- Muftija sarajevski prof. dr. Nedžad-ef. Grabus prisustvovao je danas prvoj zvaničnoj komemoraciji u Ujedinjenim nacijama u Njujorku na visokom nivou koja je bila posvećena obilježavanju 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. godine.

Komemoracija je održana u plenarnoj dvorani Generalne skupštine UN-a i prva je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici 23. maja ove godine, odnosno, proglašenja 11. jula 2Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici iz 1995. godine".

Obraćanje muftije Grabusa prenosimo u cijelosti:
"Ekselencijo predsjedniče 78. sesije Generalne skupštine UN-a, ekselencije, ambasadori, cijenjeni gosti, porodice žrtava genocida i preživjeli, dame i gospodo!

Neka je na sve vas mir. Es-selamu alejkum!
Hvala vam svima na današnjem sudjelovanju na 'Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanju genocida u Srebrenici iz 1995. godine', čime čuvamo pamćenje i iskazujemo počast žrtvama genocida u Srebrenici. Dozvolite mi da posebnu zahvalnost izrazim Nj.E. ambasadoru BiH u UN g. Zlatku Lagumdžiji, i njegovom timu za trud i napor koji su uložili u procesu pripreme i usvajanja Rezolucije, kao i za organizaciju današnjeg programa.

Iskrena hvala i neka vas Bog blagoslovi.

U BiH su se tokom stoljeća, simbolički kazano, dodirivali munare džamija, tornjevi katoličkih i pravoslavnih crkava te sefardske i aškenaske jevrejske sinagoge. Cijela je BiH kao išarani ćilim sa svojom muslimanskom, katoličkom, pravoslavnom, protestantskom i jevrejskom komponentom. Bosanski duh je kosmopolitski; u BiH nikome nije tijesno i ima mjesta za sve njene građane.


Ta snaga duha i zajedništva sačuvala je sve vjerske objekte tokom opsade Sarajeva od 1992. do početka 1996. i zbog te snage nije se podleglo nikakvom revanšizmu niti osveti. Sarajevo je jedan od svjetskih simbola zajedništva različitih vjerskih identiteta i stjecište različitih kultura - i to ne samo kroz sakralne objekte nego i kroz živu vjeru zajednica koje međusobno isprepletene žive u miru, svako u svom identitetu.

Tokom kasnih devedesetih godina dvadesetog stoljeća situacija u Srebrenici je bila veoma teška za preživjele žrtve genocida u Srebrenici. Među prvim povratnicima u Srebrenicu bili su imami, duhovni lideri, mladići tek izašli iz fakultetskih učionica.

Imami Damir Peštalić u Srebrenici, Elvir Hodžić u Bratuncu i mnogi drugi postali su simbol nade, snage i utjehe majkama i očevima čiji su sinovi brutalno ubijeni, ali i braći, sestrama i rođacima. Islamska zajednica u BiH i vrhovni muftija dr. Husein Kavazović snažno su stali uz sve preživjele u Srebrenici i godinama ulažu maksimalne napore da se sačuva mir i dostojanstvo preživjelih žrtava genocida, pozivajući na poštivanje ljudskog dostojanstva i nepovredivost života, časti, vjere i imovine svih ljudi u BiH.

U UN-u odata počast žrtvama genocida u Srebrenici: Obraćanja izazvala teške emocije Zatim se obratio sarajevski muftija Nedžad Grabus, koji je na kraju pozvao na molitvu za žrtve genocida u Srebrenici i uslijedila je minuta šutnje Danas je u sjedištu UN održana komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici. Ovo je prvi put da se komemoracija održava nako usvajanja Rezolucije pred Generalnom skupštinom UN 23. marta. Bh. ambasador u Ujedinjenim nacijama Zlatko Lagumdžija je otvorio komemoraciju i na samom početku se zahvalio svima, koji su pomogli da bude uspostavljen Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine i koji su kosponzorisali Rezoluciju, usvojenu u Generalnoj skupštini UN-a. Nakon Lagumdžijine najave pušten je kratki film o genocidu, koji je pripremio Memorijalni centar Srebrenica, a zatim se videoporukom obratio predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović. U UN-u prikazana Bećirovićeva videoporuka: Upućena je planetarna poruka da ima nade za pravdu i istinu Prisutnima se zatim obratio Dennis Francis, predsjednik 78. zasjedanja GS UN-a, na kojoj je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici. -Historija uprkos ogromnom bolu ne može se poništiti, ali ako se suočimo s hrabrošću, nemamo potrebe da je ponovo proživljavamo. Da bi ispisali svijetlu budućnost, to je ključno - kazao je Francis na kraju obraćanja. Zatim su govorili ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković i savjetnica generalnog sekretara UN-a Antonija Guterresa za prevenciju genocida Alice Wirimu Nderitu. Lagumdžija se još jednom obratio prisutnima i najavio govornike: Antje Leendertse, njemačku ambasadoricu u UN-u, zemlje koja je pokrenula usvajanje Rezolucije; Almasu Salihović, preživjelu žrtvu genocida, koja danas radi u Memorijalnom centru Srebrenica i Nedžada Grabusa, sarajevskog muftiju. Leendertse je naglasila važnost edukacije o genocidu te je podržala to što se Rezolucija u velikoj mjeri fokusira na obrazovanje. Uslijedilo je emotivno obraćanje Almase Salihović: -Dok stojim ovdje pred vama, imam svoju ličnu priču i to je dio mene. Bilo mi je pet godina kada je počela agresija na BiH, tada sam živjela s majkom, dva brata i dvije sestre, u našem selu 25 km udaljenom od Srebrenice. Bilo mi je pet godina kada sam prvi put čula granatu, vidjela mrtve. Svi smo mislili da će to stati. Bez obzira što je majka pokušavala da nas zaštiti od onoga što se dešavalo, moj dan je počinjao strahom, nosila sam lutku sa sobom, to je bila moja tajna zaštita. Zatim je škola u mom selu granatirana, 14 je izgubilo živote, tada smo morali napustiti selo. Pokušali smo ostati što je moguće duže, ali smo na kraju morali je napustiti i izbjeći u tu strašnu sliku Srebrenice, kada je proglašena zaštićenom zonom. Bilo mi je osam kada su naši strahovi postali realnost. Moja starija sestra Fatima i Abdulah brat, bili su ispred nas u bazi, to je posljednji put da sam ga vidjela, i dalje imam u glavi tu sliku kako odbacuje svesku s molitvama na arapskom. Došli smo u Potočare, u blizini fabrike akumulatora, zajedno s drugima, i vjerovali smo da ćemo biti sigurni. Moji braća i sestre su bili unutra, a ja sam provela prva dva dana ispred i gledala sam Mladića s vojnicima. Zatim smo stavljeni u autobus. Mladićev vojnik nas je presreo i tražio sve vrijedno što imamo, a ja sam nudila svoju lutkicu. 13. jula većina je stigla do slobodne teritorije, moj brat nije, pogubljen je među hiljadama drugih, nevinih muškaraca i dječaka, i završio je u masovnoj grobnici. I dalje je njegovo tijelo nepotpuno. U vrijeme smrti je imao 18 godina, imao je smeđe oči, pun ambicija, snova, bio je strastveni sportista, bio je pametan, znam da je to najtoplija osoba, najbolja od nas. Žalim što mu nisam to sve rekla i kako sam ga voljela, izgubiti njega je izgubiti dio sebe... To je zastrašujuće iskustvo koje ostavlja ožiljke, ne postoji osoba u Memorijalnom centru, koja nije pogođena genocidom. Ovo je naša priča i sami ćemo je ispričati, na svoj način, najbolje kako možemo, to ćemo uraditi za našu djecu - poručila je ona. Zatim se obratio sarajevski muftija Nedžad Grabus, koji je na kraju pozvao na molitvu za žrtve genocida u Srebrenici i uslijedila je minuta šutnje. U sali Generalne skupštine UN-a je emitovano i izvođenje "Srebreničkog inferna" tokom obilježavanja genocida u Memorijalnom centru, a Lagumdžija se zahvalio svima na prisustvu, objavio je Hayat.

Srebrenica nas opominje i podsjeća kako strašno nasilje devastira etičke dimenzije koje čuvaju ljudsko dostojanstvo. U Srebrenici je prekršeno zlatno pravilo - zapovijed protiv neopravdanog ubijanja - i tako je ubijeno na hiljade svjetova. Jedan čovjek je jedan svijet. U etičkom monoteizmu u Starom i Novom zavjetu, te u Kur'anu, svaka osoba je svijet za sebe.

U Svetoj Knjizi, Kur’anu Časnom, čitamo: 'Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je cijeli svijet ubio, a ko spasi jedan život kao da je spasio živote svih ljudi.' (El-Maida, 32)

U svima nama poznatom primjeru bratoubistva, o kojem govore Biblija i Kur’an, kojeg je počinio Kabil nad bratom Habilom, imamo snažnu poruku da nisu isti ubica i nevino ubijena osoba. Ta etička poruka često se relativizira u slučaju genocida u Srebrenici – od negiranja do širenja neistina o žrtvama genocida. Zato je važno djelovanje međunarodne zajednice i lokalnih aktera da se ne dopusti poricanje i negiranje zločina genocida u Srebrenici jer to vodi u nove zločine.

Najbolji primjer moralnosti i etičnosti jesu majke Srebrenice, čija su djeca brutalno ubijena, ali su uvijek pozivale na mir, suživot i poštivanje ljudskih prava. Majke Srebrenice su moralna vertikala bh. društva, snagom svoje vjere u pobjedu dobra bile su nam, a i sada su, inspiracija u teškim suočavanjima s posljedicama genocida u Srebrenici. Na temelju etičkog monoteizma znamo da zlo i dobro nisu i ne mogu biti isto.

Od majki Srebrenice uvijek se može čuti poziv na mir, uvažavanje različitosti, ali i stalno upozoravanje da zlo ne smije prevladati. Pozivamo sve vjerske lidere da se suprotstave zlu i djeluju na uspostavljanju bratskih odnosa među ljudima, posebno da se suprotstave lažnim narativima i širenju neistine o nemogućnosti života u miru s ljudima različitih etničkih i vjerskih identiteta.
Kao ljudi vjere, moramo se suprotstaviti mržnji, netoleranciji, nedjelovanju protiv zla i nepravdi - jer one vode opasnim posljedicama i ljudskoj patnji. Sve drugo nas vodi u moralni ponor. Zato stalno pozivamo na mir.

O moj Bože, Ti si Mir i od Tebe je mir!

Dozvolite mi da ovaj govor zaključim molitvom za šehide genocida u Srebrenici, kao i za sve potlačene nevine ljude u svijetu. Neka Svemogući Bog podari milost njihovim dušama, a sjećanje na njih neka bude stalna inspiracija da gradimo bolji svijet od onog u kojem su oni živjeli.
Hvala vam na pažnji i predanosti ovom pitanju. Pozivam vas da dovom, molitvom ili minutom šutnje odamo počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Neka je na sve njih Božiji rahmet. Hvala vam!".