Po ko zna koji put presuđeni zločinci pokazuju svoje pravo lice.
Nakon Biljane Plavšić, njenog lažnog prihvatanja odgovornosti i lažnog pokajanja za ratne zločine, nakon Darija Kordića i njegovog lažnog iskaza kako bi izašao na slobodu, a nakon izlaska, javno izjavio da bi “ponovio sve u sekundu”, sada Radislav Krstić, prvi presuđenik za genocid u Srebrenici, piše, obećava da bi čak i glasao za rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
Laž!

Ako je već tako i zaista smatra da je u Srebrenici počinjen genocid neka pošalje pismo svim zemljama, uključujući i Srbiju, koje su glasale protiv rezolucije ili su bile suzdržane, neka on kao general vojske koja je počinila genocid njima pokaže svoju spremnost da prihvati odgovornost za genocid u Srebrenici.

Neka kaže o grobnicama, o nestalim, o planovima kada su 1998. godine izvršili “asanaciju terena” kada su skrivali tijela i premještali masovne grobnice.

Ko je to uradio i po čijem nalogu?

Ako bi bio iskren i napisao istinu o genocidu, sve što zna o najvećem zločinu, grobnicama, planovima, imenima izvršilaca, možda bi i podržali njegov zahtjev.
Ovakvo ponašanje je nastavak već ustaljene prakse ratnih zločinaca koji na sve moguće načine pokušavaju izaći na slobodu.
Ključno je da smo ih kao zločince doveli u poziciju da sve priznaju. Krstić je u svom prvom zahtjevu priznao zločin u i oko Srebrenice, sada je priznao genocid, piše u saopćenju Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa.