25. novembra 2023. navršilo se 80 godina od osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kada je BiH dobila svoju međunarodnu ličnu kartu. Ona se može mjeriti s Poveljom Kulina bana koja je izdata 1189. godine. ZAVNOBiH je važno svjedočanstvo o kontinuitetu bh. državnosti, bez koje danas BiH ne bi imala šansu da se bori za opstanak i za bolju budućnost. BiH je prošla put od nedemokratske socijalističke republike, koja je od početka pedesetih godina prošlog vijeka zastupala ideju samoupravljanja, ali je nikada nije dosegla u punom smislu riječi, do sadašnjeg društvenog sistema koji je pojavno demokratski no obiluje krizama i ratnim prijetnjama nakon agresije na suverenost Bosne i Hercegovine. U njoj je razvijen koncept jednoglasnosti u političkim partijama koje su na vlasti, uz korupciju i druge vidove štetne za društvo. Od 25. 11. 1943. BiH trpi najteži napad od pokušaja njenog destruiranja od strane velikosrpske i velikohrvatske politike koordinirane u Beogradu i Zagrebu. Uz sve to ovdje su uključene i velike sile i regionalne silnice, koje BiH pokušavaju svrstati u svoj geopolitički prostor. O ovome je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji koju organizirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercgeovine (ANUBiH) govorio akademik prof. dr. Adamir Jerković. U svom kazivanju autor pravi osvrt na najvažnije događaje od 1943. do naših dana. Istovremeno se osvrće na nacionalno pitanje koje su komunisti zatomili pričama o bratstvu i jedinstvu, a ono nikada nije do kraja riješeno. Ovaj izuzetno važan govor objavila je ANUBiH u knjizi Državnost Bosne i Hercgeovine u XX i XXI stoljeću (2024), historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH, a štampalo sarajevsko Oslobođenje u deset nastavaka. S dopuštenjem autora objavljujemo ga za čitatelje Bošnjaci.net. November 25th commemorates the 80th anniversary of the establishment of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH), marking the moment when Bosnia and Herzegovina acquired its international identity card. This achievement can be likened to the Charter of Kulin Ban issued several centuries ago in 1189. The ZAVNOBiH stands as a significant testament to the continuity of Bosnian-Herzegovinian statehood, pivotal for Bosnia and Herzegovina's opportunity to fight for survival and a brighter future. From 1943 to the present day, Bosnia and Herzegovina has undergone a transition from a non-democratic socialist republic. Despite advocating the concept of self-management from the early 1950s, it never fully materialized, leading to the current socio-political system. While it appears democratic on the surface, it grapples with tense crises, threats of war post-aggression against Bosnia and Herzegovina's sovereignty, and the emergence of a notion of unanimity among ruling political parties, coupled with corruption and other detrimental societal aspects. Since November 25, 1943, Bosnia and Herzegovina has been subjected to the most formidable assault aiming to dismantle its existence, akin to previous attempts made under the policies seeking the formation of Greater Serbia and Greater Croatia. All this involves major powers as well as regional forces attempting to align Bosnia and Herzegovina within their geopolitical spheres. This paper revisits pivotal events from 1943 to the present, addressing the unresolved national question that Communists suppressed through narratives of brotherhood and unity.

AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU (3)
SKUPŠTINA RS PROGLAŠAVA 1993. ODLUKE ZAVNOBIH-a NEVAŽEĆIM: Od tada do agresije 1992. godine Bosna i Hercegovina živi svoj život kao ravnopravna članica jugoslovenske federacije. Od 1. marta 1992. Bosna i Hercegovina postaje nezavisna i suverena država koja je primljena u Ujedinjene nacije 22. maja iste godine. Sve bošnjačke i probosanske stranke SDA, SBiH, SDP, Bosanskohercegovačka patriotska stranka i druge imale su pozitivan odnos prema historijskom datumu i obnovi državnosti Bosne i Hercegovine. Protivnici njene državnosti, koji su Bosnu i Hercegovinu gledali kao na dio velike Srbije odnosno dijelove Hrvatske, ustali su, međutim, svim sredstvima ne samo da relativiziraju ovu historijsku činjenicu nego i da umrtve svaku priču o Bosni i Hercegovini ne priznajući njen historijski kontinuitet star više vijekova.
Pedeset godina nakon historijskog zasjedanja u Mrkonjić Gradu tzv. Skupština Republike srpske pozvala se na tzv. Ustav Rs-a, član 70. tačku 2, i proglasila nevažećom odluku koja je donesenu na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Ovo se dogodilo na istom mjestu u Mrkonjić Gradu 20. 7. 1993. godine. Nacionalistički predstavnici srpskog naroda „utvrdili“ su da „između ustavnopravnih rezultata zapisanih na nevažećim odlukama ZAVNOBIH-a i Republike srpske, kao Države zasnovane na originalnom pravu srpskog naroda na samoopredjeljenje, ne postoji nikakav oblik državnopravnog kontinuiteta“.
Nelegalni skup u Mrkonjić Gradu, uz fizičko osporavanje tekovina narodonooslobodilačke borbe postao je eklatantan primjer nasilja nad ustavno-pravnim sistemom Bosne i Hercegovine. Borbu za srpsku Bosnu i Hercegovinu vodio je tada SDS (Srpska demokratska stranka) dok sada to čini SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata), nekada Momčilo Krajišnik a danas lider SNSD Milorad Dodik. Iste stavove o Jugoslaviji kao državi koje su zastupali srpski delegati ratne 1993. i i danas su aktuelni.

O potrebi pravljenja potpune distinkcije između stavova Srba i odluka ZAVNOBiH-a govorio je na tzv. „skupštini“ srpskih radikala Mitar Miljanović. Kako je naveo, riječ je o „50-godišnjim srpskim zabludama“ u vezi sa ZAVNOBiH-om. U transkriptima sa ove sjednice piše: „...Treba odmah istaći čvrstu povezanost zablude zvane ZAVNOBIH sa zabludom zvanom AVNOJ, zbog toga se smatramo da i AVNOJ-ovsku zabludu zauvijek odbacimo nadajući se da će AVNOJ-sku zabludu zauvijek odbaciti i ostale srpske države, ako i to da će tu zabludu u svojoj duši odbaciti svi Srbi u rasijanju, i bilo gdje".
PRESLAGIVANJE „SRPSKIH“ TERITORIJA: Iz ovih Miljanovićevih riječi se vidi da se radi o ciljanom srpskom projektu, jer govori o srpskim zemljama iz čega se izvlači zaključak o preslagivanju teritorija iz sastava Jugoslavije u novi srpski blok ili ako to skroz ne uspiju da srpska delegacija treba dati „puni legalitet i legitimitet našim najvećim rukovodiocima u ženevskim pregovorima da se bore i izbore za konfederaciju ili za nezavisnu RS". Predsjedavajući na „zasijedanju“ Momčilo Krajišnik je istakao da u „anatemisanom Mrkonjić Gradu“ srpski delegati ne mogu ukidati odluke AVNOJ-a već se može u vezi s tim pitanjem podnijeti inicijativa da se odluke AVNOJ-a proglase ništavnim, ali ne zajedno sa odlukom o poništavanju odluka ZAVNOBiH-a, jer kako je rekao, prema transkriptu sjednice, „mi donosimo odluku o ZAVNOBiH-u, jer je narod u bivšoj Bosni i Hercegovini preko svojih nelegitimnih predstavnika donio ovaku odluku.“

Što se tiče AVNOJ-a, Krajišnik je bio za to da se ponište i njegove odluke, ali je pravio distinkiciju izmedju saveznog zasjedanja i ZAVNOBiH-a, jer su „odluke AVNOJ-a donijeli predstavnici srpskog naroda sa cijele teritorije Jugoslavije i oni koji su donijeli to moraju da ponište, mi možemo prihvatiti da pokrenemo inicijativu da oni ponište“.

Ovdje su falsifikatori historije svjesno zanemarili činjenicu da ZAVNOBIH nije donio nego je samo obnovio vijekovnu državnost Bosne i Hercegovine, koju je ona izgubila 1463. godine padom pod osmansku tuđinsku vlast. U dokumentima je precizirano da su granice Bosne i Hercegovine određene odlukama Berlinskog kongresa iz 1878. godine.

U godinama rata Bošnjaci kao dio legalne vlasti su lutali izvjesno vrijeme na samom početku, što se može opravdati ratom i borbom za goli opstanak. Nakon stidljivog obilježavanja Dana državnosti BiH tokom rata na teritoriji koju je držala Armija RBiH, Skupština BiH je donijela Ukaz o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Republike BiH br. 1781/95 koji je potpisao tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović, na osnovu amandmana LXXIII, tačka 1. stav 7.
Osamdeset godina nakon istorijskog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu, vlast manjeg bosanskohercegovačkog entiteta je 2023. zabranio održavanje javnog skupa u tom gradu., što jasno upućuje kako tamošnje aktuelno rukovodstvo gleda na historijske poruke koje su izgovorene i usvojene u noći 25/26.11.1943. godine. Kako se sve ovo zapetljavalo u Bosni i Hercegovini od Dejtona do naših dana?

(U sljedećem nastavku: Zapleti nakon Daytona)