Jučer je pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu održano ročište na kojem se raspravljalo o presudi “Kovačević protiv BiH”. Ta presuda je potvrdila diskriminaciju birača u BiH na svim nivoima, ali su predstavnici Udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), uz pomoć genocidne bratije iz Rs-a, uspjeli isposlovati raspravu o njoj.

Podsjećamo, Slaven Kovačević tužio je Bosnu i Hercegovinu i dostavio sudu dokaze o svim vrstama diskriminacije birača. Sud je odlučio da diskriminacija postoji i da je to u suprotnosti s ljudskim pravima.

Sada je UZP uložio sve adute, uključujući i džokera “zovi prijatelja”, koji se koristi u bezizlaznim situacijama – Kristijana Šmita. Našim novcem on je platio skupu advokatsku kancelariju iz Velike Britanije da ozakoni aparthejd.

Nimalo ne čudi što je HDZ-u u pomoć priskočio, po zlu bratski, SNSD, a i što je Hrvatska – država presuđena za UZP protiv BiH i Bošnjaka – uložila sve napore da definitivno podijeli BiH.

Pitanje svih pitanja je: ko je na ovom suđenju predstavljao Bošnjake, narod koji je de facto najviše diskriminisan, iako je većinski u državi?

To su se pitali i sudija Faris Vehabović, kao i predsjednik suda, Marko Bošnjak, porijeklom Slovenac. Ironija sudbine: jedini “Bošnjak” u sudnici bio je zapravo – Marko Bošnjak.

Za ozakonjenje aparthejda u BiH, pored visokog predstavnika HDZ-a Kristijana Šmita, borila se Monika Mijić, koju su nelegalno poslali da predstavlja Vijeće ministara BiH. Uz nju su bili agentica Sandra Malešić, ministar pravde Davor Bunoza i federalni ministar pravde Vedran Škobić. Rame uz rame s njima stajao je i Miloš Bukejlović, ministar pravde iz Rs-a.


Svi su ponosno pozirali fotografima, izjavivši: “Učinili smo sve što smo mogli, nadamo se uspjehu.” Drugim riječima, nadaju se da će BiH ostati zemlja aparthejda.

BiH u srcu, ali bez Bošnjaka!

Pravo da u ovoj borbi “zastupaju” Bošnjake da li su im Dino Konaković, Nermin Nikšić i Edin Forto.


Kad god krene priča o izdaji interesa Bošnjaka od strane ove trojke, njihovi botovi pitaju: “Šta su konkretno izdali?” Je li ovo najočitiji primjer ili treba još dokazivati da baš izdaju?

Delegacija, koja je djelovala u duhu fašizma i nacizma, nije imala nikakve argumente. Zato su se uhvatili ličnosti apelanta Slavena Kovačevića, tvrdeći da je mijenjao etničku pripadnost i ima državljanstvo Hrvatske. Ali kakav je to argument?

Možda je to dokaz da Hrvati u BiH uživaju sva prava, ako se Hrvatska protivi tome da je Hrvat, Slaven Kovačević, diskriminisan?

Zar sud ne sudi o predmetu, a ne o tome ko ga je podnio? Zar ne bi Srbin smio tužiti BiH za diskriminaciju Bošnjaka? Zar ne bi Hrvat smio tužiti BiH za diskriminaciju Srba? Zar ne bi Bošnjak smio tužiti BiH za diskriminaciju Hrvata, Srba i Ostalih?

Zar nije ljudsko pravo boriti se za prava svih ljudi, a ne samo za prava vlastitog naroda, kako to tvrdi delegacija fašista koja je zastupala interese UZP-a? (Senzor.ba)