Netačni navodi i neutemeljene reakcije u vezi s Prijedlogom Odluke o obilježavanju osnivanja Grada Sarajeva, koju smo kolega Deljković i ja uputili u proceduru usvajanja, i dalje se nažalost nastavljaju. U cilju istinitog informisanja javnosti, te otklanjanja nedoumica, spinova i dezinformacija, želim pojasniti da je danas odložena rasprava o odluci i da smo je mi kao predlagači zatražili, a Gradsko vijeće jednoglasno usvojilo. Namjera nam je da se za neku od narednih sjednica materijal dodatno obrazloži i dopuni, a u skladu s današnjim pitanjima kolega vijećnika.

Spinovanja "da za ovu tačku nemamo podršku dovoljnog broja vijećnika", su besmislena jer danas se rasprava ne bi jednoglasno odložila nego bi se prijedlog stavio na glasanje i bio oboren - a to se nije desilo.

Jednoglasna podrška gradskih vijećnika nastavku rasprave o odluci više nego jasno ukazuju na dovoljnu opredijeljenost da se obilježava osnivanje Grada Sarajeva, te na opći konsenzus kako je, zbog značaja ovog pitanja, važno dodatno doraditi i riješiti neke nejasnoće koje su imali kolege vijećnici.

Da još jednom odgovorim i na popratne spinove. Ovo obilježavanje ne dovodi u pitanje niti jedan datum
u našoj historiji dugoj hiljadama godina, na koju smo ponosni i koju vijekovima baštinimo, nego samo ističe da je Vakufnama Isa bega Ishakovića iz 1462. godine, bez dvojbe, prvi pisani dokument o stvaranju urbane cjeline na području današnjeg Grada Sarajeva.

S obzirom da se posebno spinuje u vezi Dana Grada, da još jednom naglasim - 6. april je Dan Grada Sarajeva. Bio i ostaje. 6. april je izuzetno značajan datum za Grad Sarajevo da bi se neko poigravao s njim. Kao gradski vijećnik i predsjedavajući u proteklom mandatu sam ga obilježavao i podržavao, tako ću činiti i u ovom mandatu, moj glas i ruka u ovom Vijeću nikada se neće dići protiv 6. aprila.

Zašto pomalo čude reakcije i ostrašćeni komentari? Spomen Isa bega Ishakovića kao osnivača i njegove Vakufname kao prvog pisanog akta osnivanja Grada Sarajeva nije ništa novo za historičare. Decenijama se o tome piše i govori i ova tačka danas nije nikakva novina.

Pravo podnošenja inicijative je demokratsko pravo, svi mi svoj legitimitet baziramo na volji građana, i ti građani, pojedinačno ili organizirano, imaju pravo na svoje prijedloge. Kriteriji su njihova utemeljenost i argumentacija. Kada releventne institucije i desetine uglednih historičara, univerzitetskih profesora i akademskih, uglednih građana pismeno (njih više od stotinu), usmeno i javno stane iza inicijative ona u najmanju ruku zaslužuje pažnju, poštovanje i argumentiran dijalog. Zato, umjesto skrivanja iza političkih saopštenja i naručenih naslova trebalo bi ponuditi odgovore na mišljenja relevantnih institucija i uglednih historičara koji su pripremili i/ili podržali prijedlog odluke.

Nažalost, bojim se da iza zvučnih i ostrašćenih saopštenja ne stoji historija kao nauka nego - ideologija.