Poezija
UNA
|
|
Autor: Mehmed Meša Delić
Objavljeno: 09. August 2024. 17:08:38
Gledam Unu,
sa Štrbačkog buka,
širokog i visokog
kako igra i pjeva
uz harfu slapova koji drhte
k'o svilena mahrama
na duginom užetu.
Gledam Unu,
mehkim pogledom
zakivam joj slapove kapima kiše
da je pogled ne povrijedi.
Gledam Unu,
tražim nešto nerazumno,
da vidim, da raspoznam,
a ljepota joj beskonačna.
Gledam Unu,
osvajam prostor pogledom
otvaram nevidljive kapije,
razmičem stijene, razdvajam obale
da mi pogled lakše prolazi u daljine.
Gledam Unu,
a tamo negdje na kraju shvatanja
potražit ću moje čekanje,
vidjet ću ono što sam pogledom tražio.
upoznat ću nešto što se samo
u i oko Une može naći:
ovodunjalučki Džennet.
UNO RIJEKO
Uno rijeko, vilo vitka,
ti oblačiš uvijek nove boje,
tražiš se u svili, u sjaju đerdana,
da se odsijavaš mađijom trepetnom
u žednim očima i noći i dana.
Uno rijeko, i hod ti ženski, valoviti
i huk dubina sjenoviti,
sve ti je odsjen najženskije žene,
procvetaš i blistaš blistava k'o ljubav,
i kada vehneš, k'o da ljubav vehne.
Uno rijeko, što od zore do akšama pjevaš,
dok ruke povjetarca miluju ti vrcavo tijelo,
na raskrsnici nekog zaljubljenog trena,
šta snije rijeka i šta snije žena,
kad obje mogu poplaviti sebe i sve oko sebe.
Uno rijeko, kaplju, kaplju kapi k'o suze sa tvojih slapova
u talase zore na ibrike srebrenom sa Baščaršije,
i na džezve sjajne dok ih izblistavaš šašicama pijeska,
a ti ispod sunca zlatooka, stooka okolini namiguješ.
|
Ostali prilozi:
|
Ostali prilozi istog autora:
|
