25. novembra 2023. navršilo se 80 godina od osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kada je BiH dobila svoju međunarodnu ličnu kartu. Ona se može mjeriti s Poveljom Kulina bana koja je izdata 1189. godine. ZAVNOBiH je važno svjedočanstvo o kontinuitetu bh. državnosti, bez koje danas BiH ne bi imala šansu da se bori za opstanak i za bolju budućnost. BiH je prošla put od nedemokratske socijalističke republike, koja je od početka pedesetih godina prošlog vijeka zastupala ideju samoupravljanja, ali je nikada nije dosegla u punom smislu riječi, do sadašnjeg društvenog sistema koji je pojavno demokratski no obiluje krizama i ratnim prijetnjama nakon agresije na suverenost Bosne i Hercegovine. U njoj je razvijen koncept jednoglasnosti u političkim partijama koje su na vlasti, uz korupciju i druge vidove štetne za društvo. Od 25. 11. 1943. BiH trpi najteži napad od pokušaja njenog destruiranja od strane velikosrpske i velikohrvatske politike koordinirane u Beogradu i Zagrebu. Uz sve to ovdje su uključene i velike sile i regionalne silnice, koje BiH pokušavaju svrstati u svoj geopolitički prostor. O ovome je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji koju organizirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercgeovine (ANUBiH) govorio akademik prof. dr. Adamir Jerković. U svom kazivanju autor pravi osvrt na najvažnije događaje od 1943. do naših dana. Istovremeno se osvrće na nacionalno pitanje koje su komunisti zatomili pričama o bratstvu i jedinstvu, a ono nikada nije do kraja riješeno. Ovaj izuzetno važan govor objavila je ANUBiH u knjizi Državnost Bosne i Hercgeovine u XX i XXI stoljeću (2024), historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH, a štampalo sarajevsko Oslobođenje u deset nastavaka. S dopuštenjem autora objavljujemo ga za čitatelje Bošnjaci.net. November 25th commemorates the 80th anniversary of the establishment of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH), marking the moment when Bosnia and Herzegovina acquired its international identity card. This achievement can be likened to the Charter of Kulin Ban issued several centuries ago in 1189. The ZAVNOBiH stands as a significant testament to the continuity of Bosnian-Herzegovinian statehood, pivotal for Bosnia and Herzegovina's opportunity to fight for survival and a brighter future. From 1943 to the present day, Bosnia and Herzegovina has undergone a transition from a non-democratic socialist republic. Despite advocating the concept of self-management from the early 1950s, it never fully materialized, leading to the current socio-political system. While it appears democratic on the surface, it grapples with tense crises, threats of war post-aggression against Bosnia and Herzegovina's sovereignty, and the emergence of a notion of unanimity among ruling political parties, coupled with corruption and other detrimental societal aspects. Since November 25, 1943, Bosnia and Herzegovina has been subjected to the most formidable assault aiming to dismantle its existence, akin to previous attempts made under the policies seeking the formation of Greater Serbia and Greater Croatia. All this involves major powers as well as regional forces attempting to align Bosnia and Herzegovina within their geopolitical spheres. This paper revisits pivotal events from 1943 to the present, addressing the unresolved national question that Communists suppressed through narratives of brotherhood and unity.

MEMORANDUM 2 SANU JE VEOMA OPASAN DOKUMENT (6)
NACIONALISTI SANJAJU URUŠAVANJE BH. DRŽAVE: Od tada do danas otvoreni secesionista Milorad Dodik, koji je isturena ruka Beograda, pokušava suzbiti ovlasti centralnih organa Bosne i Hercegovine. Pri tom paralelno radi sa čelnikom Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Draganom Čovićem^{[27 28]}, koji se uoči raspada SFRJ izjašnjavao kao predvodnik napredne ideje formulirane kroz Ujedinjenu jugoslovensku demokratsku incijativu (UJDI). U međuvremenu je „promijenio“ svjetonazor i od naprednog Jugoslovena pretvorio se u separatističkog Hrvata. Dvije različite strategije, koje su u ratu bile suprotstavljene, imaju istu rezultantu – dokidanje države Bosne i Hercegovine ili ako to ne mogu sada, onda postepeno oduzimanje državnih ingerencija centralnoj vladi u Sarajevu da bi kasnije završili započetu destrukciju. Separatisti smatraju da će se u finalu država sama urušiti kao nemoguća i neodrživa, jer će joj stalno praviti prepreke i destrukciju. Dodikov secesionizam je naročito vidljiv od 2011. godine, nakon što je Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) izdala „Memoranudum dva“. Ovaj dokument je postao orijentir za sve srpske zvaničnike u Republici srpskoj. Podsjećam da je ovaj nezvanični dokument, koji je priređen samo za internu upotrebu u Vladi Republike Srbije, s naznakom za “čitanje bez daljeg rasturanja”, postao državotvorna strategija za nastavak projekta “Velike Srbije” i njegove finalizacije u miru.

NEMOGUĆA DRŽAVA: Glavne teze memoranduma su neprestano negiranje Bosne i Hercegovine kao države, njene perspektivnosti i održivosti. Ovo je obilato koristio Milorad Dodik kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, a za njim i svi ostali. I, tako, sve do danas. Uputstvo iz Memoranduma 2 glasi:
“Vrlo je značajno da političari u Republici srpskoj jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da Bosnu i Hercegovinu ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom.“ Prema Memorandumu 2, koji je autor imao u rukama piše još:
“Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta Bosne i Hercegovine maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju Republici srpskoj. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija.“
Građani Bosne i Hercegovine nisu ni svjesni razmjera opasne destrukcije, jer ne poznaju dovoljno temu, iako osjećaju slabosti sistema. Evo jednog uputstva iz Memoranduma dva za političare u Rs-u, ali i za obične građane:
“Političari i državni funkcioneri Srbije će ubuduće zaobilaziti političare i institucije Bosne i Hercegovine što je god više moguće. Političari i državni funkcioneri Srbije trebaju što češće imati sastanke sa političarima iz Republike srpske po protokolu definisanom za međudržavne susrete. (…)
Ili, naprimjer, Visoki funkcioneri Republike srpske i ostali građani bi tokom boravka u inostranstvu trebali izbegavati ambasade, konzulate i predstavništva Bosne i Hercegovine. Ukoliko im zatreba konzularna pomoć, onda bi se trebali obratiti DKP-ima Srbije bez obzira što formalno ne poseduju državljanstvo Srbije.”
Ovako se danas ponašaju kadrovi iz entiteta Republika srpska. Stavovi iz „Memoranduma dva“ nažalost nisu dovoljno ozbiljno shvaćeni u bosanskohercegovačkoj javnosti.
(U sljedećem nastavku: Nova geopolitika)

FUSSNOTE:
^27] Adamir Jerković, Magle nad Bosnom, Almada, 2020.
^28] Dragan Čović je bosanskohercegovački i hrvatski političar. Predsjednik je HDZ BiH i bivši hrvatski član Predsjedništva BiH. Od 2002. do 2005. također je bio član Predsjedništva BiH. Od 1998. do 2001. bio je zamjenik premijera i ministar finansija u Vladi Federacije BiH. Na Općim izborima 2002. izabran je za člana Predsjedništva BiH. Optužen je 2005. za zloupotrebu položaja. Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio ga je iste godine „jer je njegova optužnica stvarala loš uticaj na predstavljanje Bosne i Hercegovine“. U novembru 2006. nepravosnažno je osuđen na 5 godina zatvora jer je kompaniju "Lijanović" oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa. U junu 2008. Apelaciono vijeće Suda BiH odbacilo je optužbu zbog nenadležnosti Suda BiH. Čović ponovo završio pred sudom 2009. zbog optužbe da je donosio odluke o utrošku sredstava za kupovinu stanova određenim osobama. Eksponent je službene hrvatske politike u Zagrebu.
Adamir Jerković, Magle nad Bosnom, Almada, Sarajeva, 2020.
Memorandum 2, SANU, Beograd, 2011.