25. novembra 2023. navršilo se 80 godina od osnivanja Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), kada je BiH dobila svoju međunarodnu ličnu kartu. Ona se može mjeriti s Poveljom Kulina bana koja je izdata 1189. godine. ZAVNOBiH je važno svjedočanstvo o kontinuitetu bh. državnosti, bez koje danas BiH ne bi imala šansu da se bori za opstanak i za bolju budućnost. BiH je prošla put od nedemokratske socijalističke republike, koja je od početka pedesetih godina prošlog vijeka zastupala ideju samoupravljanja, ali je nikada nije dosegla u punom smislu riječi, do sadašnjeg društvenog sistema koji je pojavno demokratski no obiluje krizama i ratnim prijetnjama nakon agresije na suverenost Bosne i Hercegovine. U njoj je razvijen koncept jednoglasnosti u političkim partijama koje su na vlasti, uz korupciju i druge vidove štetne za društvo. Od 25. 11. 1943. BiH trpi najteži napad od pokušaja njenog destruiranja od strane velikosrpske i velikohrvatske politike koordinirane u Beogradu i Zagrebu. Uz sve to ovdje su uključene i velike sile i regionalne silnice, koje BiH pokušavaju svrstati u svoj geopolitički prostor. O ovome je na Međunarodnoj naučnoj konferenciji koju organizirala Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercgeovine (ANUBiH) govorio akademik prof. dr. Adamir Jerković. U svom kazivanju autor pravi osvrt na najvažnije događaje od 1943. do naših dana. Istovremeno se osvrće na nacionalno pitanje koje su komunisti zatomili pričama o bratstvu i jedinstvu, a ono nikada nije do kraja riješeno. Ovaj izuzetno važan govor objavila je ANUBiH u knjizi Državnost Bosne i Hercgeovine u XX i XXI stoljeću (2024), historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH, a štampalo sarajevsko Oslobođenje u deset nastavaka. S dopuštenjem autora objavljujemo ga za čitatelje Bošnjaci.net. November 25th commemorates the 80th anniversary of the establishment of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Bosnia and Herzegovina (ZAVNOBiH), marking the moment when Bosnia and Herzegovina acquired its international identity card. This achievement can be likened to the Charter of Kulin Ban issued several centuries ago in 1189. The ZAVNOBiH stands as a significant testament to the continuity of Bosnian-Herzegovinian statehood, pivotal for Bosnia and Herzegovina's opportunity to fight for survival and a brighter future. From 1943 to the present day, Bosnia and Herzegovina has undergone a transition from a non-democratic socialist republic. Despite advocating the concept of self-management from the early 1950s, it never fully materialized, leading to the current socio-political system. While it appears democratic on the surface, it grapples with tense crises, threats of war post-aggression against Bosnia and Herzegovina's sovereignty, and the emergence of a notion of unanimity among ruling political parties, coupled with corruption and other detrimental societal aspects. Since November 25, 1943, Bosnia and Herzegovina has been subjected to the most formidable assault aiming to dismantle its existence, akin to previous attempts made under the policies seeking the formation of Greater Serbia and Greater Croatia. All this involves major powers as well as regional forces attempting to align Bosnia and Herzegovina within their geopolitical spheres. This paper revisits pivotal events from 1943 to the present, addressing the unresolved national question that Communists suppressed through narratives of brotherhood and unity.

OBNOVA DRŽAVNOSTI BIH U MRKONJIĆ GRADU
ŽIVE VELIKODRŽAVNE IDEJE SUSJEDA: Velikosrpka i velikohrvatska politika koja se iznjedrila u Beogradu i Zagrebu pokušavala (i još to čini, sa upornošću) uništi nezavisnost, teritorijalni integriteta i suverenitet Bosne i Hercegovine u ratu koji je vođen od aprila 1992. sve do 21. novembra 1995. godine. Destrukcija koja je započela i prije rata a zaoštrila se sa agresijom na Bosnu i Hercegovinu i sada se odvija ubrzanim tempom samo drugim sredstvima i metodima. Secesionisti su u oslobodilačkom ratu izgubili bitku, jer su snage otpora oličene u Armiji RBiH i pod dejstvom spoljne intervencije koja je uslijedila u avgustu 1995. godine, nametnule za njih nepovoljan, da upotrijebim oksimoron, „ratni mir“. Ali, velikosrpska odnosno velikohrvatska ideja pokazala je da nacionalizam nije uništen već da je samo privremeno zauzdan, da ne posustaje već kao hidra kada ostane bez jednog pipka naraste joj drugi, i nikad se ovaj negativan trend ne zaustavlja. Događaji od završetka rata u novembru 1995. do danas potvrđuju da nacionalizam ima žilavu snagu i nevjerovatnu izdržljivost, koji je nadojen njegovom zlom idejom i kreće se za ehom bolesnog šovinističkog zvuka. Cilj srpsko-hrvatske velikonacionalističke politike, koja se do smrti predsjednika Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića bila pritajila, ponovo je glasno huknula, posebno zadnjih godina a kulminaciju doživljava posljednjih mjeseci. Osporavanja Bosne i Hercegovine je bilo i ranije ali su njihovi protagonisti uspješno eliminirani (kod Srba je smijenjen 5. marta 1999. predsjednik Republike Nikola Poplašen^[1] a kod Hrvata član Predsjedništva BiH Ante Jelavić, 3. 3. 2001.^[2]). Ali, nikada, ni u „najboljim godinama od Daytona“ nije zamrla ideja od velikosrpskom osvajanju dijelova Bosne i Hercegovine, a kod hrvatske političke komponente prisajedinjenja teritorije na kojoj su nastanjeni većinom Hrvati.

Sada, najprije uvid u događaje koji su uslijedili danas nakon 25.11.1943. godine.
ZAVNOBIH OBNAVLJA DRŽAVNOST BIH: Ne treba ponavljati šta je 25. novembar iz 1943. godine. Generacije koje su rođene u miru nakon agresije Srbije, pa onda Hrvatske (HV), treba da znaju da je ZAVNOBiH najviši politički i zakodavni organ federalne Bosne i Hercegovine koji je imao 173 vijećnika, da mu je predsjedavao Vojislav Kecmanović, a da je prvi potpredsjednik bio Avdo Humo, drugi potpredsjednik Aleksandar Preka, bivši narodni poslanik HSS-a, treći potpredsjednik Đuro Pucar-Stari, član Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora NOO-a i član AVNOJ-a. Za Sekretara je izabran Hasan Brkić^[3], politički komesar XXVII divizije. Predsjednik, potpredsjednici i sekretar su činili uže rukovodstvo Prezidijuma^[4 , odnosno Predsjedništvo Prezidijuma i ujedno Predsjedništvo ZAVNOBIH-a. Delegati ZAVNOBiH su usvojili Rezoluciju i Proglas narodima BiH^[5] . Ovo općenarodno predstavništvo zastupalo je sve narode koji žive u Bosni i Hercegovini. Od tada je ostala zvučna frazu koja je postala moto progesivnog dijela koji zastupa građansku državu: da Bosna i Hercegovina nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska već i srpska i muslimanska i hrvatska. I kako god premetali ovo „srpska, hrvatska i muslimanska“, pa govorili nekim drugim redom, sve se svodi na isto – u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) je ustanovljena abeceda o ravnopravnosti svih njenih naroda i građana. Opijeni narodnooslobodilačkim zanosom uz agitaciju komunista preko agitprop „mašine“ većina naroda je iskreno vjerovala u abecedu i azbuku Bosne i Hercegovine o tri „i“ („i.i.i.“). Velika ideja ZAVNOBiH-a zapisana je u ratnoj noći između 25. na 26. 11. 1943., kada je nakon skoro pet vijekova (463 godine) obnovljena državnost Bosne i Hercegovine. Muslimanu, Srbinu i Hrvatu, kao i svakom drugom građaninu Bosne i Hercegovine, dato je pravo da bez ustezanja ljubi zemlju u kojoj su rođeni i „propisano“ je da niko u toj zemlji koja je obnovila svoju državnost nije veći Bosanac i Hercegovac niti da iko ima pravo trgovati njenom nezavisnošću i slobodom. Ovo je bilo jasno i generaciji koja je došla nakon partizanske ere u miru i kojoj je pričao „bratstvu i jedinstvu“ pripovijedana i za lahku noć i za dobro jutro, svakoga dana. Jer, takva je Bosna i Hercegovina, lijepa i čudesna zemlja, koja voli da se mazi, ali je strahovito ljuta na svakog ko joj ne da da živi. Bosna i Hercegovina je htjela da živi, jer na to je imala pravo po historijskom godu u koji je uplela hiljadu svojih ljeta, a zašto su se u novembru 1943. zalagali bosanskohercegovački pripadnici antifašističkog pokreta.

FUSSNOTE:
^1] Adanir Jerković, Alija izbliza II, str. 55-58 o smjeni Nikole Poplašena,, Dom štampe, Zenica, 2005.
^2]Ante Jelavić je bivši bosanskohercegovački i hrvatske provenijencije. Bio je član Predsjedništva BiH od 1998. do 2001. i predsjednik HDZ BiH 1998. do 2002. godine. Nakon treće sjednice Hrvatskog narodnog sabora održane 3. marta 2001. u Mostaru, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritsch smjenio ga je s funkcije člana Predsjedništva BiH i predsjednika HDZBiH s obrazloženjem da je ugrozio ustavni poredak FBiH i BiH. Predvodio je sazivanje sjednice HNS-a i donošenje političkih odluka s ciljem osnivanja hrvatskog entiteta u BiH. Procijenjeno je da bi to ugrozilo ustavno uređenje BiH i FBiH, što je danas „legalna“ politike HDZ-a. Odlukom Visokog predstavnika za BiH zabranjena mu je svaka politička i javna djelatnost, a ona je ostala na snazi do današnjeg dana. Ante Jelavić je uhapšen u svom domu u Mostaru 23. 01. 2004. godine, zbog postojanje tajnih novčanih fondova i tajnih računa HDZ BiH i HVO-a u Hercegovačkoj banci. Sud BiH u Sarajevu ga je 6. 10. 2005. prvostepenom presudom osudio krivim za zloporabu položaja i nesavjesno vršenje službene dužnosti na 10 godina u odsutnosti, jer je u međuvremenu pobjegao u Hrvatsku
^3] Hasan Brkić je bio istaknuti bosansko-hercegovački komunistički aktivista. Godine. 1943. postao je sekretar ZAVNOBiH-a do oslobođenja. Za narodnog heroja proglašen 27. 11. 1953. Poslije rata bio je član vlade NRBiH, državni sekretar za poslove narodne privrede FNRJ, državni podsekretar za vanjske poslove i predsjednik komiteta za vanjsku trgovinu FNRJ.
^4] Članovi Prezidijuma, po abecednom redu: Bektašević Ismet, Begić Jure, Brajković Bogomir, Babić Ante, Čolaković Rodoljub, Čemerlić Hamdija, Danilović Uglješa, Đukanović Pero, Eraković Simo, Filipović Sulejman, Rade Hamović, Ivezić Dušan, Kunosić Abdulah, Karabegović Osman, Kamenjašević Ante, Kurt Husnija, Ljujić Vojo, Mitrašević Jovo, Mujkić Hadži-Mehmed, Mandžić Pašaga, Sudžuka Muhamed, Mastilović Novak, Siljegović Boško, Šegrt Vlado, Tolo Niko.
^5] Rezolucija Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a u: ZAVNOBiH – dokumenti, knj. I, 69-82. i Proglas ZAVNOBiH-a narodima Bosne i Hercegovine. u: ZAVNOBiH – dokumenti, knj. I, 79-82.

(U sljedećem nastavku: „Tito je presudio“)