Izvod iz objavljenog rada na međunarodnom naučnom skupu održanom u Novom Pazaru i Bijelom Polju u junu 2024. god. u organizaciji IHDAS-a.

UVOD
Genocid^[1] nad Bošnjacima traje od vremena nakon što je Austrija vojno porazila Osmansko Carstvo u Bečkom ratu (1683-1699) pa do danas u različitim oblicima i od strane različitih izvršioca. Taj proces se vrši kontinuirano i gotovo se u historiji Bošnjaka ne može naći ni jedan dan u kojem Bošnjaci nisu bili izloženi fizičkom, ekonomskom odnosno kulturološkom uništenju na prostoru Bosne, Srbije, Crne Gore i Hrvatske.

U ovom radu nije cilj da se nabroje ili opisuju svi genocidi nad Bošnjacima, već samo oni karakteristični kako bi se ukazalo na veliki broj oblika genocida po svom karakteru, te na ekstenzivan kontinuitet u vremenu. Takođe se ukazuje na ogroman broj sveukupnih žrtava genocida po svim osnovama koji, po mišljenju autora, prevazilazi sve do sada poznate genocide u svijetu svih vremena. Ovdje navedeni genocidi nisu poredani ni hronološki ni po mjestu izvršenja odnosno izvršioca. Nabrojani genocidi su klasificirani po karakteru bez namjere da se definiraju svi mogući oblici genocida već samo ukaže na njihovo postojanje.

Po mišljenju mnogih autora koji istražuju genocid nad Bošnjacima: “Žrtve su genocida svi koji su bili izloženi nekim oblicima zlostavljanja: ubijeni, ranjenici, zatočenici, zatvorenici, pritvorenici, raseljenici, izbjeglice, prognanici, taoci, nestali, oteti, deportirani, progonjeni, zasužnjeni, silovani, mete snajperskih napada, granatiranja, bombardiranja i drugih oblika ratovanja” - Smail Čekić (2007).”
Ovo jeste prošireno shvatanje genocida u odnosu na Međunarodnopravnu definiciju genocida, ali je bitan najmanji zajednički sadržalac svih genocida, a to je: da se zločini vrše u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina. Apsolutno su svi zločini genocidi, ako sadrže kvalifikacije iz prethodne izreke, bez obzira da li su u daljem tekstu nabrojani ili ne.

Negatori genocida bi reducirali pojam genocida na samo presuđene genocide ili samo na pojmove koje poznaje nauka. Dakle, zločini genocidnog karaktera koji su se desili prije nego što ih je međunarodna zajednica prepoznala kao genocide, za ove “naučnike” ne postoje. Elementi zločina koji nisu eksplicitno pobrojani u Međunarodnopravnoj definiciji genocida, a koji imaju svrhu potpunog ili djelimičnog uništenja jedne etničke, vjerske ili rasne skupine, te se vrše sa jasnom namjerom i planom, za ove dežurne “naučnike” ne predstavljaju elemente genocida.

Po mišljenj Mirjana Kasapović sa Zagrebačkog sveučilišta:
“Iz politološke perspektive, posebno je pogubno ignoriranje znanstvenih pojmova i tipologija političkog nasilja i nasilnih sukoba te podvođenje gotovo svih vrsta zločina pod pojam genocida.” - Kasapović M. (2021.)
Isti autor pokušava negirati svih deset velikih genocida nad Bošnjacima prilagođavajući tom cilju „naučnu“ logiku. Na primjer, u osvrtu na pisanje Rastodera (2006.) navodi da:
“Rastoder nije dokazao namjeru jugoslavenske, crnogorske pa čak ni lokalne vlasti da počini genocid (genocid u Šahovićima 1924. god. – o.a.), kao što nije dokazao ni sudjelovanje državnih ili lokalnih tijela vlasti (vojske, policije, žandarmerije i dr.) u zločinu”.
Dakle, Kasapović potvrđuje da genocid u Šahovićima jeste počinjen, ali eto nema dokaza da je postojala namjera vlasti da se to učini. Ona nigdje nije mogla pročitati da je u dokazivanju genocida nužno dokazivati da iza njega stoje vlasti na bilo kom nivou.
Zbog ovako grčevitih pokušaja da se svi genocidi nad Bošnjacima relativiziraju i obesmisle i jeste važno nastojanje akademika Rastodera i Instituta za historiju, demograffiju i antropologiju Sandžaka – IHDAS, da Skupština Crne Gore usvoji deklaraciju o genocidu u Šahovićima 1924. god. te da sličan proces provede kada su u pitanju drugi genocidi nad Bošnjacima.

KLASIFIKACIJA GENOCIDA
Svi izvršeni genocidi nad Bošnjacima kroz historiju se mogu klasificirati po obimu, ali se ovdje naglašava klasifikacija po karakteru genocida. Najčešći oblik je fizičko uništenje bošnjačkog stanovništva koje se događalo u valovima:
1. Genocidi velikih razmjera. U cijelom posmatranom preiodu je izvršeno deset genocida velikih razmjera, kako je to definirao Imamović (1997.) Međutim, samo je jedan genocid izvršen nad Bošnjacima Srebrenice adekvatno internacionaliziran i dobio pravnu kvalifikaciju genocida odlukama međunarodnog suda u Hagu ^[2]. To ne znači da drugi nisu, samo nisu bili predmet procesuiranja pred relevantnim sudovima.

2. Nepresuđeni genocidi velikih razmjera. Mnogi genocidi velikih razmjera poput Prijedora, Foče, Višegrada ... su svrstani u klasu ratnih zločina iako su imali sva obilježja genocida dok genocidi nad Bošnjacima Plava i Gusinja, Pljevalja, Šahovića, Sjenice ... nisu ni procesuirani, ali su istraživani i u velikoj mjeri dokumentovani, posebno od strane bošnjačke intelektualne elite.
Danas je sve navedeno poznato, prilično dobro istraženo i definirano kroz noviju historiju, pa i kroz doprinos učesnika na naučnoj konferenciji u organizaciji IHDAS-a.
3. U ovom radu se, osim navedenih, ističu i neki genocidi velikih razmjera u prošlosti koji nisu dobili dimenziju fenomena za istraživanje i klasifikaciju među kojima su:
- Genocid nad bošnjačkom elitom 1850. god. od strane Otomanskog carstva koje je sproveo Omer Paša Latas. Tada je ubijeno, zatvoreno i sprovedeno u Carigrad u okovima preko 1.400 uglednih Bošnjaka, te je na taj način obezglavljen bošnjački narod.
- Genocid nad Bošnjacima 1697. Od strane austrijskog vojskovođe Eugena Savojskog kada je spaljeno Sarajevo, Visoko i sve što se našlo na putu Savojskog.
- Genocid nad Bošnjacima (muslimanima) Nikšića 11. juna 1877. god.^[3] koji je izvršen u okviru opšteg napada cije1e Crne Gore. Tada je protjerano svo bošnjačko stanovništvo koje se preko Skadra povlačilo u Albaniju^[4].

kao i mnogi drugi tihi genocide iza kojih su ostala naselja bez i jedne džamije, bez i jednog muslimanskog uha kao što je Mojkovac, Kolašin, Šabac i mnogi drugi gradovi po Crnoj Gori i Srbiji koji su bili potpuno ili pretežno muslimanski.

4. Genocidi vršeni nad grupama Bošnjaka kao što su:
- Ubistvo Bošnjaka iz voza u Štrpcima 1993. god.
- Ubistvo radnika iz Sjeverina 1992. god.
- Hapšenje Bošnjaka izbjeglica u Crnoj Gori i deportovanje snagama bosanskih Srba u logore gdje su mučeni i ubijani 1992.-1995.
i mnogi drugi nezabilježeni genocidi

5. Ruralni genocid koji je vršen na potpuno nezaštićenim Bošnjacima poput onih u Ahmićima, Stupnom Dolu, Bijelom Potoku i drugih (Omerbegović, 2018), Rasovu (Begović, 2019.)

6. Kulturološki genocid nad Bošnjacima je oblik genocida koji traje od pada Bosne pod austro-ugarski protektorat 1878. god.
- nasilno i prećutno se mijenja naziv Bosne u Bosna i Hercegovine
- ukida se etnička odrednica Bošnjak
- naredbom Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine 2009. god. zabranjuje se upotreba bosanskog jezika
- nakon drugog svjetskog rata 1945. god. se kroz komunistički sistem vrši asimilacija bošnjačkog stanovništva kroz ideološku prizmu komunizma,
- u svim ratovima se sistematski ruše vjerski i kulturološki objekti Bošnjaka. Na prostoru Srbije (osim Sandžaka) ostala je samo jedna džamija u Beogradu, dok su na prostoru koji je kontrolisala vojska Republike Srpske u toku rata u BiH nije ostao ni jedan vjerski objekat (od preko hiljadu objekata).
- U Srbiji i Republici Srpskoj se i danas negira postojanje bosanskog jezika

7. Ekonomski genocid se takođe sprovodio u kontinuitetu i sprovdi se i sada.
- Agrarna reforma kralja Aleksandra
- Agrarna reforma FNRJ 1949. godine – kolektivizacija
- Neinvestiranje u krajeve u kojima su pretežno Bošnjaci: Sjever Crne Gore, jug Srbije.
- Neizgradnja saobraćajne infrastrukture u i prema mjestima u kojima su pretežno Bošnjaci. Željeznička pruga je izgrađena do gradića Raška, ali ne i do Novog Pazara koji je udaljen samo dvadeset kilometara.
- Neizgradnja proizvodnih kapaciteta u pretežno bošnjačkim mjestima.
- Zaposlenost bošnjaka u javnim ustanovama je procentualno veoma niska

8. Politički genocid
- Eliminacija političkih vođa Bošnjaka koji su svi umrli pod sumnjivim okolnostima, a bili su smetnja provođennju velikosrpskih planova poput: Mehmeda Spahe, Rifata Burdžovića, Džemala Bijedića, Hamdije Pozderca, Muamera Zukorlića i mnogih drugih.
- Strijeljanje bošnjačke elite u Novom Pazaru na Hadžetu 1945.

9. Obrazovni/intelektualni genocid
- do otvaranja privatnog Internacionanog univeriteta u Novom Pazaru u cijelom Sandžaku nije bilo ni jednog univerziteta.
- U školama u Srbiji Bošnjaci su prinuđeni da uče historiju skrojenu po mjeri Srba, a udžbenici su puni srpskih svetaca i crkava.
- U rječnicima srpsko-hrvatskog jezika je u primjerima iz književnih djela prisutno samo tri posto bošnjačkih pisaca.

10. Genocid veličanjem ratnih zločinaca (pod zaštitom institucija) je jako prisutna u Srbiji i RS čiji je cilj podizanje nacionalističkog naboja kod Srba i prijetnja Bošnjacima budućim pokoljima.

11. Genocid zastrašivanjem
- Ubistva i prmalćivanje Bošnjaka u Sandžaku početkom devedesetih godina
- Ubistvima ili pemlaćivanjima pojedinih Bošnjaka povratnika u RS daje se jasna poruka Bošnjacima da se ne vraćaju na svoja ognjišta.

12. Genocid egzodusom. Kroz historiju je bilo više egzodusa Bošnjaka od kojih su neki svrstani u genocide (u istraživanjima bošnjačkih naučnika), a koje su pratili masovni zločini. Međutim, mnogi nisu poput masovnog iseljavanja Bošnjaka iz Sandžaka i Bosne u Tursku 60-tih godina prošlog stoljeća. Takvo prseljenje stanovništva je bilo prinudno, iako se naizgled čini da je dobrovoljno. Ono je bilo plansko kroz sporazum SFRJ i Republike Turske. Bošnjaci se nisu selili iz ekonomskih razloga već zbog osjećaja nesigurnosti i osjećaja da su građani drugog reda.

13. Genocid nečinjenjem. Tokom rata u Bosni Ujedinjene nacije, Amerika i Evropa su nijemo posmatrale masakre nad Bošnjacima, zatvaranje u logorima, silovanje i pljačkanje. Holandske snage u okviru UNPROFOR-a su 1995. god. mirno posmarale odvođenje i strijeljanje preko 8.000 Bošnjaka Srebrenice i Bratunca od kojih je bilo najviše starih, žena i djece.
Svi ovi genocidi su sistematski zataškavani, negirani ili pravdani pravom na samoodbranu. No, u pamćenju Bošnjaka kao i kroz istraživanje bošnjačkih intelektualaca održavala se svijest o izvršenim genocidima sve do vremena kada su se Bošnjaci konačno izborili za slobodu kao narod, slobodu da sebe nazovu svojim imenom „Bošnjaci“, pravo da svoj jezik nazovu „bosanskim“, ali i pravo da historiju bošnjačkog naroda uvedu na kolosjek istine umjesto laži, te sve zločine nad njma nazovu pravim imenom: GENOCID.
Ukupan broj Bošnjaka koji su bili obuhvaćemi mehanizmima za vršenje genocida: ubijanje, raseljavanje, zastrašivanje, pljačkanje, sakaćenje, mučenje u logorima, prisilno pokrštavanje, silovanje, prisilna ili spontana asimilacija višestruko prelazi brojku koju čine svi gore spomenuti genocidi zajedno.
Taj sveukupni genocid bi se mogao induktivnom metodom^[5] nazvati holokaustom^[6] nad Bošnjacima (muslimanima) koji se protezao kroz historiju u kontinuitetu u ratu ili miru, a koji je dramatično promijenio demografsku strukturu u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini na štetu Bošnjaka. Ovaj termin je upotrijebio Imamović (1998.) i Omerdić (1999.). Holokaustom je obuhvaćeno na desetine miliona Bošnjaka koji se nalaze u Bosni i svuda po svijetu i po svom obimu se može usporediti sa holokaustom nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu.

ZAKLJUČAK
Bošnjački intelektualci se moraju izboriti za pravilno tumačenje pojma „genocid”. Smisao genocida treba crpiti iz izreke član 6. Statuta međunarodnog kaznenog suda u kojoj izraz "genocid" znači bilo koje od niže opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina, i to pod tačkom:
b) “nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine”.

Nesporno je da svaki oblik nepravde nanosi žrtvi duševnu bol, te se samim tim, ukoliko je učinjena sa mamjerom prema drugoj etničkoj skupini ili pojedincu, može kategorizirati kao genocid.

Zbir svih genocida nad Bošnjacima kroz historiju koji su se događali u kontinuitetu:
- bez obzira da li su se dogodili prije ili poslije definiranja genocida Statutom međunarodnog kaznenog suda
- bez obzira na razmjere i intenzitet
- bez obzira da li su zapisani ili ne
- bez obzira da li se pamte ili ne

dosegli su razmjere HOLOKAUSTA, te se sugerira da se ovaj termin uvede u praksu za definiranje svih stradanja Bošnjaka kroz vjekove.

LITERATURA
Bečirović, F. (2013) - Kulturna polivalentnost i apsurd zločina u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Begović Dž. (2011.) - “Ne dirajte rasovske šehide” (Protestna nota Istraživačkom centru za genocid u Jasenovcu), Preporod
Begović Dž. (20119.) – Utuljeni čardaci rasovski
Čekić, S. (2007). Istraživanje žrtava genocida sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Huseinović A. (2016.) - film “Bošnjaci – genocid u kontinuitetu”, svjedočenje Nurije Dervović-Pašović.
Imamović, M. (1997.) - Kontinuitet genocida nad Bošnjacima. Genocid u Bosni i Hercegovini 1991-1995. Sarajevo: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Imamović, M. (1998). Historija Bošnjaka. Sarajevo: Preporod.
Kasapović M. (2021.) - Bošnjačke politike povijesti: Genocid kao sudbina, Fakultet političkih znanosti Sveučilište u Zagrebu
Kurgaš M. (2012.) www.bosnjaci.net - Pokolj Bošnjaka od badnje večeri do božića
Ličina F. i Sinanović A. (2024.) - Paripovići
Hrvatska Enciklopedija
Omerdić, M. (1999.) - Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima (1992-1995). Sarajevo: El-Kalem – Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Rastoder, Š. (2006.) - Memoari kao istorijski izvor ili svjedočenje Milovana Đilasa o događajima u Crnoj Gori prvih decenija XX vijeka s posebnim osvrtom na pokolj u Šahovićima. Almanah, 33-34, 183-202.
Rastoder, Š. (2011.) - Kad su vakat kaljali insani: Šahovići 1924. Podgorica: Almanah.

FUSSNOTE:
^1] Međunarodnopravna definicija genocida: član 6 Statuta međunarodnog kaznenog suda
“Za svrhe ovoga Statuta, izraz "genocid" znači bilo koje od niže opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine; (e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu.”
^2] Godine 2004, jednoglasnom presudom u slučaju Tužilac protiv Krstića, Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), presudilo je da zločin počinjen nad muškim stanovnicima enklave Srebrenica predstavlja genocid, zločin prema međunarodnom pravu. – (wikipedia.org).
^3] Paripovići autora Fehim Ličina i Azra Sinanović
^4]Djed autora ovog rada je bio u zbjegu (imao je samo dvije godine)
^5] Induktivna metoda je sustavna primjena induktivnog načina zaključivanja kojim se na temelju analize pojedina čnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu, od zapažanja konkretnih pojedinačnih slučajeva dolazi do općih zaključaka.
^6] “holokaust (grč. ὁλόϰαυστον: potpuno spaljen), izvorno u grčkoj i rimskoj religiji. U moderno doba pojam označava sustavno uništenje Židova i drugih nearijevskih naroda u razdoblju nacizma (1933–45). Za stradanje Židova u II. svj. Ratu.” – Hrvatska enciklopedija