuklearke Paks 10 milijardi eura. Sada je više nego očigledno da Orbán mora slušati Moskvu i vraćati dug Putinu za finansijsku pomoć koju je Mađarska dobila. Budimpešta je ubačeni „trojanski konj“ koji ispunjava Putinove želje i interese glede Zapadnog Balkana, a oni su identični sa Vučićevim viđenjima Jer, u politici nema ništa džaba. Ovo znaju u Evropskoj uniji, ali ne mogu mnogo učiniti izuzev kroz neke finansijske korekcije i uskraćivanje fondova kako bi vratili odbjegle zemlje...“

Od mnogo tekstova u kojima sam upozoravao na prijeteću politiku Orbana izdvajam kolumnu iz Oslobođenja od 31. 3. 2022.
„AURITARNA BRAĆA NA ISPITU JAVNOSTI“:
„...Jer BiH ne može očekivati ništa dobro od Orbana, koji je kontra EU pružio javnu podršku Dodiku, secesionisti iz Bosne i Hercegovine, a dva miliona bosanskih muslimana predstavio kao sigurnosnu prijetnju za Evropu. On je u kriznom vremenu za Bosnu i Hercegovinu imao ulogu ubačenog trojanskog konja koji je ispunjavao Putinove interese na zapadnom Balkanu. Oni su bili identični sa Dodikovim i Vučićevim pogledima, samo što ih ovaj posljednji nije mogao javno reći. Vjerovatno su obojica bili obaviješteni o terminu ruskog napada na Ukrajinu i sve govori da su planirane secesionističke aktivnosti bile u skladu sa planovima Moskve. Taj plan, međutim, nije računao sa teškoćama koje rusku armadu čekaju na frontu. Nadanja Dodika i okolne „bratije“ o padobrancima nad Bosnom i pokušaju secesije RS-a vjerovatno odobrenom u Putinovom ratnom štabu, ostao je tek neispunjeni geopolitički plan za BiH, koji je prije toga iscrtan, zna se i to, u Janšinom „non paperu“...“

Ili onaj od 04.8.2023.
LEŠINARI NAD BOSNOM I HERCEGOVINOM
„Ovih dana poturaju nam priče skuhane ko zna gdje - jesmo li mi Bošnjaci ili Bosanci, pokušavaju nas izludjeti lažnim dilemama, a mi nikako da se dozovemo pameti. Više od godinu dana koriste bošnjačku neslogu koju su proizveli Zagreb i Beograd, Putin i Orban. Mađarskom premijeru je čak nedavno u Sarajevu priređena topla dobrodošlica, pri čemu su „kratkopamteći“ Bošnjaci zaboravili Orbanov i Janšin „non-paper“ koji je prekrajao granice naše domovine. Za mene bi ova ličnost uvijek bila persona non grata, jer podržava nacionalističku i veoma opasnu retoriku Milorada Dodika. Bošnjaci, nažalost, još uvijek nisu spoznali šta im se sprema. To se vidi iz njihovih mlakih reakcija na povampireni srpski i hrvatski nacionalizam.

Međunarodna zajednica posmatra ove događaje sa pristojne udaljenosti i bez stvarne želje da nešto uradi na spašavanju Daytona, koji je, u to nema sumnje, izgubljen, o čemu dugo pišem. Danas su Bošnjaci na brisanom prostoru. Jake dezintegrativne snage, koje ustvari nikada nisu pobijeđene, smatraju da je došao trenutak kada treba podijeliti Bosnu i Hercegovinu i razbiti njenu supstancu. Izuzev nekoliko časnih izuzetaka u bošnjačkom političkom miljeu, kao što su Denis Bećirović, Zukan Helez i Irfan Čengić, nema tu ko da se suprotstavi ovoj malignoj politici, koju su proizveli naši susjedi. Ostali su ili „kupljeni“ ili ucijenjeni ili ko zna čime pridobijeni da budu „konstruktivan“ bošnjački faktor...

...Ovakve medijske lekcije iz Zagreba i Beograda, Budimpešte i Moskve, koje su odraz politika u tim zemljama, moraju se mnogo pažljivije osluškivati u Bosni i Hercegovini dok još nije kasno. Bosna i Hercegovina kao i svaka država mora se pripremati, kako bi rekli „partizani“ kao da će „sto godina biti mir, a sutra rat“, dakle, ne daj Bože, zatreba li, za odbranu svog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti na koju su zinuli i s lijeva i s desna.“

80. GODINA ZAVNOBIH-a, ANUBiH, 22.11.2023.
„Bosni i Hercegovini se danas, kroz priče nacionalističog vođstva Srbije i Hrvatske, pokušava oduzeti njen suverenitet i teritorijalni integritet „zaobilaznim“ putem, pričama o Dejtonu, o tri konstitutivna naroda i slične sintagme, dok se ispod žita radi na njenom razbijanju. Ovo se radi uz pomoć međunarodih saveznika, kao što je Putin u Rusiji ili Victor Orban u Mađarskoj, koji je kontra EU (Mađarska je članica EU), dao podršku secesionisti iz Bosne Miloradu Dodiku, a 2 miliona bosanskih muslimana predstavio kao sigurnosnu prijetnju Evropi.“

To su samo neki od tekstova u kojima sam pisao o zlokobnoj mađarskoj politici. Dotle su se bošnjački političari grlili sa Viktorom Orbánom i Péterom Sijjartom. Kakav amaterizam.