Nije crveni, ali je sigurno na snazi narandžasti alarma za Europu, Balkan i naročito za Bosnu.

Zato što naivna i troma Europa žmiri dok joj Srbija – Aleksandar Vučić gura prst u oko svojom patološkom zaljubljenošću u Izrael - Benjamina Netanyahua.

Patološka je to zaljubljenost zato što Aleksandar Vučić ljubomorno želi da Srbija dobije isti status u Europi kao što ga ima Izrael na Bliskom istoku – status nekažnjivosti i nezaustavljivosti u pohodu na uzurpaciju tuđe zemlje.

Sve je počelo sa formiranjem Dodikove fantomske komisije na čelu sa Gideonom Griefom, izraelskim „ekspertom“ za Holokaust i Rafaelom Izraelijem, izraelskim „ekspertom“ za „islamski terorizam“ da bi se nastavilo sa posjetom Isaaca Herzoga, predsjednikom Izraela Beogradu u septembru 2024. god.

Milorad Dodik je doveo i platio Gideonu Griefu da pokaže da srpski genocid u Srebrenici nije bio genocid unatoč punopravnim presudama međunarodnog suda pravde u Haagu o počinjenom srpskom genocidu nad Bošnjacima-muslimanima u Srebrenici, dok je Rafael Izrael dobio zadatak, uz debelu Didikovu nadoknadu, da pokaže kako su Srbi od pamtivijeka ugroženi od „islamskog terorizma“, tj., od bosanskog naroda bez imena i bez zemlje pa, stoga, Srbi imaju pravo da otmu tu zemlju bez naroda, koji nema pravo da se ičim brani, ni jezikom ni rukom, jer im je u Manastiru Žiča odrezan jezik, a u Srebrenici genocidom su im slomljene ruke. Zbog toga je Rafael Izraeli došao u Banja Luku na poziv Dodika da propagandnom prodajom laži svoga naroda proda srpskom narodu matricu da „zemlja bez ljudi pripada narodu (cionistima) bez zemlje“.

Slijedom te nemoralno kvazi-intelektualne farse dvojice „eksperata“ za obmanu i negaciju međunarodnih presuda za genocid u Srebrenici, Aleksandar Vučić je u zvaničnu posjetu Srbiji pozvao predsjednika Izraela Isaaca Herzoga, čovjeka koji je predmet krivičnih prijava, jer se Izrael tereti optužbom za počinjenje ratnih zločina u Gazi, što je prilikom njegove posjete Davosu, Švicarska, 19. januara, 2024. potvrdio švicarski tužitelj.

Ima li većeg trofeja predsjedniku Srbije Vučiću od trofeja posjete predsjednika Izraela Herzoga, gdje su se do mile volje mogli naslađivati podrškom jedan drugom za negaciju ratnog zločina – genocida u Srebrenici i Gazi?

Ima li sumnje odakle i kako Aleksandar Vučić crpi inspiraciju za nepoštivanje međunarodnih pravnih normi?

Nije li jordanski monarh Abdullah II bin Husein na 79. sesiji Skupštine ujedinjenih nacija od 24. septembra, 2024. uputio krik upozorenja savjesti čovječanstva da „u nedostatku globalne odgovornosti, ponavljani užasi se normaliziraju, prijeteći da naprave budućnost u kojoj je sve dozvoljeno bilo gdje u svijetu. Je li to ono što želimo“?

Ne, normalni ljudi čiste moralne savjesti to ne žele, ali ljudi nečiste savjesti poput srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga to žele i zato imaju potrebu da jedan drugoga podržavaju u nepoštivanju međunarodnog prava te da jedan od drugog uče metodu casus belli, inscenirani povod za upotrebu sile radi etničkog čišćenja i genocida nepoželjnih ljudi za Vučića Bošnjaka-muslimana u Bosni, a za Herzoga Palestinaca- muslimana u Palestini.

Inertna Europa može se ponašati kao i dosada neodgovorno prema srpskom cionizmu, čitaj „sveslavensko-rusko-hrišćanskom prozelitizmu“ na Balkanu, čiji cilj je teritorijalna ekspanzija ne samo na Balkanu, već i u Europi, ali Bošnjaci i Albanca (muslimana) na Balkanu moraju ozbiljno shvatiti opasnost od srpsko-izraelskog savezništva iz kojeg jasno i glasno provijava „srpski cionizma“, koji se napaja iz vrela „izraelskog cionizma“, ne iz ljubavi, već iz mržnje prema islamu i muslimanima.

I kao što Benjamin Netanyahu sanja o „velikom izraelu“, tako isto Aleksandar Vučić sanja o „velikoj srbiji“ na način čišćenja – genocida onih ljudi – naroda, koji im stoje na ostvarenju tog njihovog sna, a to su, prije svih Palestinci u Palestini i Bošnjaci u Bosni. Jer obojica misle da su predodređeni da vladaju mnogo većim prostorom nego što je Srbija za Vučića a Izrael za Netanyahua. Samo što to svijet (ne)razumije.

Europa bi treba znati, ako joj nešto znače punopravne međunarodne presude o srpskom genocidu u Bosni da se: “Vijeće međunarodnog suda u Haagu uvjerilo van svake razumne sumnje da je u periodu od 25. maja do juna 1995. postojao UZP čiji je zajednički cilj bio da se osoblje UN-a uzme za taoce kako bi se NATO prisilio da se uzdrži od daljnjeg izvođenja vazdušnih udara po ciljevima bosanskih Srba. Taj zajednički cilj zaživio je poslije vazdušnih udara NATO-a od 25. i 26. maja 1995. i obuhvatio je pluralitet osoba. Ti učesnici dotičnog UZP-a, uključujući Karadžića, Mladića, Krajišnika i Milovanovića, dijelili su namjeru za krivično djelo uzimanja talaca. Članovi tog UZP-a su taj zajednički cilj provodili u djelo lično i/ili tako što su koristili pripadnike VRS-a i MUP-a da djeluju u svrhu ostvarenja tog zajedničkog cilja. U tom procesu, izdata su naređenja da se osoblje UN-a uzme za taoce, ta naređenja su izvršena i o uzetim taocima je izvješteno. Taj zajednički cilj je trajao sve dok posljednji članovi osoblja UN-a nisu pušteni na slobodu 18. juna 1995.”

Zar civiliziranoj Europi nije jasno da interesni srpsko-izraelski savez nije ništa drugo već savez da Srbija uči od Izraela kako da izbjegne odgovornost za nepoštivanje međunarodnih normi ponašanja u ratu, ali i u miru pod ruskim patronatom i mentorstvom za lukavo podrivanje balkanske a time i europske sigurnosti?

Zar iskusna Europa misli da Srbija poučena od Izraela o nekažnjenosti te potpomognuta od Rusije za svoj nezaustavljivi pohod na uzurpaciju tuđe zemlje na Balkanu i Europi, neće upotrijebiti dronove, koji nadlijeću Oružane snage Bosne i Hercegovini?

Hoće, hoće i te kako. Naučit će Srbija tu operaciju od Izraela, koji prkosi cijelome svijetu svojim zločinima protiv čovječnosti u Gazi i Libanonu, kako je zločin genocida pravo na samoobranu Izraela, odnosno Srbije.

Uče se i drugi tom izraelskom barbarskom narativu, ali Srbija u tome prednjači dičeći se ugošćavanjem Isaaca Herzoga i košarkaškog tima Maccabija iz Tel Aviva. Mogao je i London i Berlin ugostiti kao domaćina izraelskog Maccabija, ali nisu jer je Beograd zakupio monopol na izraelsku podobnost. Nadam se da će Palestinci i arapski svijet, kojem se Vučić napasno dodvorava kroz Šešeljevu podršku palestinskoj borbi u Gazi, shvatiti dvoličnost ili troličnost Vučića i kazati mu marš tamo odakle se došao.

Do tada, nama u Bosni, dragi moji Bošnjaci, ostaje da budemo ponosni što su naši preci, Dobri Bošnjaci, ugostili sefardske Židove u Sarajevo kako bi ih spasili od „španjolske inkvizicije“ 1492. god. pa nisu danas primorani da ugošćuju cioniste, kojih se cijeli svijet, uključujući i moralno savjesne Židove, stide zbog njihovog zločina genocida nad palestinskim narodom, zločina koji traje već osmu deceniju.

Ostaje nam, također, da se zapitamo šta se to događa s našom djecom i omladinom u Bosni, koja nema iskustva vojne discipline, niti se iko sustavno brine o njihovom mentalnom i fizičkom zdravlju.

Užasno je i bolno slušati kako se naše maloljetnike odvodi u pritvor i ispitivanja zbog sumnje za lažnu dojavu o podmetnutim bombama na državne institucije.

Kako je to moguće?

Kako je moguće da se naši maloljetnici upuštaju u tako strašne avanture, koje ih kriminaliziraju za cijeli život?

Kako je moguće da nama zrelim ljudima – roditeljima i odgajateljima u školi i džamiji – u džamiji i školi, nije moguće da odgajamo mentalno zdravu i moralno ispravnu mladež, koju čekaju svi gore navedeni izazovi života u Bosni?

Nemam ni ja hitan odgovor na postavljena pitanja, ali imam apel: - Vrijeme je da se uozbiljimo i kao nacija i kao država jer narandžasti alarm je upaljen za Europu, Balkan i posebno za Bosnu zbog presedana u kršenju međunarodnih normi ponašanja, koje danas provodi Izrael u Gazi i Libanonu.

Allahu Svemogući, posvjedoči da sam mislio i govorio prema Tvojim uputama o svetosti ljudskog života svih ljudi dobre volje! Amin!