Kolumne
ORIJENTALNO-BOŠNJAČKA KUĆA SMAILBEGOVIĆA U PRVOMAJSKOJ ULICI U NOVOM PAZARU
|
|
Autor: Dr. Harun Crnovršanin
Objavljeno: 31. January 2025. 15:01:30
Današnja kuća porodice Smailbegović jedna je od posljednjih koja se nalazi na čuvenom Carigradskom drumu (Stambol džadi) koju su komunisti preimenovali u ulicu 1. Maj. Ona, kao i sve bošnjačke kuće osmalijskog stila ima burnu prošlost. Zahvaljujući predusretljivosti arhitekte Mithata Smailbegovića (1964) autor ovog teksta je imao čast da razgovara sa njegovom majkom hadži Nadžijom Smailbegović (1936) i sa njegovom snahom Zakirom (Memić) Smailbegović (1958).
RAZGOVOR SA HADŽI NADŽIJOM (GEGIĆ) SMAILBEGOVIĆ
Krajem decembra prošle 2024. godine, Mithat je poveo autora kod njegove majke hadži Nadžije da čuje njenu priču vezano za historijat stare kuće koja se nalazi na adresi: ul. 1. Maj br. 134. Kuća u kojoj sada živi Mithat i njegova majka Nadžija nalazi se na adresi: ul. Jugovića br. 7.
Kada su ušli u hadži Nadžijinu sobu ona je, skrušeno i u tišini učila Kur'an Časni. Nakon što je završila sa učenjem otpočeo je veoma spontan i prijatan razgovor autora i hadži Nadžije. Ona pripada onoj generaciji pravih pazarskih hanuma i muminki kojih je danas sve manje. Iako je napunila 88 godina, ona ima odlično pamćenje i sjeća se svega onog što je vezano historijat kuće o kojoj je riječ u ovome tekstu. Njena priča ide ovako:
„Prvi vlasnik naše stare kuće u Prvomajskoj ulici bio je jedan turski oficir kojem sam ime zaboravila. Pored nje bila je još jedna njegova velika kuća koja je porušena prije dvadesetak godina. Na njenom mjestu napravljena je nova kuća koja pripada Esadu Gusincu. Znači, ovaj prvi vlasnik, turski oficir, imao je dvije velike kuće do same ulice i veliku bašču iza njih.
Taj oficir i njegova žena nisu imali djece pa su usvojili dvije djevojke iz grada-jedna se zvala Adila Gluhavičanin i ona je čistila kuću, a druga se zvala Remzija i ona je spremala jelo. Vlasnik ovih kuća se razbolio od tuberkuloze i umro. Ukopan je kod Gurbi babinog turbeta na Gazilaru.
Djevojka Adila, koju je oficir bio usvojio, udala se za poznatog pazarskog trgovca Ibrahima Gegića (1890-1974). Ibrahim je u braku sa Adilom, koja je bila njegova prva žena, imao sina Abdulaha-Duceta i kćerke: Nedžmiju i Vasviju. Abdulah, poznati fudbalski trener u bivšoj Jugoslaviji, je u Novom Pazaru i šire poznat po nadimku Duce. On je u braku sa Biserom (Škrijelj) imao tri sina: Anadol, Brisel i Ur.
Abdulahova sestra Nedžmija je u braku sa Rifom Agovićem dobila sinove: Ismaila, Ragiba i Ediba i kćerku Džemilu. Njegova druga sestra Vasvija je u braku sa Halimom Gusincem dobila sinove: Emina, Esada i Envera.
Ibrahim Gegić je sa drugom suprugom Ramizom Prenča (1916-1981) dobio kćerku Nadžiju – to sam ja. Moj otac Ibrahim je, pored ove kuće u Prvomajskoj br.134, o kojoj mi sada pričamo, imao i svoja dva dućana u čaršiji. Jedan veliki dućan nalazio se pored čuvene Kolo džamije i stradao je u bombardovanju Novog Pazara 07. novembra 1944. godine. Drugi dućan je bio pored radnje Buca frizera. I on je srušen kada se pravila zgrada današnjeg Suda sa lokalima u prizemlju. Na mjestu gdje je bio dućan sada je pješački prolaz. Nalazio se tačno između nekadašnje „Jugobanke“ i vunovlačarsko-farbarske radnje.
Tada je predsjednik opštine bio Asim Krlić i za taj dućan isplaćeno je tadašnjih milion dinara. Novac su podijelili nasljednici.
Ovaj dućan je od ulice bio 3 metra širok i unutra bio 7 metara dučak. Iza dućana je bila i magaza. Moj otac Ibrahim se bavio trgovinom tekstila i prehrane. Nakon rata, partizani su mu konfiskovali cjelokupnu robu. Ja sam se udala za Zejnela Smailbegovića (1930-2005) i sa njim rodila sinove: Nusreta i Mithata i kćerku Nerminu.
Ova kuća u Prvomajskoj br.134. je moj miraz i ja sam je poklonila mojem rahmetli sinu Nusretu. On je u braku sa Zakirom Memić (1958) dobio kćerke: Eminu i Edinu. Moj mlađi sin Mithat je oženjen sa Almom Đulović i sa njom ima dvije kćerke: Zehru i Nadiju. Moja kćerka Nermina (1959) ima kćerku jedihnicu po imenu Azra (1985).
Moj sin Nusret je bolovao 14 mjeseci i na Ahiret je preselio 2003. godine, u svojoj 46-oj godini života. Ostavio mi je u amanet da ja za njega obavim Hadž. Da bi obavila Hadž za sina morala sam prvo ja da odem na Hadž. Za sebe sam obavila 2007. godine, a za sina Hadž-Bedel 2008. godine.“
OPIS KUĆE U PRVOMAJSKOJ ULICI BR. 134
U ovoj kući danas živi Nusretova supruga Zakira, dok su joj kćerke udate. Prije autorovog obilaska kuće, njen djever Mithat se najavio Zakiri i objasnio svrhu posjete. Zakira je sa velikom ljubaznošću pokazala sve prostorije i ispričala ono što zna o kući.
„Na prizemlju kuće bila je velika soba sa hamamom i dušeklucima i mutfak (kuhinja) sa izlazom u avliju. Na sprat vode drvene stepenice. Iz hodnika se ulazi u tri sobe. Jedna od njih je velika „Alaturka“ soba, sa ćoškom nad ulicom, koja je sačuvala svoj originalni izgled do danas. Na spratu je ranije postojao nužnik.
Danas kuća sa avlijom ima ukopno 3 ara veličine. Ranije se u avliji nalazila oklukhana sa štalom, kasnije su postojale i košnice sa pčelama kojih danas nema.“ (sanapress.info)
Krajem decembra prošle 2024. godine, Mithat je poveo autora kod njegove majke hadži Nadžije da čuje njenu priču vezano za historijat stare kuće koja se nalazi na adresi: ul. 1. Maj br. 134. Kuća u kojoj sada živi Mithat i njegova majka Nadžija nalazi se na adresi: ul. Jugovića br. 7.
Kada su ušli u hadži Nadžijinu sobu ona je, skrušeno i u tišini učila Kur'an Časni. Nakon što je završila sa učenjem otpočeo je veoma spontan i prijatan razgovor autora i hadži Nadžije. Ona pripada onoj generaciji pravih pazarskih hanuma i muminki kojih je danas sve manje. Iako je napunila 88 godina, ona ima odlično pamćenje i sjeća se svega onog što je vezano historijat kuće o kojoj je riječ u ovome tekstu. Njena priča ide ovako:
„Prvi vlasnik naše stare kuće u Prvomajskoj ulici bio je jedan turski oficir kojem sam ime zaboravila. Pored nje bila je još jedna njegova velika kuća koja je porušena prije dvadesetak godina. Na njenom mjestu napravljena je nova kuća koja pripada Esadu Gusincu. Znači, ovaj prvi vlasnik, turski oficir, imao je dvije velike kuće do same ulice i veliku bašču iza njih.
Taj oficir i njegova žena nisu imali djece pa su usvojili dvije djevojke iz grada-jedna se zvala Adila Gluhavičanin i ona je čistila kuću, a druga se zvala Remzija i ona je spremala jelo. Vlasnik ovih kuća se razbolio od tuberkuloze i umro. Ukopan je kod Gurbi babinog turbeta na Gazilaru.
Djevojka Adila, koju je oficir bio usvojio, udala se za poznatog pazarskog trgovca Ibrahima Gegića (1890-1974). Ibrahim je u braku sa Adilom, koja je bila njegova prva žena, imao sina Abdulaha-Duceta i kćerke: Nedžmiju i Vasviju. Abdulah, poznati fudbalski trener u bivšoj Jugoslaviji, je u Novom Pazaru i šire poznat po nadimku Duce. On je u braku sa Biserom (Škrijelj) imao tri sina: Anadol, Brisel i Ur.
Abdulahova sestra Nedžmija je u braku sa Rifom Agovićem dobila sinove: Ismaila, Ragiba i Ediba i kćerku Džemilu. Njegova druga sestra Vasvija je u braku sa Halimom Gusincem dobila sinove: Emina, Esada i Envera.
Ibrahim Gegić je sa drugom suprugom Ramizom Prenča (1916-1981) dobio kćerku Nadžiju – to sam ja. Moj otac Ibrahim je, pored ove kuće u Prvomajskoj br.134, o kojoj mi sada pričamo, imao i svoja dva dućana u čaršiji. Jedan veliki dućan nalazio se pored čuvene Kolo džamije i stradao je u bombardovanju Novog Pazara 07. novembra 1944. godine. Drugi dućan je bio pored radnje Buca frizera. I on je srušen kada se pravila zgrada današnjeg Suda sa lokalima u prizemlju. Na mjestu gdje je bio dućan sada je pješački prolaz. Nalazio se tačno između nekadašnje „Jugobanke“ i vunovlačarsko-farbarske radnje.
Tada je predsjednik opštine bio Asim Krlić i za taj dućan isplaćeno je tadašnjih milion dinara. Novac su podijelili nasljednici.
Ovaj dućan je od ulice bio 3 metra širok i unutra bio 7 metara dučak. Iza dućana je bila i magaza. Moj otac Ibrahim se bavio trgovinom tekstila i prehrane. Nakon rata, partizani su mu konfiskovali cjelokupnu robu. Ja sam se udala za Zejnela Smailbegovića (1930-2005) i sa njim rodila sinove: Nusreta i Mithata i kćerku Nerminu.
Ova kuća u Prvomajskoj br.134. je moj miraz i ja sam je poklonila mojem rahmetli sinu Nusretu. On je u braku sa Zakirom Memić (1958) dobio kćerke: Eminu i Edinu. Moj mlađi sin Mithat je oženjen sa Almom Đulović i sa njom ima dvije kćerke: Zehru i Nadiju. Moja kćerka Nermina (1959) ima kćerku jedihnicu po imenu Azra (1985).
Moj sin Nusret je bolovao 14 mjeseci i na Ahiret je preselio 2003. godine, u svojoj 46-oj godini života. Ostavio mi je u amanet da ja za njega obavim Hadž. Da bi obavila Hadž za sina morala sam prvo ja da odem na Hadž. Za sebe sam obavila 2007. godine, a za sina Hadž-Bedel 2008. godine.“
U ovoj kući danas živi Nusretova supruga Zakira, dok su joj kćerke udate. Prije autorovog obilaska kuće, njen djever Mithat se najavio Zakiri i objasnio svrhu posjete. Zakira je sa velikom ljubaznošću pokazala sve prostorije i ispričala ono što zna o kući.
„Na prizemlju kuće bila je velika soba sa hamamom i dušeklucima i mutfak (kuhinja) sa izlazom u avliju. Na sprat vode drvene stepenice. Iz hodnika se ulazi u tri sobe. Jedna od njih je velika „Alaturka“ soba, sa ćoškom nad ulicom, koja je sačuvala svoj originalni izgled do danas. Na spratu je ranije postojao nužnik.
Danas kuća sa avlijom ima ukopno 3 ara veličine. Ranije se u avliji nalazila oklukhana sa štalom, kasnije su postojale i košnice sa pčelama kojih danas nema.“ (sanapress.info)
 Hadži Nadžija (Gegić) Smailbegović (1936)  Dvije kuće koje je sagradio turski oficir koje je naslijedila familija Smailbegović u ul. 1 Maj u N. Pazaru. Kuća sa lijeve strane je porušena  Turski oficir ukopan pored Gurbi babinog turbeta na mezarju Gazilar u Novom Pazaru  Preostala kuća Smailbegovića u ul. 1. Maj br. 134 u Novom Pazaru  Drvene stube koje vode iz prizemlja na sprat kuće Smailbegovića  Detalj u dogramu (drveni namještaj) sobe Alaturka u kući Smailbegovića  Detalj iz Alaturka sobe  Stara brava sa kvakom na vratima Alaturka sobe u kući Smalbegovića  Minderluk sa prozorima Alaturka sobe okrenutim ka ulici 1. Maj  Prozor u Alaturka sobi  Zakira (Memić) Smailbegović u svojoj kući u ul. 1. maj br.134  Zakira (Memić) Smailbegović sa sestrom Zekijom  Hadži Nadžija Smailbegović je dva puta obavila hadž. Prvi put za sebe, a drugi put- BEDEL za svoga sina rahmetli Nusreta (1957-2003)  Hadži Nadžija sa kćerkom Nerminom (1959) i sinom Mithatom (1964)  Hadži Nadžija Smailbegović (1936) sa autorom Harunom Crnovršaninom (1959)  Mezar Ibrahima Gegića (1890-1974), oca hadži Nadžije (Gegić) Smailbegović. Nalazi se na Gazilaru  Mezar Ramize Gegić (1916-1981), majke hadži Nadžije (Gegić) Smailbegović. Nalazi se na Gazilaru  Mezar Zejnela-Zeka Smailbegovića (1930-2005), supruga hadži Nadijinog. Nalazi se na Gazilaru  Mezar Nusreta Smailbegovića, sina hdži Nadžijinog. Nalazi se na Gazilaru |
