Komentari
OTVORENO PISMO ELMEDINU KONAKOVIĆ MINISTRU VANJSKIH POSLOVA DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE
|
|
Autor: Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012)
Objavljeno: 09. July 2024. 16:07:19
Poštovani ministre Konakoviću,
Ovo pismo sam tebi adresirao jer ne znam drugu adresu, koja je dostupna Bošnjacima da izraze svoju zabrinutost za trenutnu sudbinu nacije i države nakon pohoda vojnih i policijskih kadeta iz Srbije 6. i 7. jula na bosansku državu. Dopusti, pak, da pismo nije samo tebi, već svim Bošnjacima/Bosancima u politici i državi u našoj zemlji.
Znam, razikujem da mi kažeš zašto se miješam u bosanske državne poslove, ali ne mogu više ni gledati ni šutjeti pred rasulom bošnjačke političke, moralne i državne pameti i to baš pred planetarno obilježavanje sjećanja na srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
Zar ima neko u Bošnjaka u domovini i svijetu a da nije šokantno „umješan“ u kolektivni osjećaj straha i neizvjesnosti zbog najavljenog ili nenajavljenog ulaska Vojske Srbije u Bosnu pod plaštom ekskurzijskog pohoda vojnih i policijskih kadeta iz Srbije na bosansku državu, koji prodefiliraše Prijedorom i Bratuncom?
Nema, i neće ga biti sve dok su Bošnjaci/Bosanci u ovakvom rasulu, gdje im se ne zna ni ko pije ni ko plaća, dok Srbija primjenjuje svoj plan invazije na Bosnu iz Načertanija „Svesrpskog sabora“.
Znam, Elmedine, oni jedva čekaju da te oderu za sve – za što nisi i za što jesi kriv, ali, ne mogu se čudom načuditi da se ne osjećaš odgovornim, da ne kažem krivim, za ulazak vojno i policijski uniformiranih lica iz Srbije, Srbije koju je Međunarodni mehanizam za krivične sudove osudio za udruženi zločinački poduhvat zbog zloćudnog djelovanja bivših šefova Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Frankija Simatovića, koji su osuđeni na po 15 godina kazne zatvora.
Znam, nisi u stanju da pročitaš svu literaturu iz oblasti odbrane Države, ali ne mogu shvatiti da nisi onako ovlaš prepoznao da su vojno uniformirani kadeti u službi Ministarstva odbrane Srbije, odakle gotova svakodnevno slušamo zloćudne poruke, koje nas podsjećaju na devedesete godine, kada su vozači šlepera (Srbi) pokazivali otpremnice na kojima je pisalo da prevoze banane za Kalinovik. Te „banane“ su bile smrtonosne za naš narod na Drini, posebno u Višegradu i Foči.
Elmedine, zar to nedavno bolno iskustvo sa Srbijom nije moralo kod tebe, kao državnika u ime Bošnjaka, inicirati šesto čulo bosanskog patriote tako da se pitanje „vojno i policijski uniformiranih kadeta“ iz Srbije ne može ostavljati procjeni i ocjeni nekom činovniku Granične policije. Ministarstvo vanjskih poslova Države Bosne i Hercegovine nije poštansko sanduče za prosljeđivanje pisama, već je to ministarstvo odgovorno moralno i politički za sigurnost granica bosanske države.
Stoga, uz pismo najave o dolasku srbijanskih vojnih i policijskih kadeta, morao je biti i naputak za Graničnu policiju da prema Planu bilateralne vojne saradnje sa Ministarstvom odbrane Srbije za 2024. godinu ne postoji posjeta kadeta Vojske Srbije Prijedoru i Bratuncu. Čak i mi bosanske hodže znamo da Granična policija ne donosi odluke, već radi prema odlukama i uputama nadležnih državnih ministarstava.
No, poštovani ministre Konakoviću, najbolnija, najstrašnija i najotužnija je spoznaja da krupni ili visoki Bošnjaci/Bosanci u politici i državi nemaju ni minimum međusobne komunikacije ni privatno ni službeno oko zajedničke odbrane bosanske države od srpske verbalne i vojno-policijske agresije u vrijeme kada se cijeli svijet okuplja oko obilježavanja sjećanja na srpski genocid u Srebrenici upravo da bi se spriječila ponovna srpska genocidna agresija na našu zemlju.
Zaista, ministre Konakoviću, ne mogu da shvatim da vi, Bošnjaci/Bosanci, u politici i državi niste u stanju da se okupite na jednom mjestu, makar lažno i licemjerno, ali da vidimo da vas imamo takve kakvi jeste da se međusobno makar gledate za jednim stolom.
Kako to da cijeli svijet prepoznaje važnost jedinstva u osudi srpskog genocida i u odbrani Bosne od srpske potencijalne agresije nad našim narodom, dok njegovi politički i državni predstavnici to ne osjećaju ni riječju ni djelom? To je ono što naš narod najviše brine!
Da ne kažem koliko bi nam srce bilo ispunjeno radošću i sigurnošću da vas vidimo da sjedite za jednim stolom te da čujemo vaš jedinstven i odlučan bosanski glas za sreću i spas našeg naroda i naše države – bosanske.
Ne znam, hoću li doživjeti trenutak te radosti u mom životu, ali hoću da znaš ministre Konakoviću, da dok sam živ učit ću dovu Allahu Milostivom da vam osnaži duh, da vam pročisti dušu, da vam omekša srce i da vam prosvijetli um kako bi vi, Bošnjaci/Bosanci, u politici i državi pružili ruku jedni drugima i ujedinili svoje misli i djela za sreću i spas našeg naroda i naše države – bosanske protiv svih dušmana ma ko bili i ma odakle dolazili.
Tako, neka nam svima Allah Milostivi pomogne u borbi za naš uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu. Amin!
S poštovanjem,
Mustafa Cerić, Ph.D.
Reisu-l-ulema u Bošnjaka (1993-2012)
Ovo pismo sam tebi adresirao jer ne znam drugu adresu, koja je dostupna Bošnjacima da izraze svoju zabrinutost za trenutnu sudbinu nacije i države nakon pohoda vojnih i policijskih kadeta iz Srbije 6. i 7. jula na bosansku državu. Dopusti, pak, da pismo nije samo tebi, već svim Bošnjacima/Bosancima u politici i državi u našoj zemlji.
Znam, razikujem da mi kažeš zašto se miješam u bosanske državne poslove, ali ne mogu više ni gledati ni šutjeti pred rasulom bošnjačke političke, moralne i državne pameti i to baš pred planetarno obilježavanje sjećanja na srpski genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
Zar ima neko u Bošnjaka u domovini i svijetu a da nije šokantno „umješan“ u kolektivni osjećaj straha i neizvjesnosti zbog najavljenog ili nenajavljenog ulaska Vojske Srbije u Bosnu pod plaštom ekskurzijskog pohoda vojnih i policijskih kadeta iz Srbije na bosansku državu, koji prodefiliraše Prijedorom i Bratuncom?
Nema, i neće ga biti sve dok su Bošnjaci/Bosanci u ovakvom rasulu, gdje im se ne zna ni ko pije ni ko plaća, dok Srbija primjenjuje svoj plan invazije na Bosnu iz Načertanija „Svesrpskog sabora“.
Znam, Elmedine, oni jedva čekaju da te oderu za sve – za što nisi i za što jesi kriv, ali, ne mogu se čudom načuditi da se ne osjećaš odgovornim, da ne kažem krivim, za ulazak vojno i policijski uniformiranih lica iz Srbije, Srbije koju je Međunarodni mehanizam za krivične sudove osudio za udruženi zločinački poduhvat zbog zloćudnog djelovanja bivših šefova Službe državne bezbjednosti Srbije Jovice Stanišića i Frankija Simatovića, koji su osuđeni na po 15 godina kazne zatvora.
Znam, nisi u stanju da pročitaš svu literaturu iz oblasti odbrane Države, ali ne mogu shvatiti da nisi onako ovlaš prepoznao da su vojno uniformirani kadeti u službi Ministarstva odbrane Srbije, odakle gotova svakodnevno slušamo zloćudne poruke, koje nas podsjećaju na devedesete godine, kada su vozači šlepera (Srbi) pokazivali otpremnice na kojima je pisalo da prevoze banane za Kalinovik. Te „banane“ su bile smrtonosne za naš narod na Drini, posebno u Višegradu i Foči.
Elmedine, zar to nedavno bolno iskustvo sa Srbijom nije moralo kod tebe, kao državnika u ime Bošnjaka, inicirati šesto čulo bosanskog patriote tako da se pitanje „vojno i policijski uniformiranih kadeta“ iz Srbije ne može ostavljati procjeni i ocjeni nekom činovniku Granične policije. Ministarstvo vanjskih poslova Države Bosne i Hercegovine nije poštansko sanduče za prosljeđivanje pisama, već je to ministarstvo odgovorno moralno i politički za sigurnost granica bosanske države.
Stoga, uz pismo najave o dolasku srbijanskih vojnih i policijskih kadeta, morao je biti i naputak za Graničnu policiju da prema Planu bilateralne vojne saradnje sa Ministarstvom odbrane Srbije za 2024. godinu ne postoji posjeta kadeta Vojske Srbije Prijedoru i Bratuncu. Čak i mi bosanske hodže znamo da Granična policija ne donosi odluke, već radi prema odlukama i uputama nadležnih državnih ministarstava.
No, poštovani ministre Konakoviću, najbolnija, najstrašnija i najotužnija je spoznaja da krupni ili visoki Bošnjaci/Bosanci u politici i državi nemaju ni minimum međusobne komunikacije ni privatno ni službeno oko zajedničke odbrane bosanske države od srpske verbalne i vojno-policijske agresije u vrijeme kada se cijeli svijet okuplja oko obilježavanja sjećanja na srpski genocid u Srebrenici upravo da bi se spriječila ponovna srpska genocidna agresija na našu zemlju.
Zaista, ministre Konakoviću, ne mogu da shvatim da vi, Bošnjaci/Bosanci, u politici i državi niste u stanju da se okupite na jednom mjestu, makar lažno i licemjerno, ali da vidimo da vas imamo takve kakvi jeste da se međusobno makar gledate za jednim stolom.
Kako to da cijeli svijet prepoznaje važnost jedinstva u osudi srpskog genocida i u odbrani Bosne od srpske potencijalne agresije nad našim narodom, dok njegovi politički i državni predstavnici to ne osjećaju ni riječju ni djelom? To je ono što naš narod najviše brine!
Da ne kažem koliko bi nam srce bilo ispunjeno radošću i sigurnošću da vas vidimo da sjedite za jednim stolom te da čujemo vaš jedinstven i odlučan bosanski glas za sreću i spas našeg naroda i naše države – bosanske.
Ne znam, hoću li doživjeti trenutak te radosti u mom životu, ali hoću da znaš ministre Konakoviću, da dok sam živ učit ću dovu Allahu Milostivom da vam osnaži duh, da vam pročisti dušu, da vam omekša srce i da vam prosvijetli um kako bi vi, Bošnjaci/Bosanci, u politici i državi pružili ruku jedni drugima i ujedinili svoje misli i djela za sreću i spas našeg naroda i naše države – bosanske protiv svih dušmana ma ko bili i ma odakle dolazili.
Tako, neka nam svima Allah Milostivi pomogne u borbi za naš uspjeh na Ovome i spas na Drugome svijetu. Amin!
S poštovanjem,
Mustafa Cerić, Ph.D.
Reisu-l-ulema u Bošnjaka (1993-2012)
