Naš komentator akademik Adamir Jerković napisao je komentar za sarajevsko Oslobođenje br.27.671 od 1. avgusta 2024. Đavolji rabin i genocid u Gazi. Objavljujemo ga u cijelosti.
Ovom pričom ne želi se kazati da su svi Izraelci usmjereni prema zločinu, ali da treba biti veoma oprezan sa iskazanom riječju: ovo se posebno odnosi na javne ličnosti

Kada sam 20 dana nakon tragičnih događaja u Pojasu Gaze napisao pismo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, kao nekadašnji savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića, u kojem sam nazvao agresiju jevrejske države pravim imenom genocid, nisam mogao ni slutiti da će događaji tako uvjerljivo dokazati istinitost mojih riječi. Ne samo što se premijer Netanyahu pokazao kao sistematični arhitekta zločina nad ljudskom rasom, ne kažem namjerno Palestincima, nego je svojim postupcima genocid savjetovao i svojim podređenim. Ne računajući ministre Yoava Gallanta, Itmara Ben-Gvira, Bezalela Smotricha i neke rabine, ističem ovdje poziv Jevrejima da počine genocid u okupiranim teritorijama. Iako nije nova vijest da je rabin Eliyahu Mali, koji je šef ješive Shirat Moshe (vjerske škole) u okupiranom gradu Jaffa, pozvao izraelsku vojsku da ubije sve u Gazi, uključujući i bebe, danas se osjećaju posljedice djelovanja ovakvih vjerskih učitelja. Devet izraelskih vojnika se upravo ispituje za seksualni zločin nad palestinskim zatvorenikom koji više nije mogao ni hodati nakon što su mu učinjene teške povrede.

Nakon ovakvih istupa rabina i drugih zvaničnika “zaraženo” je mnogo ljudi u Izraelu. Otimanje palestinske zemlje na Zapadnoj obali je “najmanje zlo” koje čine jevrejski doseljenici. Iako smo udaljeni od Izraela i ove riječi neće dodirnuti ubice i potencijalne nasilnike, treba danas to govoriti i osuđivati više nego jučer, jer je danas svijet stvarno postao globalno selo. Nikada nije
kasno govoriti o verbalnom zločinu koji podstiče genocid i nije ovdje jedini rabin Eliyah Mali umno poremećen. On je zaboravio na zločin protiv Jevreja prije 90 godina i ugledao se potpuno na Adolfa Eichmanna, najvećeg progonitelja njegovog naroda. Spominjani rabin Mali (koji je očigledno manji nego što se rodio) i niz drugih njemu sličnih pozvali su na fašistički obračun sa Palestincima. Najprije sam provjeravao da se ne radi o podmetnutom videu jer toliko je užasnih stvari kazao da se svakom normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Elem, ovaj krvožedni đavolji rabin kojeg bi se trebali postidjeti svi normalni Jevreji je kazao da “prema halahičkom principu (religiozno-etički sistem pravnog rasuđivanja u judaizmu), svi stanovnici Gaze moraju biti ubijeni”.

Pitali su ga zatim da li treba ubijati i bebe, na što je odgovorio: “Ista stvar. Danas je beba, sutra je borac. Ovdje nema pitanja. Današnji teroristi su ranije bili osmogodišnja djeca!” Svoj radikalizam je ispoljio i nad ženama, jer “one koji stvaraju teroriste također treba ubiti!” Naravno, mislio je na žene Gaze. Objasnio je da je izraelski rat u Gazi “rat Mitzvah”, koji se u jevrejskoj tradiciji definira kao rat “zapovijedi”. Prema jevrejskom zakonu, za ovakvu vrstu rata nije potrebna dozvola Sanhedrina, poznatog i kao vijeće ili skupština, kao što je rat protiv Amaleka. Sjetit ćete se da je premijer Izraela Benjamin Netanyahu na početku rata objavio ovu biblijsku referencu o potrebi da se istrijebe Amelićani, misleći naravno na Palestince. Na ovaj način je direktno pozvao i ohrabrio neke krvožedne rabine koji su zatim pozivali na ubistvo Palestinaca u utrobama njihovih majki, “ljudi i žena i djece i što je na sisi”, u sveopštem ratu i klaonici da se ubiju volovi, ovce, kamile i magarci u vlasništvu pripadnika tog naroda. Iako je đavolji rabin znao da je ovo osjetljivo pitanje i da će njegova poruka biti objavljena na internetu koji će moći pratiti milioni ljudi širom svijeta, saglasio se s tim, dakle, nije to uradio iz nehata, nego svjesno rekavši da to “morate učiniti upravo prema naredbi IDF-a” (izraelske vojske).
Da se radi o organiziranom teroru nad Palestincima, govori podatak da rabinovi učenici u ješivi Shirat Moshe služe u izraelskoj vojsci i da ovu vjersku školu sponzorira izraelska vlada. Ovom pričom ne želi se kazati da su svi Izraelci usmjereni prema zločinu, ali da treba biti veoma oprezan sa iskazanom riječju, ovo se posebno odnosi na javne ličnosti. Svaki normalan čovjek će osuditi ovakvo svođenje računa između naroda, niti se želi predstaviti judaizam kao krvožedan i osvetoljubiv. Epilog ludila je sljedeći. Neodgovorni izlivi mržnje koji izlaze iz usta premijera Netanyahua i nekih njegovih ministara i rabina proizvode nevjerovatnu količinu mržnje, o čemu svjedoči klanje (26 uboda) palestinskog 6-godišnjeg dječaka od strane američkog starca jevrejskih korijena Josepha Czube u Chicagu. Ili pozivi na klanje Palestinaca 95-godišnjeg veterana izraelske milicije Lehija Ezre Yachina. “Budite trijumfalni i dokrajčite ih i ne ostavljajte nikoga”, rekao je. “Izbrišite sjećanje na njih. Izbrišite njih, njihove porodice, majke i djecu. Ako imate komšiju Arapina, nemojte čekati, otiđite u njegov dom i upucajte ga. Ove životinje više ne mogu živjeti.”
Kakve zlokobne, monstruozne i ostrašćene riječi koje skoro nikog u zapadnom svijetu ne dotiču, oni ih ni “ne čuju” premda sasvim jasno razaznaju njihovo značenje. Ovakvi monstruozni zločini nad palestinskim narodom koji doživljava drugu Nakbu (prva 1948) proizvodiće nove mržnje. Mir, ipak, mora doći i u Palestinu, bez obzira na to kada, ali doći će. Neko će morati “presjeći”, jer i Izraelcima i njihovim saveznicima mora biti jasno da ne mogu pobijediti cijeli jedan narod u ovom toliko nepravednom ratu, bez obzira na njihovu vojnu superiornost. Jer, boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce u junaka!